Miodrag Šajatović: Tehnologija ide naprijed, odnosi u društvu su zamrznuti

Brojni su primjeri da se i dalje uvelike reproduciraju trendovi i metode iz bliže ili dalje prošlosti. U starim oblicima, uz možda malo suvremene ambalaže. Kroničaru se na trenutak učini da je u vremeplovu

Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da nam se životi, privatni, poslovni i državni, dramatično mijenjaju. Umjetna inteligencija, solarna energija, vjetroelektrane, vodič… samo su neke od velikih novosti. Ako se, međutim, odmakne od bujica informacija, može se zaključiti da jest dramatična promjena je pola vremena.

U ona mračna vremena kad navodno nije bio jogurt popularan je bio narativ o proizvodnim snagama i društvenim odnosima. I o tome kako se tehnološke novosti (proizvodne snage) ipak mnogo brže mijenjaju od društvenih odnosa. Koliko god neki tvrdili da samo što se nije rodilo sasvim novo društveno uređenje, drugačije od dosadašnjih, brojni su primjeri da se i dalje uvelike ipak samo reproduciraju situacije iz bliže ili dalje prošlosti. U starim oblicima, uz možda malo suvremene ambalaže. Kroničaru se na trenutak učini da je u vremeplovu.

Sva vlast općinama!

Primjer kratkog povratka u prošlost? U vrijeme samostalne Hrvatske, od početka do navodnog završetka tranzicije, tj. povratka iz socijalizma u kapitalizam, veseli je odnos prema centralizaciji i decentralizaciji vlasti. Ovih tjedana aktualan je projekt kojim se upravljanje prostorom, ponajprije uz jadransku obalu, prepušta lokalnim vlastima. Jer, one će najbolje znati koliko apartmanizaciju dopustiti. A zaboravlja se da je prije nešto godina to pravo oduzeto općinama i gradovima jer su dopuštali prekomjernu gradnju. Slično je is dodjelom državne poljoprivredne zemlje. To je pravo sada dano općinskim načelnicima, jer kao oni najbolje znaju. A prije desetak godina pokazalo se da zbog korupcije i nepotizma to nije dobro rješenje. I tako se u nizu područja svakih deset godina mijenjaju ‘genijalna’ rješenja: ako je centralizirano – decentraliziraj, ako je decentralizirano – razvlasti korumpirane lokalne šerife.

Danas ljudi moraju raditi dva posla da prehrane obitelj. Prije pola stoljeća to isto radili su radnici-seljaci. Hajka na ekstraprofite postojala je i 60-ih godina 20. stoljeća kad se Tito obračunavao s tehnomenadžerima. Potkraj 19. stoljeća vlasnici tvornica u Hrvatskoj bili su iz Austrije, Mađarske i Češke. Stoljeće i pol je prošlo i evo, opet su ovdje

Onda se vremeplov namjesti za odlazak u 60-e godine prošlog stoljeća. U samoupravni socijalizam. Danas se otkriva topla voda da je zadovoljan radnik, najbolji radnik. Ta je mantra, neki se još sjećaju, bila izrazito raubana prije pedesetak godina. Radnici su u samoupravnom socijalizmu bili svetinja. Direktori su imali zadatak biti socijalno osjetljivi. S tim da ovo što se danas daje zaposlenicima još nije dostiglo ondašnje standarde. Još tvrtke nisu natjerane na obvezno davanje povoljnih stambenih kredita koje će inflacija obezvrijediti. I samo treba čekati da prvo poslodavac-država započne praksu gradnje i dijeljenja društvenih stanova za državne službenike.

Danas se čini da su rasprave o ekstraprofitima tvrtki i potrebi da se vlasnici odreknu prekomjernih marži neka velika inovacija 21. stoljeća. Ma dajte! Prije pola stojeća Tito je na velikom skupu u Splitu osudio pojavu tehnomenadžerstva. Osuđeno je maksimiranje profita.

Nadalje, mlađima se može činiti da je potreba za obavljanjem dva ili tri posla u jednom danu velika novost. Koja je započela u SAD-u, sada se širi Njemačkom, a već je pokucala na mnogim vratima slabije plaćenih radnika u Hrvatskoj. Opet: Hajde! Znate li zašto se u socijalizmu radilo od 6 ujutro do 14 sati? Kako bi barem trećina potplaćenih radnika mogla biciklom doći kući, nešto na brzinu pojesti i raditi u polju do zalaska sunca. Jedno od važnih poglavlja u udžbeniku sociologije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu bilo je o radnicima-seljacima.

Za osam sati rada!

Krene li vremeplov još dalje u prošlosti, može se doći do paralele između 12-satnog radnog dana nekadašnjih rudara i današnjih 12 i više sati rada mnogih programa u IT tvrtkama. Pa se reciklira stari slogan: ‘3 x 8: osam sati rada, osam sati spavanja, 8 sati razonode’.

Može vremeplov otići još dublje u povijest. Tamo potkraj 19. stoljeća kad je ondašnja industrijska revolucija napokon stigla i do austrougarske provincije Hrvatske. Vlasnici najvećih tvornica bili su

Više o temiIzvor: Leadermedia.hr