Pet najboljih zrakoplova za MS Flight Simulator

Ako ljubitelj aviosimulacije sigurno znate da je konstanta među javnom raspravom o tome koliko je koja „realna“, odnosno koliko je vjerna reprezentacija zrakoplova koje simulira. Takve rasprave su uglavnom besmislene jer o vjernosti simulacije raspravljaju ljudi koji mahom nisu ni profesionalni ni sportski piloti, pa iako su neki od njih možda teoretski izvrsno potkovani i znaju kako bi što trebalo biti po onome što su vidjeli u literaturi, često im nedostaje mogućnost usporedbe neposrednih iskustava letenja u stvarnom iu simuliranom zrakoplovu.

Dugo vremena je Zrakoplov Xtako, u raznim svojim inkarnacijama, slovio kao „prava simulacija“, dok je Microsoft Flight Simulatortakođer u raznim varijantama, slovio za navodno drugorazrednu simulaciju koja tobože loše simulira fizikalne aspekte letenja.

Prava istina je, međutim, da Flight Simulator gotovo dva desetljeća koristi otprilike isti fizikalni motor koji koristeći jednadžbe za izračun dinamike fluida u realnom vremenu izračunava stvarne fizikalne parametre jednako kao i X-Plane ili Pripremite 3D tvrtku Lockheed Martin koji je, uostalom, Microsoftov Flight Simulator X samo licenciran ovoj tvrtki.

Naime, dva su osnovna načina rješavanja problema proračuna leta i fizikalnih parametara za simulaciju u stvarnom vremenu.

Jedan su takozvane Pogledaj tablice gdje se već nalaze izračunate vrijednosti raznih fizikalnih i letnih parametara za odgovarajući model zrakoplova: primjerice – konačna brzina ili ubrzanje za dan visinu za dan snage motora za dan vanjsku temperaturu ili slom uzgona za dan napadni ugao za dan visinu i temperaturu itd… – shvatili ste poantu.

Drugi pristup, koji zapravo koristi sve današnje aviosimulacije je izračun letnjih i fizikalnih parametara u stvarnom korištenju vremena jednadžbi/formule. Valja imati na umu da i ovaj drugi pristup također koristi tablice, ali u manjem obimu – uglavnom samo za performanse motora ovisno o režimima rada jer je i dalje nemoguće istodobno u realnom vremenu izračunavati i sve parametre rada motora i sve parametre leta zrakoplova – svih zrakoplova i svih motora u simulaciji.

Oba pristupa izračuna performansi, ako su dobro izvedena daju vrlo slične rezultate, ali je dinamički izračun lakši za razvijatelje dodataka koji onda fizikalnom sustavu u simulaciji daju da interpoliraju sve rezultate njihovog modela koji ne treba dolaziti s hrpama unaprijed izračunatih vrijednosti u raznim Pogledaj stolovi. Stoga je to generalizirano rješenje koje se može koristiti šire.

Usput, ove deklarirane performanse pogonske grupe iz tablice često su najveći stvarni problem iz kojeg proizlaze svi ostali problemi vezani za vjernost simulacije – često nemaju nikakve veze ni s javno dostupnim performansama motora koje navodno simuliraju. Isto tako, publicirane performanse koje daju proizvođači uglavnom su dane za idealni slučaj novoga zrakoplova s ​​novim motorom, a ne za stvarne performanse zrakoplova koji lete godinama. Razvojni timovi, pak, iz nekog nepoznatog razloga, često sasvim proizvoljno upisuju brojke u tablici performansi motora koje nemaju veze ni s jednim ni drugim vrijednostima, još nije posve jasno zašto. Naravno – ne svi – A2A simulacijeprimjerice, ali ne i samo oni, imaju izvrsno modelirane performanse motora u praktički svim svojim modulima za razne aviosimulacije.

Također, „osjećaj za filing“ je li nešto stvarno po mišljenju manje ili više informiranog igrača često baziran na prvom dojmu koji uglavnom ovisi o glatkoći animacije. Svaka simulacija koja ima bolja okvirna stopadakle fluidniju animaciju, čini se bolja od one s nižim frameratomzastajkivanjem (mucati), smrzavanjem i ostalim divotama. I to je posve normalno jer svijet doživljavamo kontinuirano i fluidno iako je stvarna „animacija“ koju ljudski mozak percipira iz okoline, ovisno o svjetlini, kompleksnosti scene itd. tek oko 10 fps-ova, kaže neurologija.

