Brza moda povećava otpad i šteti okolišu, održiva proizvodnja se teško probija

Proizvodnja tekstila, odjeće i obuće smatra se jednim od najvećih zagađivača u svijetu, sve je prisutniji model tzv. brza moda koja zbog načina proizvodnje dodatno povećava količinu tekstilnog otpada i zagađuje okoliš, a tvrtka s fokusom na održivu proizvodnju teško se probija.

Akcijski plan Europske unije za kružno gospodarstvo navodi da tekstil predstavlja četvrtu kategoriju po korištenju primarnih sirovina i vodenakon proizvodnje hrane, stanovanja i transporta.

– Brza moda podrazumijeva sve ono loše u modnoj industriji, a veže se uz lošiju kvalitetu odjevnih proizvoda, izrabljivanje radnika te zagađenje okoliša – kaže profesorica na zagrebačkom Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Irena Šabarić.

Brzu modu karakterizira brzina u proizvodnji odjevnih predmeta i njihovoj distribuciji u trgovini. Obično se radi o proizvodima pristupačnije cijene, ali često niže kvalitete, što rezultira većom potrošnjom i neadekvatnim zbrinjavanjem otpada jer se većina njih ne može reciklirati.

Reciklaža često podrazumijeva preprodaju u drugim zemljama

Kompanije proizvodnje često prebacuju u krajeve gdje se ne moraju poštivati ​​stroga pravila proizvodnje, kako bi proizveli što jeftinije proizvode, uglavnom na štetu radnika, i ostvarili profit, ističe Šabarić.

Poseban problem su tekstilni materijali izrađeni od sintetičkih vlakanakao što su poliester i najlon, koji kroz upotrebu odjeće otpuštajumikroplastika.

– Većina tekstila koji se ‘recikliramo’, pakira se u kontejnere i šalje u druge zemlje gdje se ponovno otkupljuje i preprodaje, od čega se zapravo sastoji ta ‘reciklaža’ – naglasio je Šabarić.

Životni vijek odjevnih predmeta ovisi o punom faktoru. Materijali od sintetičkih vlakana podosta su izdržljivi i mogu biti dugotrajniji od pamuka, no i to ovisi o kvaliteti iste proizvodnje.

– Istraživanja se obično rade na temelju 50 pranja, ako neki odjevni predmet izdrži 50 pranja, onda se smatra kvalitetnijim – objašnjava Šabarić razliku u kvaliteti proizvoda u modnoj industriji.

Šabarić smatra da na tržištu ima mjesta za tvrtke koje su usmjerene na održivu proizvodnju, ali da se teško probijaju.

– Njima cijene u startu nisu toliko popularne kao kod nekih popularnijih i zastupljenijih brendova, jer svaki drugi članak promovira neke nama dobro poznate highstreet brendove – zaključila je.

Ministarstvo: Uspostava centara za ponovnu upotrebu

Glavni problem je količina robe jer se brza moda temelji na konzumerizmu, potrošnji i kratkom životnom vijeku proizvoda. Iako neke tvrtke spaljuju višak odjeće postoji stalna potreba za primjenom različitih koncepata održivog razvoja.

UMinistarstvu gospodarstva i održivog razvoja ističu kako je utjecaj tekstilnih proizvoda i obuće na okoliš izrazito velik unatoč relativno malom udjelu tekstilnog otpada, koji je manji od tri posto u komunalnom otpadu. Ne, velike količine štetnih kemikalija otpuštaju se u okoliš tijekom vremena proizvodnje jer se troši značajnu količinu vode i energije.

Neke od mjera koje u Ministarstvu navode su uspostava centara za ponovnu uporabu robe, koja bi trebala utjecati na smanjenje nastanka tekstilnog otpada, te poticanje doniranja i razmjene korištene obuće i odjeće putem informativno-edukativnih aktivnosti.

‘Spora’ moda kao protuteža ‘brzoj’

Vlasnica berba dućana u Zagrebu Nidžara Mustafić zalaže se za ideju tzv. način spora kao protutežu brzoj modi.

– Za razliku od bilo kakvih varijacija na temu, vintage i second hand trgovina ne koriste nove resurse iz prirode da bi dobili novi proizvod, već ga ulažemo u postojeći, krpamo ga, peremo i izlažemo u našem prodajnom prostoru. Važno je napomenuti da ne uvozimo nego se bavimo svojim nasljeđem– rekla je Mustafić.

Mustafić ističe kako nerijetko bogate zemlje svoje odbačene stvari izvoze u zemlje siromašnog svijeta koje ‘ni krive ni dužne’ postaju njihova skladišta i smetlišta.

Iz trgovačkog lanca C&Abrenda koji se često spominje u kontekstu brže mode, istaknuli su kako brza moda v