Europska komisija je u ožujku objavila zakonodavni prijedlog koji bi trebao olakšati popravak proizvoda ako je to isplativije od kupovine novog proizvoda. Vodeći francuski stručnjak na području organizirane komunikacije Thierrya Libaert objavio komentar na temu prava na popravak, odnosno na značenje Prijedloga direktive o pravu na popravakkoji prenosimo u cijelosti.
Europska komisija je 22. ožujka 2023. objavila prijedlog direktive o pravu na popravak koja ima dvije glavne prednosti.
Prvo, u formalnom smislu, u posljednjih nekoliko godina djelovanje Europske komisije u području zaštite okoliša i potrošača vrlo je dosljedno.
Ta je dosljednost vidljiva na dvije razine: kronološkoj, zbog optimalnog slijeda prijedloga kojima je postignut dinamičan kontinuitet, od zelenog plana od prosinca 2019. i akcijskog plana za kružno gospodarstvo od ožujka 2020. do Nove strategije za potrošače od studenoga 2020.
Nadalje, pratimo dosljednost na razini obrađenih tema, koje pokrivaju sve aspekte problema. Tema proizvodnje pokrivena je Direktivom o ekološkom dizajnu, tema prodaje Direktivom „Potrošači kao pokretači zelene tranzicije” iz ožujka 2022. i Direktivom o ekološkim tvrdnjama iz ožujka 2023. Konačno, pitanje proizvoda koji su na kraju životnog vijeka pokriveno je Direktivom o pravu na popravak iz ožujka 2023
Druga prednost te direktive jest to što se njome rješava važno pitanje koje utječe na sve europske građane. Danas 65 posto europskih potrošača odlučuje zamijeniti pokvarene proizvode umjesto da ih daju popraviti. Time se godišnje stvara više od 7 milijuna tona otpada u sektoru električne i elektroničke opreme, a jednako je bitan i socijalni učinak jer je to dovelo do velikog pada u sektoru usluga popravaka u Europi.
Prijedlog Komisije važan je korak u provedbi kružnog gospodarstva u Europi. Među vodećim prijedlozima trebalo bi istaknuti prednost koja se daje popravku u odnosu na zamjenu proizvoda, uvođenje obrasca koji omogućuje informiranje potrošača o uvjetima popravka i stvaranje platforme u svakoj državi članici kako bi svi znali gdje mogu pronaći servisera u blizini svog doma.
Sve se to čini sjajnim, ali da bi pravo na popravak uistinu funkcioniralo u praksi, trebat će zauzeti ambiciozniji pristup. Ilustracija za to su sljedeća četiri elementa.
Prvo je da se Europska komisija oslanja isključivo na sustav informiranja. Umjesto informiranja potrošača o nemogućnosti popravka, svakako bi bilo učinkovitije na europskom teritoriju zabraniti prodaju proizvoda koji su osmišljeni tako da ih se ne može popraviti,
Nadalje, mogli bi se predvidjeti vrlo jednostavni načini poticanja popravka. Na primjer, popravak proizvoda unutar zakonskog jamstvenog roka mogao bi dovesti do proizvodnje jamstvenog roka, no Komisija je odlučila drugačije,
Je
Više o temiIzvor: Leadermedia.hr