Osnovni problem Flight Simulatora je desetljećima bio taj što je svaka nova verzija uglavnom bila napravljena za iduću generaciju računala (ili iduće dvije-tri-četiri…), a ne za onu trenutno dostupnu, pa je i fluidnost animacije uglavnom patila. S druge strane glavni takmac, X-Plane, uvijek se mogao pohvaliti konstantno fluidnom animacijom bez obzira kakav je fizički motor podloga svim izračunima.

Istina je, pak, da MSFS ima računalno najzahtjevniji, ali i najsofisticiraniji fizikalni motor koji postoji. Do FSX-a ovo je bio problem sam po sebi jer je zahtijevao izuzetnu, u praksi tada još nepostojeću računalnu snagu. S dolaskom MSFS-a i izvrsnim rješenjima francuskog Asoba pri čemu prvenstveno mislimo na podršku za višenitnost i višejezgrenost, te s dolaskom RTX grafičkih kartica iz Nvidije, posebno zadnje dvije generacije 30xx i 40xx, te s dolaskom podrške za DLSS u jednom od recentnijih ažuriranja MSFS -a, animacija je napokon postala superglatka čak iu 4K, jer podrškom za VR naglavnike često je nemoguće razlikovati stvarnost od videa sa simuliranim letovima u MSFS-u.

Pogledajte, primjerice, video koji jednostavno nosi naslov „MSFS je tako stvaran!“ili neke od videa na YT kanal springmedia. Video tog tipa je bezbroj na YouTubeu i svi izgledaju izvrsno. Ili donji video (neuspjelog i uspjelog) slijetanja u Tivtu. Ne postoji neki profesionalni simulator koji može ponuditi dodatne geografske i meteorološke situacije koje MSFS ne može.

Ali, to su vizualni dojmovi, koji jesu bitni, ali ne govore mnogo o kvaliteti simulacije zrakoplova. Nažalost, kritičari MSFS-a su velikim dijelom u pravu – mnogi od zrakoplova u osnovnoj i skupljim verzijama ovoga programa, pa i mnogi „razina studija“ dodaci za nj koji se dodatno dokupljuju, bez obzira na to kako su grafički modelirani kokpiti, kabine ili vanjština aviona i zvukovi nisu se baš iskazali vjernim modeliranjem svih sustava koje simulirani zrakoplov stvarno ima.

Jedan od prvih znakova da je modul loše modeliran su „inop“ naljepnice na instrumentima ili isti takvi lebdeći natpisi kada pokušamo mišem kliknuti na neku od kontrola koje postoje u pravom zrakoplovu. Ovo „inop“ znači da su grafički modelirane (očito…), ali nemaju nikakvu funkciju.

Problem je što se većina operativnih postupaka u zrakoplovstvu svodi na kompetentno upravljanje sustavima zrakoplova, bez obzira sjedite li u Cessni 152 ili A380. Vrlo je rijedak petak da se vaš (letački) dan sastoji od mitraljiranja King Konga na vrhu Empire State Buildinga i izbjegavanja betonskih ploča i drugih letjelica koje bacaju na vas, pa bi vas slabija animacija golemog majmuna mogla razočarati jer je to ono što bi trenirali svoje vještine letenja.

Drugi znak lošeg simuliranog zrakoplova su tek djelomice simulirani sustavi ili sustavi koji tobože simuliraju ukupnu funkcionalnost pravih sustava, ali na neki svoj način koji sa stvarnim procedurama, izgledom i funkcijama nije posve podudaran.

Prvi dio je relativno lako primijetiti i onima bez iskustva na tom tipu – najčešće FMC ili GPS sustavi navigacije imaju bitnu oštrinu, posve nelogičnu funkcionalnost koja je očita i onima koji nikada nisu sjeli u stvarni zrakoplov toga tipa. Svi popularniji modeli koji dolaze u MSFS-u pate od ovog problema – CJ4, A320, Daher TBM 930, B747 itd… avionika i elektronika je aproksimacija, s tim da su neke aproksimacije malo bolje, a neke jednostavno očajne – CJ4, npr.

