Nova era početka: Rođenje tehnološki dizajnirane djece pitanje je trenutka

U mnogim je zemljama ukinuta anonimnost darivatelja sperme, zbog čega ih je sve manje, no oni koji imaju problem sa začećem mogli bi pomoći razvoju tehnologije potpomognute oplodnje, koliko god se to nekima činilo kontraverznim. Ulazimo u novu eru potpomognute oplodnje u kojoj, primjerice, in vitro gametogeneza (IVG) iz jajnih stanica i spermija iz nediferenciranih ljudskih stanica obećava nastanak embrija – na zahtjev roditelja

Svi su donori mladi i zdravi muškarci. Program doniranja dobrovoljan je i anoniman, a prema važećoj legislativi tako rođeno dijete ni nakon navršene 18. godine života nema pravo doznati identitet spermija darivatelja’, stoji na internetskoj stranici češke poliklinike za IVF u Pragu. No anonimnost darivatelja sperme, koja je još zajamčena u Češkoj, ne postoji u Švedskoj, Švicarskoj, Portugalu, Nizozemskoj, Australiji, na Novom Zelandu te u nekim saveznim državama SAD-a, ai Britanci začeti umjetnom oplodnjom koja će ove godine postati punoljetni moći doznati. ime biološkog oca – donatora sperme.

Švedska je još 1984. donijela zakon kojim se djeci započetom doniranom spermom daje pravo na informacije o donatoru kad postanu punoljetna. Medicinski fakultet Karolinskog instituta anketirao je 210 donatora jajnih stanica i sperme od pet do osam godina nakon njihove donacije i većina ih je imala pozitivno stajalište o ideji da njihovi genski potomci uspostave kontakt s njima.

Koncept anonimnosti postoji od prvoga zabilježenog slučaja umjetne oplodnje iz 1884., kad ženi nije ni rečeno da je oplođena spermom drugog muškarca. Međutim, postupak umjetne oplodnje postao je popularan tek 80-ih godina prošloga stoljeća i otad se naveliko primjenjuje, ali istraživanje iz 2016. profesora bioetike na Pravnom fakultetu Sveučilišta Harvard Glenna Cohena pokazalo se da će ukidanje anonimnosti općenito dovesti do smanjenja broja potencijalnih darivatelja sperme.

Njih oko 29 posto odbilo bi donirati ako bi njihova imena bila dostupna. No bank sperme, mnogo prije nego što je potegnuto pitanje anonimnosti, zbog vlastitih interesa riješile su dvojbu anonimno ili javno različito cijenom usluge: anonimna sperma je jeftinija, a skuplja je ona čiji je donator poznat. Naime, takve likove, koje nije briga hoće li im jednoga dana vojska biološke djece pokucati na vrata, nije lako pronaći.

Nestanak anonimnosti

Anonimnost darivatelja sperme uništili su kućni genski testovi, koji ljudi mogu otkriti rođake za koje nisu znali da postoje, čak ni oni koji uopće nisu namjeravali biti pronađeni, primjerice biološke očeve, anonimne darivatelje sperme. Oni koje zanima vlastito podrijetlo mogu putem genskog testa 23andMe doći do genskih podataka za otkrivanje bioloških roditelja. Zbog toga banke sperme trenutno značenju pojma anonimnost daju novi smisao – odbijanje dijeljenja informacija o donatoru sperme. Ipak, neke od njih nude mogućnost otvorene identifikacije, odnosno povezivanja bioloških očeva s djecom početkom darovanom spermom samo uz obostranu suglasnost, odnosno biološkog oca i djeteta, što se može ostvariti i prije djetetove punoljetnosti.

– Lakše je naći potencijalnog darivatelja sperme ako može biti anoniman, ali anonimnost ne postoji – izjavio je Fredrik Andreasson, izvršni direktor banke sperme u Seattleu, koja je revidirala ugovore s donatorima i korisnicima. Anonimnost je problem i za darovateljice jajnih stanica, čiji su podaci dostupni odmah ili kada dijete postane punoljetno.

– S povećanom vidljivošću i prihvaćanjem različitih vrsta obitelji promijenili su se i korisnici donirane sperme, uključujući neudate žene i lezbijske parove koji otvorenije razgovaraju s djecom o njihovoj začeću. To nas je učinilo mnogo otvorenijima – izjavio je Robin Bairdglavni pravnik u banci sperme Cryobio u Columbusu u Ohiu.

