Radnici su svjesni da je riječ o prljavoj tehnologiji i da bi oni sami bili najsretniji da je bolje za okoliš, ali u ovakvoj situaciji i stanju u kojem se nalazi EPS to bi bilo nerealno.
Kako je najavljeno, nakon prosvjeda u Lazarevcu, a nakon isteka roka za poništenje odluke o transformaciji Elektroprivrede Srbije iz javnog poduzeća u dioničko društvo, doći će do najavljene eskalacije prosvjeda radnika EPS-a.
Jedan od osnivača RT Jedinstvo Goran Perišić izjavio je da niti jedna od dvije frakcije sindikata ne radi u interesu radnika, da su prisiljeni izaći na ulice, da neće dopustiti da ih netko politizira. prosvjed, te da će se prosvjed nastaviti ako se ne ispune njihovi zahtjevi. , radikalizirati.
Radnik EPS-a Vladimir Vujanović izjavio je da imaju saznanja da će Kolubara ostati sa svega nekoliko tisuća radnika, a znamo da ih sada, s odvojenim tvrtkama, ima više od 15.000. Samim činom tako brzog prelaska u dioničko društvo i sa svim spornim točkama vidimo da je kraj blizu.
Lazarevac i Kolubara nisu spremni za brzi prelazak s ugljena na obnovljive izvore energije, jer Lazarevac nema niti jedno poduzeće koje nije povezano s RB Kolubara. Nemamo posla, niti bilo čega osim ugljena.”
Ističu da su prošli sindikalni izbori bili nelegitimni, te da su provedeni bez ikakve kontrole, pa je izlaznost bila – 110 posto!
Nabava ugljena
Što se tiče rezervi uglja, u RT Jedinstvo su optimisti, jer je, prema njihovim rečima, ceo potez od Uba do kopa Tamnava – Zapadno polje bogat lignitom, ali da je problem naslaga uglja, jer je, na primer, na dubini od desetak metara. već postoji jalovina, tako da se površinski kopovi doslovce potkopavaju, što se ne bi smjelo činiti, a sada je sva mehanizacija potonula “kao da je u jami”.
Jedan od sugovornika ističe da je “sreća da je ova zima bila tako blaga, inače bi bila restrikcija”. Sada postoje rezerve uglja, simbolične količine se uvoze iz Indonezije, ali većina uglja deklariranog iz Indonezije zapravo dolazi iz Omarske, gdje se u Prijedoru utovaruje na vozove i kamione.
Cijena ugljena je paprena, te se plaća 90 eura po toni, plus troškovi prijevoza. Postavlja se logično pitanje zašto EPS, koji posjeduje licencu za uvoz, izravno ne kupuje ugljen, već ga angažiraju posrednici.
Jedan od prisutnih je rekao da su radnici svjesni da je riječ o prljavoj tehnologiji, te da bi oni sami bili najsretniji da je bolje za okoliš, ali u ovakvoj situaciji iu ovakvom stanju EPS-a to bi bilo nerealno.
Loše upravljanje
Isto vrijedi i za filtere koji još nisu ugrađeni, ali su plaćeni. Također, općina Lazarevac je imala potpisan ugovor s EPS-om, gdje je predviđeno da jedan euro po toni proizvedenog uglja ide općini na ime ekološke takse, što bi pomoglo diverzifikaciji lokalnog gospodarstva i rada.
Više o temiIzvor:Poslovni.hr