Suptilnije mane su one gdje jednostavno nedostaje ili je krivo prikazan neki detalj koji stvarni sustav ima i koji će većina korisnika koji nisu profesionalci sa stvarnim iskustvom biti uvjerljiv, ali koji će profesionalcima biti trenutno uočljiv, divovski propust kojeg se ne može vidjeti koliko se trudio. Kod putničkih zrakoplova u MSFS-u ovo je obično korištenje krivih boja na ekranima za prikaz raznih informacija ili dijelom pogrešne procedure automatiziranih sustava – TCAS, recimo – koje su nama civilima nevidljive, ali koje su onima koji svakodnevno gledaju na te ekrane nešto preko čega ne mogu prijeći.

Na koncu, da se vratimo na letnje karakteristike, iako je fizikalni model MSFS-a jako dobar, nije bez mane, pa ga je razvijateljima potrebno „tvikati“ za njihov konkretan simulirani model da ne bismo dobili mogućnost takvih podviga kao što je slijetanje jumbo jetom na otočić Sabau Karibima ili altiport Lukla u Nepaluili raketni uspon nekom Cessnom s klipnim motorom od stotinjaka konja i drvenom dvokrakom elisom, a što se ponekad može vidjeti na videima iz igre na YouTubeu.

Tu spadaju i gotovo neuništivi ili suprotno – čudom uništi stajni trapovi bez nekog vidljivog razloga i uzroka bez obzira na (ne)kvalitetu slijetanja i drugi artefakti računalnog simuliranja koji nas trenutno ohlade od igranja i izbace „iz zone“ u kojoj nam se sve čini uvjerljivo. .

Rekavši sve to, evo pet modela za koje smatramo da su od početka do kraja izvrsno modelirani i gdje ni profesionalci i amateri ne bi trebali naći zamjerke.

(Usput, ovo je trebala biti dio serijala o kojem se dogovaramo mjesecima u kojem bi profesionalni pilot s više decenija godišnjeg iskustva trebao navesti razlike simuliranog i stvarnog letenja. Nažalost, naš profesionalac koji inače često piše za Bug (što jest – jest, nećemo lagati…) o zrakoplovnim temama i koji je trenutno u stvarnom životu pilot na Airbusu 320, certificiran za još nekolicinu mlaznih, turbo-elisnih i klipnih zrakoplova , inspektor, instruktor, predavač i ispitivač, a kojemu ćemo samo spomenuti inicijale da se ne bi osjećao pod pritiskom – kapetan Davor Šimek iz Zagreba – u zadnje vrijeme – leti. Zaistač. ne stignem. Stoga je tema obujmom bitno skraćena i od detaljnog prikaza razlika svakog od ovih simuliranih aviona u odnosu na prave, donosimo samo našu top-listu.)

1) Fenix ​​​​Simulations A320

Sigurno najbolja simulacija Airbusa A320 i sigurno najbolja simulacija bilo kojeg putničkog zrakoplova za MSFS. Znamo da ćete na internetu i videima na YouTubeu koji imaju naslove koji počinju sa “Pravi pilot Airbusa/Boeinga koji leti… (nešto)” vidjeti tvrdnje da je PMDG-ov B737 kraj svijeta i najbolji modul za MSFS i gotovo redovito ćete gledajući te videe shvatiti da onaj tko to tvrdi uopće nije “pravi pilot” bilo čega, ali ovakvi videi još uvijek imaju gomilu lajkova i podrugljivih komentara jer PMDG ima vrhunsku reputaciju od ranije, pa mase automatski misle da sve što objave moraju biti najbolje.

U stvarnosti, povijesno gledano, ovdje potpisani smatraju da je PMDG-ova reputacija bitno procijenjena, posebno kada oni imaju na umu modele za ranije verzije Microsoftovih simulatora prije MSFS-a gdje su visoki hardverski zahtjevi činili PMDG-ove modele praktično teškim za korištenje čak i na najsnažnijem hardveru dostupnom u to vrijeme. Dakle, “5 fps igranje” su neobrazovane mase shvatile kao znak da se radi o nečemu abnormalno kompleksnome i softisticiranome što nije razumno iju, ali mora da valja!

U stvarnosti, PMDG-ovi modeli nikada nisu bili toliko dobri, koliko su bili spori i hardverski zahtjevni

S MSFS-om su se performanse popravile, ali u međuvremenu je u Dodge došao novi šerif, a to je Fenix ​​Simulations sa svojom simulacijom A320 koja ide u toliku dubinu i širinu simuliranja sustava i situacije za A320, da je samo pitanje dodatnog hardvera koji bi trebao staviti oko ovoga modula da se od njega napravi onaj FFS kategorije D iz okvira u ovom tekstu.

