Bivši deponij Petrokemije postaje najveća solarna elektrana u Hrvatskoj

Prošle su dvije godine od privatizacije De-Fos-a, tvrtke koja je izdvojena iz Petrokemije uoči njezine privatizacije, a koja je upravljala deponijem fosfogipsa.

Kupcu, tvrtke Flamtron tamošnjeg poduzetnika Ante Markovića, Upravnom vijeću CERP-a na zadnjoj sjednici dalo je zeleno svjetlo da je ispunila sve obveze iz kupoprodajnog ugovora, te konstatiralo da De-Fos uredno posluje s “ostvarenom mogućnosti održivog poslovanja u narednom kratkoročnom razdoblju i izvjesnom perspektivom za vrlo profitabilno poslovanje u dužem budućem razdoblju”.

Perspektiva, podsjetimo, prema Markovićevoj viziji predviđa gradnju najveće solarne elektrane u Hrvatskoj na terenu Petrokemijskog odlagališta. Marković je još lani tražio partnera za takvo ulaganje, a kako se pokazalo, našao ga je ni više ni manje nego u zagrebačkom Končaru.

Marković je za ovaj projekt osnovao tvrtku Solarne elektrane Deponija fosfogipsa, koju je lani tvrtka Končar – Obnovljivi izvori, članica grupacije Končar, dokapitalizirala s 501 tisuću kuna i postala 51-postotni vlasnik.

Na čelu ove Končareve tvrtke je Ivo Čović, nekadašnji predsjednik Uprave HEP-a i Zagrebačkog holdinga, koji potvrđuje da se Končar angažirao na ovom projektu.

„Končar je početkom godine aktualizirao inicijativu kod nadležnih institucija da se utvrdi je li moguća gradnja solarne elektrane na dijelu odlagališta koji nije nužan za obavljanje osnovne djelatnosti. Time bi dio potpuno devastiranog prostora, koji nije neophodan za funkcioniranje odlagališta, dobio korisnu namjenu“, kaže Čović.

O kojoj je vrijednosti projekta riječ, za sada se ne može niti okvirno komunicirati, jer to ovisi o velikom broju elemenata, budući da bi takav projekt bio posve drukčiji od drugih solarnih elektrana zbog samog terena i njegovog stavljanja u funkciju.

Već lani Marković je objasnio kako je za pripremu projekta potreban velik posao oko pripreme dozvole, izmjene prostornog plana i prenamjene ovog prostora koji za lokalno stanovništvo predstavlja bolnu točku i stoga što se nalazi tik uz Park prirode Lonjsko polje. Kada je Marković izašao u javnost s ovakvom idejom bio je dočekan s velikom skepsom, no ovaj oblik brownfield solarne energije inače ne bi bio i prvi na području EU.

U Belgiji je s konzorcijem nekoliko tvrtki Jan de Nul uspješno realizirao kao takav kompleksan projekt Terranova solar i na području deponija fosfogipsa izgradio solarni park snage 15 MW. U Kutini su, prema ranijim najavama, ambicije i daleko veće, želja je izgraditi solarni park snage 100 MW. Hoće li ti planovi naići na odobravanje, zasad nema informacija.

Nadamo se skorom očitovanju nadležnih institucija kako bi se u slučaju pozitivnog odgovora mogle pokrenuti ostale aktivnosti potrebne za realizaciju projekta. Navedene aktivnosti, između ostalog, uključuju uvrštavanje lokacije u prostorni plan županije, čija je izmjena u tijeku, te obavljanje niza potrebnih tehničkih ispitivanja – ističe Čović, koji je ujedno i direktor zajedničke tvrtke s Markovićem, Solarna elektrana deponij fosfogipsa.

Iskustvo iz Gente
Zatvorena odlagališta sve su poželjnija destinacija za solarne parkove, posebno ih se koristi u zemljama sjeverne i južne Amerike, gdje pojedine države osiguravaju i potiču kako bi se te mrtve površine stavile u funkciju poticanja dekarbonizacije, umjesto zelenih i “zdravih” parcela koje ostaju na raspolaganju za javnu i drugu korisničku namjenu.

U slučaju Jan de Nula, tvrtke koja je jedan od svjetskih lidera u području jaružanja, pomorskih i offshore radova, ovaj projekt predstavljao je krupan iskorak u području zelene energije, a započeo je kupnjom odlagališta otpada fosfogipsa i obližnjih terena nekadašnje tvornice sumpora i fosfatne kiseline u luci Gent.

Projekt postavljanja energetskih farmi, prema javno dostupnim podacima, uključio je veliki broj poslova, od neutralizacije kisele vode s odlagališta koja je pročišćena i ispražnjena, te preuređen fosfatni gips na odlagalištu te postavljene odvodne mreže i natkriveno odlagalište na koje je na kraju postavljeno ukupno 55.000 solarnih panela.

Lokacija tog solarnog parka i deponije nadomak je stambenog naselja, a osigurava dovoljno zelene energije za 4000 kućanstava. Iskustvo Jan de Nula u svakom slučaju vrijedno je i za hrvatske prilike, jer potvrđuje da je ovakav projekt izveo, te bi trebalo, nadajući se iu De-Fosu i Končaru, ublažiti dvojbe lokalne zajednice i birokracije, te ubrzati ishođenje potrebne dokumentacije.

Ubrzavanje postupka
„U većini europskih zemalja postoje posebne i ubrzane procedure suglasnosti za izgradnju solarnih elektrana upravo za devastirana područja kao što su napušteni rudnici, kamenolomi i odlagališta otpada, pa se nadamo da će tako biti iu ovom slučaju. Očekujemo da se iu Hrvatskoj stvore preduvjeti za bolju investicijsku klimu, a posljedično i sve više udio obnovljivih izvora u domaćem energetskom miksu“, kaže Čović.

Na De-Fosovom zemljištu, koje se prostire na 166 hektara, postojećim planovima nije predviđena mogućnost izgradnje solarne elektrane, a po pitanju njezinog uvođenja u sklopu dodatka prostornog plana koji su u tijeku, naručitelj De-Fosa Anto Marković u posljednje je dvije godine održao brojne sastanke s uredom.