Sve je počelo 1609. godine. Galileo Galilei, kojega opravdano nazivamo ocem fizike i ocem opažačke astronomije, bio je dovoljno znatiželjan i dovoljno vješt da prema nejasnim uputama (koje je godinu dana ranije napisao Hans Lippershey u namjeri da patentira napravu s lećama za približavanje udaljenih objekata) sam konstruirao ono što danas nazivamo teleskopom. Brod koji dolazi prema luci tim se teleskopom mogao vidjeti puno ranije nego golim okom, što je bilo korisno trgovcima. No, Galileija nisu zanimali trgovački brodovi. On se dosjetio napraviti ono što nitko dotad nije napravio – usmjeriti teleskop u noćno nebo. I to je bio pun pogodak. To je bila ideja koja je nepovratno promijenila svijet.

JUPITEROVI MJESECI

Danas znamo da Jupiter ima čak 95 prirodnih satelita ili mjeseca. Galilei je svojim teleskopom, početkom 1610. godine, vidio četiri najveća mjeseca. To su Ganimed, Kalista, Ija i Europa koje, njihovom otkrivaču u čast, nazivamo Galileijevi mjeseci. Što je to značilo 1610. godine? Dotad se neupitnim držalo da je Zemlja središte svemira i da se svi nebeski objekti stoga okreću oko Zemlje. A onda Galileo Galilei na svoje oči vidi objekte koji se okreću ne oko Zemlje nego oko Jupitera. Crkva je, naravno, bila „oduševljena”. Biskupi su Galileiju poručili da ne priča gluposti, da to ne može biti istina. A on je njima ponudio svoj teleskop, da sami pogledaju. Rekli su da im ne pada na pamet gledati kroz vražju napravu koja daje lažne uvide o svijetu.

Danas, 413 godina nakon otkrića četiri najveća Jupiterova mjeseca, otkrića s kojim je počela moderna opažačka astronomija (štoviše, otkrića s kojim je počela prirodna znanost u današnjem smislu tog naziva), zaputili smo se tamo, na lice mjesta. Međuplanetarna svemirska letjelica JUICE (Jupiter Icy Moons Explorer, Istraživač Jupiterovih ledenih mjeseci) krenula je na dugo putovanje. Do Jupitera će doći u lipnju 2031. godine. Ganimed, Kalistu i Europu istraživat će u proletima, bez spuštanja nekog lendera, da bi se u prosincu 2034. konačno smjestila u orbitu oko Ganimeda gdje će i ostati. Bit će to prva letjelica u orbiti oko nekog mjeseca koji nije Zemljin Mjesec.

Zašto Ganimed, Kalista i Europa? Očekuje se da ta tri Jupiterova mjeseca imaju vodene oceane. Njihovu površinu morao bi prekriti debeli led, no duboko ispod tog leda moglo bi biti tekuće vode. Ganimed ima i tanku atmosferu u kojoj ima kisika. Dakle: voda, atmosfera, kemijski sastav (posebne organske molekule), magnetsko polje. To su istraživački ciljevi misije JUICE, zajednički nazivnik svega toga uvjeti su za nastanak i razvoj života na nekoj izvanzemaljskoj lokaciji. Usput, Zemljino magnetsko polje pokazalo se kao važan faktor u razvoju živog svijeta. A osim Zemlje magnetsko polje u Sunčevom sustavu imaju još samo Merkur i – Ganimed.

SOK

Zahtjevne manevre prema Jupiteru bit će omogućene dobrim dijelom i djelovanjem gravitacijske prakse. Na polasku, JUICE će dobiti pomoć sa Zemlje, Venere i Marsa. Ganimed i Kalista pomoći će mu pri njegovom dolasku. Ali to neće biti dovoljno. Za dodatne manevre zrakoplov nosi još tri tone goriva. Energiju potrebnu za rad instrumenata osiguravaju veliki solarni paneli.

Mnoštvo instrumenata uključuje sustav kamera JANUS, spektrograf za vidljivo i infracrveno područje MAJIS, spektrograf za ultraljubičasto područje UVS te spektrometar za mikrovalno područje SWI. Tu su još laserski visinomjer GALA, radar RIME, magnetometar J-MAG, čestični detektor PEP, instrument za mjerenje plazme RPWI te instrumenti za mjerenje gravitacijskog polja 3GM i PRIDE. Sve u svemu, bogato opremljeni svemirski laboratorij.

Pitam se što bi Galileo Galilei rekao na sve ovo da je nekakvim hipotetskim vremeplovom došao u naše doba, 413 godina u njegovu budućnost. Bi li se više čudio znanstvenicima i inženjerima koji su sposobni na Jupiterovom satelitu Ganimedu dodati umjetni satelit JUICE ili onima koji još i danas odbijaju pogledati kroz teleskop.

Dario Hrupec docent je na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Osijeku. Bavi se visokoenergijskom gama-astronomijom. Član je međunarodne kolaboracije MAGIC i CTA. Autor je niza srednjoškolskih udžbenika iz fizike i tri znanstveno-popularizacijske knjige: “Protiv nadnaravnoga”, “Ažurirani svemir” i “Razumljivi svijet”.

Više o temiIzvor:Bug.hr