Ovo govorimo stoga jer su pored svih funkcionalnih sustava koji rade u dlaku identično onima na pravom A320, simulirani i otkazani sustavi, što je neizostavno ako se namjerava koristiti za bilo kakvo vježbanje izvanrednih procedura. Ako mislite da pretjerujete, varate se – piloti stvarno doma koriste MSFS, Prepar3D i X-Plane za pripreme za kompanijski simulator, razne “provjere” (provjere) ili jednostavno za zabavu kao i mi ostali. U tom smislu Fenixov A320 s tisućama simuliranih komponenti koje su sve međusobno povezane i povezane sa svojim izvorima energije, od hidrauličnih i pneumatskih sustava do elektromehaničkih aktuatora, senzora i dijelova računala, ima mogućnost toliko detaljnog simuliranja stvarnosti, da je u ovom trenutku jednostavno bez premca, a pri tome ima bolje performanse PMDG-ovih modula.

Osjećaj letenja je također izvrstan – fluidan i uvjerljiv, a to je stoga što Fenixov A320 ima kompletan vlastiti fizički i letni model, odnosno, nije samo prebačen dorađeni model Airbusa A320 koji dolazi u MSFS-u.

Grafički, čak i ako zanemarimo preko 180 livreja raznih zrakoplovnih kompanija koje dolaze u paketu te modeli interijera i eksterijera sa svim detaljima i izvrsnim animacijama, jednostavno nema konkurencije koja bi donijela nešto bolje, a zvuk je 3D i priča za sebe. Čak i redovita ažuriranja Microsofta/Asoba ne uspijevaju izbugirati.

Model nije moguće kupiti preko integriranog Microsoftovog Marketa u MSFS-u, već preko weba developera:Fenix ​​​​simulacije. Za 50 eura, što je jeftinije od PMDG B737-700 i 737-800. Oni van žanra koji ovo čitaju ovo će se možda učiniti skupim, ali je zapravo vrlo prihvatljiv za tu razinu detaljnosti simulacijskog modula.

Za one koji nisu izuzetni entuzijasti ili profesionalci ovaj model je možda pretjerivanje i moguće je da je FBW-ova besplatna nadogradnja u osnovi izvornog MSFS-ovog A320ali do sada toliko izmijenjena da je neprepoznatljiva dovoljno dobra, a sa svakom novom nadogradnjom i ažuriranjem sve bliže Fenixovom A320.

Ipak, smatrajte da ste osnovni Microsoftov A320 i FBW-ov A320 apsolvirali, makar i niste profesionalni pilot, sve preporuke za kupnju Fenixovog A320.

2) Cessna 152

Da ne bude zabune, govorimo o onom Cessni 152 koji dolazi u sve tri verzije MSFS-a (Standard, Deluxe i “Premium Deluxe” – ne pitajte, to su Microsoftovi nazivi…) kao dio paketa . Taj mali avion na kojem je veliki broj profesionalnih i sportskih pilota stekao svoje prve sate u ovoj simulaciji praktički je savršeno napravljen – kao pravi.

Što se modeliranja kokpita tiče – ovako izgleda dobro opremljena Cessna 152 s početka 2000-ih. Znamo da su sada krcati Garminima i ekranima, ali ako obiđete naše sportske zračne luke, ali ne samo naše – tako je i “u Europi i Americi” – vidjet ćete da je velika većina tih Cesnija opremljena upravo takvim avionom kao što je ova modelirana u MSFS – u. Ako ne vjerujete, uputite se do lokalnog sportskog aerodroma i pronađite Cessnu 152 i pogledajte unutra – vidjet ćete ono što vidite u MSFS-u.

Svi instrumenti rade onako kako rade u pravoj Cessni – brzinomjer kao da malo oklijeva dok mu kazaljka vibrira, igle ILS-a se miču baš tako, analogno, kao što su desetljećima micale prije uvođenja digitalije i ekrana u zrakoplove, magnetski kompas pluta baš kao pravi.

