Željeznice smo ‘mudrim’ upravljanjem uništili pa nam vlakovi ionako većinom – stoje. U suprotnome, već bi bio najavljen veliki štrajk željezničara i blokada željezničkog prometa, paraliza zemlje. Ovako paraliza nije moguća. Problem neodrživosti prirodnog sustava riješen je njegovim propadanjem
Zlovolja koja je nakon primitka platne liste za ožujak toliko obuzela krčkog suca Antona Hlaču da je za sedam mjeseci odgodio sudsku raspravu zakazanu u travnju postala je nacionalno poznata. Sudsko rješenje o odgodi postupka, jer se sudac proglasio raspravno nesposobnim zbog narečene zlovolje, mnoge je nasmijala kao vrhunski apsurd u apsurdistanu, druge je zgrozilo kako se to jedan sudac može dopustiti ne vodećih računa o dignitetu profesije.
Stigla je i do premijera Plenkovića, kojem uopće nije dobro sjela. U svakom slučaju postigla je cilj. Potkraj prošlog tjedna povučen je iz saborske procedure Nacrt zakona o dopuni zakona o sudskim plaćama…. Zbog daljnjih ‘korekcija’.
Nakon što su priprijetili štrajkom, dogovor o korekcijama sustava plaća s premijerom Plenkovićem postignuti su liječnici. Njihovim putem potom su krenule medicinske sestre i nemedicinsko osoblje u zdravstvenom sektoru. Sljedeći su, nagađam – prosvjetni djelatnici. S razlogom.
Sreća da smo ‘mudrim’ upravljanjem prometnom infrastrukturom i resursima uništili željeznice pa nam vlakovi ionako najvećim dijelom – stoje. U protivnom, već bi bio najavljen veliki štrajk željezničara i blokada željezničkog prometa, paraliza zemlje. Ovako, paraliza nije moguća. Problem neodrživosti prirodnog sustava riješen je njegovim propadanjem.
Ad hoc rješenja i ad hoc bodovi
Jesu li željeznice model prema kojem će se ‘rješavati’ problem održivosti svih ugroženih sustava državnog i javnog sektora, koji generiraju nezadovoljstvo i onih koji traže njihove usluge i onih koji te usluge pružaju? Pitanje uopće nije neka fikcija, već vrlo realno pitanje održivosti države i njezinih vitalnih funkcija.
Koliko je puta u posljednjih četvrt stoljeća meritorno zaključeno da je postojeći hrvatski zdravstveni sustav financijski neodrživ. I svaka nova vlast najavljivala je njegovu reformu. Nijedna nije niti pokušala provesti, već problem sanira ovome korekcije plaća (pa ni sustava plaća), na kojima žanje svaki premijer ovome predizborne bodove. Ali se zato nijedna vlast nije libila kadroviranja po upravama bolnica i drugih zdravstvenih ustanova prema kriterijima simpatija i stranačke pripadnosti, ugrađivanja svojih ljudi na ključna mjesta u sustavima.
Najkvalitetniji liječnički i medicinski personal već se godinama tako motivira na odlazak u inozemstvo ili u privatni sektor, a kod korisnika se održava iluzija da za novac u standardu Mongolije trebaju dobiti uslugu u standardu elitne privatne bolnice iz SAD-a. I tako se generiraju ‘snalaženje’ i klijentelizam.
Koliko je puta u proteklih četvrt stoljeća meritorno zaključeno da je pravosuđe rak-rana hrvatske države, sustav postavljen tako da generira neefikasnost, nekompetenciju, ovisnost o političkoj vlasti i parapolitičkim lobijima. Za razliku od liječnika i medicinskih sestara, za njegove djelatnike nema posla u zapadnijim državama EU-a, upućeni su da se snalaze na druge načine.
Pa onda povremeno saznajte da se pojedini suci druže s optuženicima, da im pojedini odvjetnici pišu presude (jer oni to bolje znaju!), da su pojedini državni odvjetnici blisko povezani s političkim i neformalnim klikovima moći, ali su njihovi utjecajnijim potencijalnim okrivljenicima, da se šefovi se bave bildanjem statistike, problemom sustava svode na nedostatak kompjutora i eventualno novinarski senzacionalizam.
Što ostaje od države
Sve to za posljedicu ima sve veću pravnu nesigurnost u zemlji – kako u građanskom i poslovnom, tako iu kaznenom segmentu. Ali još jedna vlada nije odlučila istinski reformirati taj sustav, koji bi trebao biti okosnica demokratske pravne države. Prvo, zato što bi ga neformalni centri moći odmah optužili za političko zadiranje u neovisnost pravosuđa! A drugo, jer nema vlasti
Više o temiIzvor: Leadermedia.hr
