Talijani izmislili šaljive punjive baterije

Jednom kada budemo mogli bez problema progutati kakav medicinski senzor, uređaj za praćenje rada probavnog sustava ili mikrorobota koji će nas iznutra “popraviti”, proces dijagnostike i liječenja svega vezanog za probavni trakt bit će značajno izmijenjen. Već sada postoje određene pomaci u tom smjeru, no svu progutanu elektroniku do sada smo morali prirodnim putem izbaciti iz tijela. Međutim, niti tome neće uvijek biti tako, barem ako se pitaju znanstvenici s Talijanskog instituta za tehnologiju (IIT).

Vosak, ugljen, vitamin B2

Njihov rad, objavljen u časopisu Napredni materijali, opisuje inovaciju – jestivu punjivu bateriju za male elektroničke uređaje, koja će riješiti problem napajanja uređaja za praćenje rada probavnog sustava ili kvalitete hrane. Istraživanje raznih stručnjaka već do sada proizvelo je više oblika šaljive elektronike, no malo se njih bavilo i jestivim napajanjima.

Istraživači s IIT-a osmislili su tako bateriju, napravljenu u potpunosti od materijala koji ljudi jedu u svakodnevnom životu. Osnova njihovog izuma su riboflavin (poznatiji kao vitamin B2) i kvercetin, biljni spoj iz skupine bioflavonoida. Prvi se koristi kao anoda, drugi kao katoda. Smješteni su na aktivni ugljen, isto tako često korišteni kao dodatak hrani, u ovom slučaju korišteni kao vodič. Elektrode ove baterije obložene su još jednim uobičajenim jestivim materijalom – pčelinji voskom, dok su kao izolator korištene nori alge, inače poznate kao listovi za zamatanje sušije. Elektrolit je natrijev bisulfat (NaHSO₄).

Ovakva baterija u potpunosti je sigurna za jelo, a dokaz koncepta pokazao je da se zaista može napajati male elektroničke uređaje: jedna ćelija takve baterije generirala je nakon 0,65 V te je davala struju jakosti 48 µA tijekom 12 minuta.

Za sada je riječ tek o prototipu, prilično nezgrapnom za primjenu u stvarnim uvjetima (čitaj: za gutanje). U budućnosti će se, kažu autori ovog rada, baviti razvojem tanjeg i fleksibilnog jestivog kućišta, koje bi više trebalo nalikovati onome kod komercijalnih baterija, primjerice u mobilnim uređajima. Fleksibilnost kod elektrode, pak, koja je već postignuta, može se iskoristiti za smanjenje ukupnog volumena baterijskih stanica, što se može postići, primjerice, njezinim pakiranjem unutar kapsule, u kakvima inače dolaze lijekovi za oralnu primjenu.