Kome je Cessna 152 dosadna jer je spora, mala, ovakva ili onakva neka si namjestio instrumentalni prilaz i slijetanje u uvjetima IMF-a odradi ga “kako bog zapovijeda”. Ako imate TrackIR ili neki drugi praćenje glave uređaj – osjećaj je izvrstan, ili još bolji ako imate VR načelnik. U VR-u je osjećaj prisutnosti nevjerojatan – da se još osjeti miris goriva, ulja i uznošenog kandidata prije nas, da bi bilo to – prava Cessna 152 i pravi sat školskog letenja.

Neki od sitnih nedostataka su npr. plosnate teksture svjetla za radio markere – kod VR-a se vidi da su to samo teksture, a ne 3D objekti, no bez VR-a na običnom monitoru je potpuno nevidljivo i slično malo stvari, nemogućnost interakcije s osiguračima, što je nebitno za 99 ,99% korisnika, ali ga spominjemo jer ima besplatan dodatak koji također omogućuje – JPLogistics 152, koji se može kupiti na službenom kanalu na Discordu, te zvuk koji širi problem MSFS-a, a što gore navedeni JPLogistics 152 također ispravlja. Usput, tj zadani zvukovi Cessne 152 u MSFS-u su jako dobri.

U letu se Cessna ponaša kako bi trebalo: lagan, mali avion osjetljiv na vjetar, ali i vrlo upravljiv kojeg je letjeti užitak, ali je i sat dnevno dosta, kako je obično govorio jedan legendarni pilot. Ako nešto ne valja, nije problem u letnjem modelu Cessne, već u postavkama kontrola – podesite malo krivulje osi palice i pedala u postavkama – one standardno zadane su loše, posebno za upravljanje kormilom i kočenje pedala.

Moguće je da oni koji nisu sjedili u pravoj 152 neće isprva osjetiti pretjerani entuzijazam – ali dajte priliku da ga zavolite – postavite si realne scenarije i pokušajte ih odraditi onako kako biste od vas tražili imaginarni instruktor ili jednostavno izvodite “Flight Lessons” koji su dio MSFS-a, što preciznije možete – vidjet ćete da tamo ima materijala za učenje i uživanje u letenju.

Za one koji žele dodatnu, moderniju avioniku, za ovaj modul je dostupna hrpa besplatnih dodataka koji donose modernu navigaciju i drugu automatiku pa ih možete i isprobati, iako gore spomenuti JPLogistics 152 ima u sebi praktično sve što biste mogli poželjeti i što vam stvarno može trebati .

Dragulj od aviona i razlog zbog kojeg Microsoft i Asobo mogu reći cinicima da je dokaz da MSFS nije tek “simulator krajolika” već prava aviosimulacija.

3) SWS Kodiak 100 II

Ovo je jedan od onih aviona za koje vjerojatno nikada ne biste pisali pismo developerima (ili Djedu Mrazu) da ga želite dobiti za poklon. Radni konj, turboelisni avion vrlo sličan Cessni Grand Caravan koji je već dio standardne kolekcije aviona u MSFS-u – koji bi uopće bio razlog da želite još jedan na prvi pogled skoro pa isti avion?

Razlog je – izvedba. Da se ne bismo pogrešno razumjeli, mislimo i da je Grand Caravan pristojno napravljen modul ugodan za letenje. Kodiak je, međutim, vrhunski napravljen komad aviona s detaljno razrađenom avionikom, letnjim modelom, kokpitom i izvanjskom grafikom i izvrsnim zvukom.

Podsjetilo je dolje potpisanog na Mitsubishi Mu-2 Marquise, dvomotorni turboprop iz 1970-ih koji je napravljen po modelu za X-Plane 9 prije gotovo 15 godina – možete vidjeti video iz tog vremena ovdje: hvala Manituu na vječnom YouTubeu…. Radi se o egzotici, daleko rjeđi avion od Kodiaka 100 za koji je malo tko čuo, ali je zahvaćajući detaljno modeliranje svih sustava i izvrsnim performansama postao hit među korisnicima X-Planea.

Kodiak, iako konceptualno bitno različit jer je suvremeni transportni jednomotorni turboprop, dok je Mu-2 zamišljen kao poslovni turboprop, varijanta ekonomičnogposlovna-jetasamo bez “jeta”, ima tu istu kvalitetu detaljne razrade svakog sustava, avionike, animacije svakog dijela kokpita i kabine, izvanjskog grafičkog modela i izvrsne, uvjerljive letnje karakteristike. Avion kojeg bi prije izlaska vjerojatno malo tko tražio, ali je zahvaljujući vrhunskom modeliranju postao jedan od najpopularnijih dodatnih aviona za MSFS. Spada u onaj tip zrakoplova s ​​kojim naučite nešto novo io letenju ili korištenju modeliranih sustava i tome je užitak za letenje. Ne želite koristiti autopilot jer je letenje izuzetno fluidno, bez hrvanja s kontrolama što nije slučaj na svim avionima u MSFS-u.

