Perišić: Ako vlast ne zaustavi privatizaciju EPS-a, kreću radikalniji protesti

Pretvaranje Elektroprivrede Srbije u zatvoreno dioničko društvo već je danima tema broj jedan u Srbiji, ne samo u gospodarskim medijima, nego i mnogo šire.

Postavljala su se mnoga pitanja o budućem funkcioniranju EPS-a, au međuvremenu je došlo do otvorenog sukoba unutar sindikalne scene u EPS-u. Posebno je vruće u RB Kolubara, gdje je ovih dana održana velika prosvjed, a to je i povod za razgovor s jednim od pokretača i pokretača Radne skupine Jedinstvo Kolubara.

Goran Perišić – Pera, bagerista sa 32 godine staže u RB “Kolubara” jedan je od inicijatora i pokretača Radne grupe Jedinstvo Kolubare, te jedan od inicijatora protesta upozorenja radnika RB Kolubara koji je organiziran 18. travnja u Lazarevcu. Za Poslovni dnevnik otkriva pozadinu podjela sindikata EPS-a i razloge zbog kojih se protivi transformaciji Elektroprivrede Srbije iz javnog poduzeća u dioničko društvo.

Zašto je sporna transformacija transformacija Elektroprivrede Srbije iz statusa javnog poduzeća u dioničko društvo?
Uvjereni smo da je transformacija Elektroprivrede Srbije iz javnog poduzeća u dd prvi uvjet i prvi korak ka privatizaciji i komadanju i uništavanju EPS-a. Tome se oštro protivimo.

Kakvo je trenutno stanje u RB ‘Kolubara’?
Trenutna situacija u Kolubari je, što se tiče proizvodnje, korektna, ali ne važe podele među radnicima koje su veštački izazvane podelom na sindikate i nas iz Radnog tela – Jedinstvo Kolubare. Osnovani smo da ujedinimo radnike. Moramo shvatiti da samo ujedinjeni možemo odbraniti Kolubaru i EPS od privatizacije.

Zašto ste organizirali prosvjed u utorak i možete li bliže objasniti najavu moguće radikalizacije prosvjeda u slučaju neukidanja odluke o prelasku EPS-a u AD
Prosvjed je organiziran s ciljem zaustavljanja transformacije javnog poduzeća u dioničko društvo, a jasan zahtjev upućen je na pet adresu: Ministarstvo rudarstva i energetike, Vlada Republike Srbije, predsjednik Republike Srbije, predsjednik Skupštine Republike Srbije i sekretar Skupštine Republike Srbije jednim protestnim zahtjevom i to; ukidanje odluke Nadzornog odbora EPS-a i zaustavljanje prelaska EPS-a iz statusa javnog poduzeća u dioničko društvo. Ukoliko ne zaustave transformaciju, prijeći ćemo na masovnije i radikalnije mjere, o čemu ćemo pravodobno obavijestiti medije.

U svom otvorenom pismu upućenom Ministarstvu rudarstva i energetike Vlade Republike Srbije. Predsjednik Skupštine Republike Srbije i predsjednik Republike izjavili su da ne priznaju Sindikat EPS-a. Kako i zašto ih nazivate režimskima i kako je uopće došlo do raspada Sindikata EPS-a?
Odnosi sa Sindikatima nisu nikakvi, niti nas informiraju, niti zastupaju radnike. Ne rade u interesu radnika, nego gledaju osobne interese.

Privatizirali su sindikat, pod sudskim su sporom oko legitimnosti, mi radnici ne znamo tko raspolaže našom članarinom, netko se od njih lažno predstavlja, ima lažni pečat, a nitko ništa ne poduzima po tom pitanju.

Ista sindikalna organizacija, sa dva predsednika sindikata EPS-a i dva predsednika sindikata RB “Kolubara”. Uzurpirali su sindikat i ne znaju kako stati. Pustili su i Kolubaru i EPS. Ono što su naši djedovi i očevi desetljećima gradili, preko noći su dali.

Najveće zlo EPS-a i Kolubare i njihovi grobari su Đjokin i Pici, kako ih predsjednik naziva, uz pekaru Miću Grčića. Nazivamo ih režimima jer ne rade u interesu radnika i za to ih plaćamo. nego rade u interesu države. Nisam branio interes radnika, nego su nas gurali u privatizaciju koja nije u interesu ni radnika ni poduzeća.

A do raspada je došlo iz dva razloga u koje sumnjamo. Ili u dogovoru i sustavno, da bi podjelili radnike. kako bi proveo ovu transformaciju ili je došlo do razilaženja zbog njihove bahatosti i malverzacije.

Jesu li točne tvrdnje pojedinih radnika EPS-a da su pojedine hidroelektrane već privatizirane?
Priča se da hidroelektrane prve izlaze iz EPS-a, ne znamo jesu li već privatizirane, znamo samo da su im smanjeni koeficijenti i da su radnici u proizvodnji nekako umrli, a korporacija i financijski sektor potpuno su nepokaženi tim smanjenjem. I to je također korak prema privatizaciji.

U kakvom su stanju blokovi u TENT-A i TE ‘Kolubara’ (jer su već pri kraju radnog veka) i kakvo je stanje rudnika?
Jasno je što treba učiniti, to je vrlo jednostavno.

Treba uložiti u dotrajale blokove, kao iu kvalitetne remonte bagera i tih blokova i neće biti problema.

U kakvoj su situaciji radnici PRO-TENT-a? Prijeti li odljev kvalificiranog kadra stabilnosti elektroenergetskog sustava Srbije, pa i regije?
Da nema radnika preko ProTenta, Kolubara bi stala, ne bi imao ko da radi. Duša nas boli što rade s ovom djecom. Na fakultetu rade svaki po deset godina