Usporavanje stope rasta američke PCE inflacije ispod 4 posto ove godine, nakon 6,3 posto u 2022., odražava snažan pad fluktuirajućih cijena energije i prehrambenih proizvoda uz snažno usporavanje gospodarstva (odnosno blagu recesiju na prijelazu iz ove u iduću godinu), normalizaciju opskrbnih lanaca i slabljenje dolara, kaže Hrvatska udruga poslodavaca u svojoj tjednoj analizi.
U kontekstu pada agregatne potražnje, održivom padu inflacije moralo bi prethoditi osjetnije pogoršanje prilika na američkom tržištu rada kroz pad zaposlenosti te sporiji rast plaća. S obzirom na blagi karakter nadolazeće recesije te mali rast nezaposlenosti, relativno snažan rast plaća mogao bi još neko vrijeme ‘pogoniti’ temeljnu inflaciju. Isto tako, strukturni faktori poput (rastućih) troškova klimatske politike te deglobalizacije djeluju inflatorno.
Uz pretpostavku rasta troška rada od oko 3,5 posto u srednjim godinama i rast produktivnosti od 1-1,5 posto, u srednjem roku HUP očekuje stabilizaciju inflacije na razini od 2,0-2,5 posto. U europodručje u ovoj godini očekuje se pad prosječne stope inflacije ispod 5,5 posto nakon lanjskih 8,4 posto. Tome doprinosi značajno niži doprinos cijeni energenata, zahvaljujući smanjenim očekivanjima istih u drugoj polovici godine, kao i određena stabilizacija, odnosno pad cijena prehrambenih proizvoda.
Za razliku od SAD-a, u eurozoni su izraženiji pritisci na rast plaća, ekspanziju fiskalne politike i posljedično na temeljnu inflaciju, a posebno na cijene usluga. U HUP-u očekuju da hoće temeljna inflacija u prosjeku kretati se na razini od 5 posto nakon što je lani iznosila 3,9 posto i to pod utjecajem snažnog rasta plaća nasuprot zanemarivim pomacima u produktivnosti. Shodno povišenoj temeljnoj inflaciji te uz (neophodnu) pretpostavku stabilnosti financijskih tržišta, u osnovnom scenariju očekuju da Fed te Europska središnja banka podigne Fed fondoviodnosno depozitnu stopu ESB-a za još 25-50 baznih bodova (trenutno 5,25 posto, odnosno 3,50 posto).
Osim toga, ESB će u srpnju dodatno ubrzati tempo smanjenja bilance tako što više neće reinvestirati obveznice po dospijeću. Spomenuto odgovara prosječnom smanjenju bilance ESB-a od 25 milijardi eura mjesečno, što oslobađa prostor za rast dugoročnih kamata te podiže rizik potresa te fragmentacije na obvezničkim tržištima ili dodatnog pritiska na rast cijena financiranja države.
U osnovnom scenariju ‘plitke’ recesije, ESB ostaje ‘reaktivan’ u zadržavanju restriktivnosti monetarne politike sve do znakova stabilizacije inflacije blizu ciljane razine od oko 2 posto. To, zaključuju poslodavci, implicira da ESB unatoč nadolazećoj recesiji neće rezati referentne kamatne stope bar do proljeća 2024. godine.
Dizanje kamatnih stopa iznad 4 posto periferiju eurozone vraća u dužničku krizu
Do sada se periferija eurozone držala dobro unatoč visokim i postojanim kamatnim stopama, velikim potrebama za financiranjem te ubrzanog pada bilance ESB-a. Međutim, pogreške u fiskalnoj politici lako bi mogle narušiti ovu krhku ravnotežu. Naime, HUP napominje da je jedan od ključnih te podcijenjenih europskih domaćih rizika redizajn fiskalnih pravila prije izbora u EU 2024.
Ako se ne usvoje na vrijeme i razumno, može doći do agresivnijeg fiskalnog stezanja, jačanja recesije ili završiti deflacijom. Također, scenarij u kojem bi pojedinačne nacionalne vlade morale birati između hitnih ulaganja i bolnih rezova potrošnje zapalio bi političke rizike u nekoliko članica Unije.
Ako inflacija nastavi rasti, ECB bi se lako mogla naći između čekića i nakovnja, smatraju u HUP-u. Naime, uzak je manevarski prostor za antiinflatorno povećanje kamatnih stopa ECB-a bez izazivanja snažnog šoka na periferiji EU. Ako ECB mora podići kamatne stope znatno iznad 4 posto, u HUP-u sumnjaju da bi čak i agresivna uporaba Transmission Protection Instrumenta (TPI) osigurala strpljenje ulagača u pogledu potrebne fiskalne prilagodbe, na periferiji europodručja u srednjem razdoblju. mandat i lako bismo se mogli vratiti u dužničku krizu s početka 2010-ih.
Pozitivni utjecaji
Među pozitivnim rizicima za svjetsko gospodarstvo je poticanje smanjenja sistemskih rizika u SAD-u (glavnom izvoznom tržištu za poduzeća iz EU) kroz dogovor o povećanju gornje granice javnog duga i stabilizacija banaka. Štoviše, veseli otpornost američkog tržišta rada zzahvaljujući povećanoj imigraciji i rastućoj stopi sudjelovanja žena.
Nadalje, bolja koordinacija javnih i privatnih ulaganja na razini EU unutar okvira ‘zelenog industrijskog plana’ te jačanje ekonomske i monetarne unije smanjuju neizvjesnost te pozitivno utječu na rast produktivnosti. Na
Više o temiIzvor: Leadermedia.hr