Performanse u VR-u su izvrsne, u zraku i na zemlji, a kako je putnička kabina izvrsno modelirana, kao i kokpit, osjećaj prisutnosti je izvanredan. Kodiak dolazi u više verzija: s kotačima, pontonima, “balonkama” (thundra gume) i može se koristiti za slijetanje i polijetanje s kratkih i nepripremljenih pista, cesta, puteva, putevaka, proplanaka ili nečeg još manje prikladnog.

Najbolje od svega je da ovaj slatkiš trenutno košta manje od 30 eura (Kodiak 100 Series II za Microsoftov simulator letenja – SimWorks Studios), a SWS redovito izdaje nadogradnje i nadopune, koje su za MSFS praktički obavezne jer Asobo pored bugova za vlastite avione u simulaciji s nadogradnjom često uvode nove bube koji pokvare nešto u tuđim modulima, niti krivnja niti odgovornost neovisnih proizvođača.

Prekrasan avion u stvarnosti i lijepo modeliran avion za MSFS.

4) PMDG 737-600

Sjećate se kad smo gore rekli da je PMDG procijenjen, procijenjen i nije tako dobar kao Fenixov Airbus A320? Sve je to još uvijek točno, ali PMDG-ovi 737 dolaze u više varijanti. Iz nekog razloga, 700 i 800 su preko 70 dolara, a 737-600 samo 35 dolara. Zašto? Jer u stvarnom, fizičkom svijetu, 600 je ogoljena verzija istog zrakoplova s ​​istim avionikom i značajkama, tako da je stvarni, fizički 737-600 jeftiniji od svoje malo veće braće?

Nemamo pojma koji su stvarni razlozi zašto je simulirani model 600 dvostruko jeftiniji od gotovo istih modela 700 i 800, možda su shvatili da su im moduli preskupi, pa je ovo samo izgovor segmentirati tržište, ali ako želite isprobati Boeing i usporediti ga s Airbusom, onda su Fenixov A320 i PMDG-ov B737-xxx najbolje što možete učiniti.

Usprkos svim gornjim zamjerkama, PMDG-ov način B737 ima izvrsno modelirane sve moguće sustave koji imaju i veći B737 te kao i Fenixov A320 ima mogućnost podešavanja njihovih otkaza i vježbanja izvanrednih procedura – što je karakteristika modula koji se mogu koristiti za stvarnu obuku i vježbu. Zvuk je dobar, performanse nešto malo manje, grafika, vanjska i unutarnja izvrsna, ako želite Boeingov pristup organizaciji ergonomije kokpita. Kako izgledaju namjerno programirani otkazi možete vidjeti u ovoj nešto duljoj – oko 3 sata – snimci prijenosa uživo još jednog “pravog 737 pilota” (nije). Usprkos takvom pilotu, snimka je zabavna i djelomice poučna:

Povratak na temu Airbus protiv Boeinga. Dolje potpisani potvrđuje da uzima u obzir Airbusovu filozofiju tihi mračni kokpitsuperiorniji od Boeingovih raznobojno svijetlećih i (povremeno) vrištećih prekidača i svjetala koji su napravljeni više za djecu, ljubitelje kirvaija i vlasnike teksaških zrakoplovnih kompanija koje nose šešire s vrlo širokim obodom, ali dopuštamo da možda postoje oni koji misle drugačije. Jedini dio Boeingovog kokpita koji još uvijek smatramo boljim rješenjem od Airbusovog je klasični upravljač za pilota i kopilota umjesto bočnog joysticka. Smatramo da je preciznije i ugodnije letjeti ručno, iako nas je pravi pilot (Airbusa i Boeinga) više puta ispravio.