Pronađena baka

Daniel Teuscher iz Portlanda u Oregonu nema dobro iskustvo s bankom sperme Northwest Cryobank od koje je kupila spermu pomoću koje je počela kćer. Ona je s pomoću testa 23andMe pronašla majku biološkog oca svoje kćeri i željela kontaktirati s njom. No u komunikaciji se umiješala banka sperme prijeteći joj da bi zbog kršenja ugovora mogla platiti dvadeset tisuća dolara jer se obraća donatoru koji vjeruje da je anoniman. Osim toga, banka joj je onemogućila daljnje korištenje još pet bočica sperme istog donatora koje je kupila namjeravajući umjetnom oplodnjom započeti još djece. Zbog toga je Danielle tužila banku sperme i zatražila odštetu, na što je banka odgovorila da je sebična jer pokušava pronaći nepoznatog donatora koji joj je ‘nesebično’ pomogao da dobije ‘najveći dar na svijetu’ – dijete.

Ne, darivatelj sperme nije nesebičan jer nije riječ o pravoj donaciji, nego o poslovnom odnosu: on daje banci spermu, ona njemu novac. A ni banke nisu nesebične prema kupcima sperme, jer da jesu ne bi ni postojale. Primjerice, u Americi radi dvadesetak banaka sperme, gotovo bez nadzora državnih institucija. Rad im je pomutio ukidanje anonimnosti donatora, a sada smišljaju nove modele tajnosti. Darivatelja je jako malo, nakon zdravstvenog pregleda samo jedan posto njih je prikladno, a radi se o mladim ljudima koji doniraju spermu tijekom školovanja i kojima je zajamčena anonimnost, ali prije nego što je DNK test stigao za kućnu upotrebu.

– Nitko nije mogao predvidjeti prije petnaest godina da bi netko mogao putem nekog testa ući u trag donatoru sperme iz, primjerice, Seattlea – izjavio je Peter McGovernprofesorica reproduktivne endokrinologije i neplodnosti na Medicinskom fakultetu Rutgers New Jersey.

Tajnošću ili otkrivanjem identiteta darivatelja sperme bave se etičari i drugi protivnici anonimnosti, koji tvrde da je djeci rođenoj potpomognutom oplodnjom doniranom spermom uskraćena mogućnost da razumiju pitanja ključna za njihov identitet.

– Postoje etička pitanja o tome zašto bi banka sperme uopće željela potaknuti roditelje da laže svom djetetu – izjavila je Debbie Kennettgenealoginja iz Ujedinjenog Kraljevstva koja se bavi i anonimnošću darivatelja sperme.

Prva žena koja je 2005. na internetu potražila biološkog oca svog sina započetog darovanom spermom donatora iz kalifornijske Cryobanke bila je Wendy Kramer. Upoznali su se i sprijateljili, a njezin sin je upoznao i nekoliko polubraće i polusestara. Wendy i njezin sin Ryane danas vode udrugu Donor Sibling Registry u Coloradu koja povezuje braću i sestre započete darovanom spermom. Upravo su oni razotkrili problem da su anonimne donacije zablude te da mogu nanijeti više štete nego donijeti koristi i onima koji su počeli djecu darovanom spermom, odnosno donatorima. Naime, banka je Wendynom donatoru obećala da neće imati više od desetero ‘donirane’ djece, ali se tijekom potrage ispostavilo da ih je čak dvadeset.

Smanjenje rizika

Iako će zbog ukidanja anonimnosti biti sve manje darivatelja sperme, ne trebaju se brinuti oni koji žele imati dijete, a ne mogu započeti prirodno. Nalazimo se u novoj eri začeća – mijenjaju se genski tragovi i sve je više djece rođene zahvaljujući asistivnoj reproduktivnoj tehnologiji.

Prema riječima stanfordskog bioetičara Henryja Greelyjapredviđa se da će in vitro gametogeneza (IVG), proizvodnja jajnih stanica i spermija iz nediferenciranih ljudskih stanica, vjerojatno dominira u budućoj reprodukciji i rezultira čak 90 posto trudnoća u Americi. Pokazuje li se točnim, IVG će vjerojatno temeljito promijeniti način na koji se ljudi razmnožavaju, omogućiti rađanje onih koji pate od neplodnosti, ali i općenito roditeljima odabrati genske značajke embrija, te istospolnim roditeljima omogućiti genski srodne potomke.

Neki stručnjaci za potpomognutu oplodnju, poput Jacquesa Cohena s ART instituta u Washingtonu, predviđaju da će IVG zamijeniti gotovo sve konvencionalne postupke in vitro oplodnje (IVF) za one koji imaju problem s plodnošću. Dok Greely predviđa da će se većina budućih roditelja, čak i oni bez problema s plodnošću, odlučiti za IVG oplodnju kako bi se smanjio rizik od rađanja bolesne djece ili zbog odabira djetetovih osobina. Investitori su već nanjušili potencijalnu zaradu te se ulažu u biotehnološke tvrtke koje se bave IVG-om, a znanstvenici koji rade na toj tehnici štite intelektualno vlasništvo pouče