Teško se oteti dojmu da Hrvatska prolazi ono što su prolazile razvijene europske zemlje prije nekoliko desetljeća. Jednako očajne za svježu i jeftinom radnom snagom dijelile su radne dozvole šakom i kapom, ali bez jasnog plana integracije ljudi iz vrlo različitih kultura u svoju. Kao da nitko nije očekivao njihov ostanak nakon što ‘ispune svoju svrhu’. Posljedice takvog lakonskog uvoza radne snage po tom društvu danas su bolno očite. Otkad su ukinute kvote za uvoz stranih radnika, ponašamo se kao ‘pijani milijarderi’. Naručujemo ih kao ‘baje’ koji dolaze u kafić, zavrte rundu za sve, ne razmišljajući o posljedicama i stvarnoj računici. O stranim radnicima u temi tjedna piše Željka Laslavić.
Još donedavno obećana zemlja, Njemačka sve dublje kroči američkim stazama. Oni po kojima su ljudi, više ne samo s nižih dijelova društvenih ljestvica, prisiljeni raditi nekoliko poslova da bi mogli financirati minimum života. S 12 eura zajamčene satnice i radnim tjednom od 42 sata može se zaraditi oko 2200 eura bruto, što je tek oko 60 posto prosječnih prihoda u Njemačkoj i nije dovoljno za život. Jer kada se od tog iznosa odbiju doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, crkveni porez i porez na dohodak (koji ovisi o bračnom stanju i broju djece), na račun sjedne prosječne mršavih 1500 eura. Službeno je u Njemačkoj gotovo 17 posto stanovništva, dakle više od 14 milijuna građana, zahvaćeno siromaštvom. Taj broj zbog inflacije i dalje raste. Koliko god primjedbi ostalo na dugu vladavinu bivše kancelarke Angele Merkel, nemoguće je primijetiti da prva sila Europe gubi kompas otkad je vodi koalicija SPD-a, Zelenih i liberala. Njemačka lokomotiva gospodarski i politički ton, a to je problem za sve ostale vagone, uključujući i hrvatski. O bolesniku Europu naboj Gordana Gelenčer.
Studenac, vodeći domaći maloprodajni lanac prema broju trgovina, ali još uvijek tek sedmi prema ostvarenim prihodima u prošloj godini, prije mjeseca dana preuzeo je trgovački lanac Strahinjčicu, čime je prvi put ušao u Krapinsko-zagorsku županiju. Na karti Hrvatske Studenčevih trgovina sada nema samo još u četiri slavonske županije, ali s obzirom na akvizicijske aktivnosti tvrtke koju je prije pet godina od njezina osnivača Josipa Milavića preuzeo poljski private equity fond Enterprise fund VII, kojim upravlja Enterprise Investors, jedno od najvećih društava za upravljanje privatnim fondovima u srednjoj i istočnoj Europi, samo je pitanje vremena kada će biti u cijeloj državi. Studenac, naime, cilja na položaj trećeg najvećeg hrvatskog trgovca na malo prema prihodima te na tržišni udjel veći od deset posto u sljedeće tri godine. O Studencu i kako s malim formatima postati treći na tržištu, piše Manuela Tasler.
Tridesetak hrvatskih općina i gradova već je spoznalo koliko novca od komun
Više o temiIzvor: Leadermedia.hr