Naime, ispada da je upravljanje modernim fly-by-wire zrakoplovom toliko filtrirano kroz računalo (“Stari moj, to ti samo leti…”) da u stvarnosti oba sustava upravljanja daju jednake rezultate, a činjenica da piloti Airbusa mogu zahvaljujući postranskoj palici iz središnje konzole izvući stolić na koji onda stavi prijenosnik s Jeppesenovim kartama i ostalim elektroničkim pomagalima (ili jednostavno im tu stave pladanj s ručkom kad je vrijeme jelu) čini boravak u kokpitu pravog Airbusa bitno ugodnijim nego boravak u kokpitu pravog Boeinga. Kako ovdje ne ocjenjujemo prave već simulirane Airbuse i Boeingove, ostajemo pri svome da nam se klasični upravljač više sviđa.

Henivej – 35 dolara, eura i bilo čega se čini vrlo prikladna cijena za “razina studija” modul, pa ako ste ljubitelj šešira širokog oboda, a volite da su svjetla oko vas šarena i smanjeno funkcionalna, svakako savjetuje mo kupnju PDMG-ovog B737-600.

5) Samo Let 146 Professional

Zapravo smo pokušali sve da nategnemo i stavimo ovaj modul ISPRED PMDG-ovog, ali koliko god se trudili, nismo mogli pronaći objektivne razloge koji bi to opravdali, osim vlastitog osjećaja pri letenju ovoga sada anakronističkog mlažnjaka: poletio 70-tih godina, ima ČETIRI ( brojkom: 4) mlazna motora kao da rutinski leti šest puta oko svijeta u komadu, au stvarnosti mu je doletjela tek oko 3.000 kilometara i motori su uslijed nekih drugih zahtjeva – kratke poletno-sletne staze – londonski City, recimo, i tiši rad motora zbog slijetanja usred naseljenih područja.

Usput, evo i legendarna snimka malo tvrđeg slijetanja ovog zrakoplova u Londonu (totalka, ako se pitate kako je prošlo, ali bez žrtava):

BAe 146/Avro RJ bio je ono što se naziva “regionalnim jetom“ – moderan primjer je CRJ700, ali sa danas napuštenom filozofijom krda motora koji suludo skupi održavanje i eksploataciju, dok današnji mlažnjaci kratkog i srednjeg doleta koriste dva motora, a kad bi im propisi dopuštali, koristio bi samo jedan. Potpuno neisplativ, ali svejedno impresivan. Zainteresirani za detalje mogu pogledati članak na Wikipediji:British Aerospace 146 – Wikipedia.

Sam modul je vrlo vjerno modeliran – od vanjskog izgleda do izgleda i organizacije kokpita koji je opremljen elektromehaničkim čukicama i pokazivačima bez ijednog zaslona bilo koje vrste. (Ako ne računamo dva EFB-a: po jedan za pilota i kopilota. I dva FMC-a. I radarski ekran…) Kako ima četiri motora, tako pilot stvarno ima što raditi u kritičnim fazama leta, ai radio-navigacija je onakva kakva treba biti – da se oznojimo. Ako ne koristite EFB i nemate komercijalnu pretplatu na Navigraph. Ako koristite EFB i imate komercijalnu pretplatu, onda na ekranima tableta imate sinkroniziranu poziciju aviona s kartom na tabletu. Ali recimo da ste “old skul” i ne pribjegavate takvim smicalicama, posebno ne plaćanju pretplate! Ako koristite VR, kokpit je vrlo “trodimenzionalan”, posebno gornja središnja konzola s postavkama za autopilota i navigaciju što daje poseban osjećaj prisutnosti i povećava uživljenost, a tu su i vrlo dobri zvukovi svega – motora, kabine, instrumenata u kabini i ostaloga.

Upravljanje avionom je užitak, ako se to ima i što naučiti. Ako je ono što vas privlači simulacijama, onda je ovo pravi modul za vas.

Ako vas, pak, ne privlači činjenica da se radi o posve zastarjeloj tehnologiji, avionu povučenom iz aktivne uporabe u Europi i to što modul ne omogućuje bilo kakvo napredno programiranje otkaza sustava, te cijena koja je viša nego cijena PMDG-ovog B737-600 koji još leti i ima sve gore nabrojano što Just Flight 146 Professional nema – onda imamo problem.

Cijena je zapravo najmanji problem, jer je ovaj dodatak namijenjen entuzijastima i mislimo da je u redu da nas developeri napadaju ako im to dopustimo. Činjenica da je nemoguće prakticirati razna otkazivanja čini nam se većim problemom za one koji žele izvući maksimum iz ove letjelice i modula.

Šteta, voljeli bismo da smo ga mogli gurnuti barem jedno mjesto više.