Što ako SAD stvarno bankrotira? Nastupio bi potpuni globalni financijski kaos

Kada netko tako utječe kao što je Elon Musk objavljuje da će SAD kad-tad morati platiti svoj dug, odnosno da je, ‘s obzirom na federalne rashode, pitanje kada ćemo bankrotirati, a ne hoćemo li bankrotirati’, onda je jasno nešto što je do sada bilo nezamislivo. jučerašnji dan postaje vrlo dramatičan. Jer Amerika je (opet) pred probijanjem gornje letvice dopuštene zaduženosti (ta je zadnja granica put revidirana 2021. zbog pandemije).

Doduše, većina analitičara procjenjuje da će se letvica, kao i stotinu puta od Bretton Woodsa do sada, pomaknuti uvis i da tehničkog bankrota neće biti, unatoč tome što ovoga puta jaz između Demokrata i Republikanca zjapi više nego ikada prije. Uostalom, do početka lipnja još je dovoljno dana da se prije svega političke razmirice ispeglaju dovoljno za jednoglasnije podizanje ruke ‘za’. Ne, što ako se ruke ne slože? Što ako SAD ne bude sposoban vratiti dugove i bankrotira? Jer, nije riječ o nekoj globalno beznačajnoj državi nego o zemlji koja kroz svoj glavni izvozni proizvod – dolar – globalno izvozi i sve svoje nedaće. Poput ljuljanja čak tri, doduše manje banke.

Niko Maričić, fond menadžer InterCapital Asset Managementa kaže kako svi plaćamo račune, pa tako mora i američka vlada. – Kako bi ispunila obveze poput plaćanja u javnom sektoru, mirovinskih naknada, kamata na izdani dug, riznica SAD-a izdaje novi dug koji kupuju investitori diljem svijeta. Američko je obvezničko tržište najveće tržište na svijetu. Budući da američka vlada konstantno ima proračunski manjak (što znači da troši više nego što zarađuje), riznica izdaje još više duga kako bi financirala taj manjak, a kao rezultat toga ukupni nacionalni dug nastavlja rasti.

U SAD-u je zakonski određen limit duga koji označava maksimalni iznos koji američka vlada može posuditi. Trenutačno taj limit iznosi 31,4 bilijuna dolara. Ograničenje duga u SAD-u postoji još od 1917., a od Drugog svjetskog rata ograničenje je revidirano čak 102 puta. Posljednji je put u 2021. godinu. S obzirom na to da je dosegnut limit riznice SAD-a troši preostalu likvidnost koju drži kod FED-a. Procjenjuje se da će preostala likvidnost biti dovoljna za podmirivanje obveze do lipnja, međutim postoji određena doza neizvjesnosti oko točnog datuma kada američka Vlada više neće biti u stanju podmirivati ​​obveze. Američki je Kongres zadužen za obustavljanje ili povećanje limita duga te se revidiranje limita duga najčešće koristi kao poluga za pregovaranje između političkih opcija. Ako američki Kongres ne obustavi ili ne poveća limit, rizik od insolventnosti postaje stvarnost. U slučaju nemogućnosti podmirivanja obveza američke Vlade globalna ekonomija bi pretrpjela snažan šok – tumači Maričić dodajući da smo nešto slično već vidjeli u dva navrata u ne tako davnoj prošlosti.

Naime, u 2011. te u 2013. godini SAD je bio vrlo blizu datuma insolventnosti. Unatoč postizanju dogovora političkih opcija u američkom Kongresu te revidiranju limita duga, 2011. godine Agencija za kreditni rejting S&P snizila je kreditni rejting SAD-a prvi put u povijesti. Sve je to uzrokovalo snažnu volatilnost na globalnim financijskim tržištima. Rizična financijska imovina poput dionica, korporativnih obveznica i državnih obveznica tržišta u razvoju zabilježila je snažan pad cijena. Primjerice, indeks S&P500 je u mjesecu prije dosezanja datuma insolventnosti 2011. godine ostvario pad vrijednosti od čak 17 posto.

– Valja napomenuti kako je revidiranjem limita duga došlo do snažnog skoka istog indeksa koji je u narednih 12 mjeseci ostvario rast vrijednosti od 28,1 posto. S druge strane, vrijednost je najsigurnije financijske imovine, koju često nazivamo sigurnim lukom, poput američkih i njemačkih državnih obveznica te zlata rasla. Razlog je tome većeg investitora u sigurnost. Hoće li povećanje limita sigurno doći, samo je pitanje u kojem trenutku. Približavanje datumu insolventnosti američke Vlade povećava neizvjesnost i negativno utječe na vrijednost financijske imovine. Kretanje financijske imovine trebalo bi nalikovati kretanjima kojima smo svjedočili u 2011. – zaključuje Maričić.

Imaš li odrasle u sobi?

Ali što ako se pogorša? Uvijek postoji mala šansa da se političari neće složiti oko pomicanja granice duga (dobro, teško, jer je previše toga na kocki). Ali nije besmisleno pitati se ‘što ako’ – koje bi bile globalne posljedice američkog bankrota?

Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti poručuje kako bi nastupio potpuni globalni financijski kaos.

– Američke državne obveznice čine gotovo 20 posto globalnog obvezničkog tržišta vrijednog 133 milijarde američkih dolara. One čine kamen temeljac globalnog financijskog sustava, jer se percipiraju kao ‘nerizična imovina’ o kojoj ova brojna financijska tržišta, a koju investitori pribjegavaju u kriznim vremenima, stoga imaju ulogu sigurnog utočišta. Naime, kamatne stope na javnom dugu SAD-a predstavljaju referentnu točku za formiranje kamatnih stopa za korporacije, kućanstva i vlade diljem svijeta. Osim toga, oni predstavljaju ključni element za prijenos monetarne politike koju provode Federalne rezerve, s obzirom na ulogu američkih državnih obveznica u repo aukcijama.

Ako bi se srušio taj stupanj stabilnosti došlo bi do nagloga skoka kamatnih stopa i svjetska bi ekonomija ušla u duboku recesiju. Vrijednost dolara drastično bi pala, kao njim i vrijednost oko 60 posto od 12 trilijuna dolara deviznih rezervi svih središnjih banaka u svijetu. U slučaju pada dolara ne bi došlo ni do blagog preustroja sastava deviznih rezervi i prelaska na korištenje drugih valuta u međunarodnoj trgovini i investicijama, s obzirom na to da nema vjerodostojnih izazivača koji bi mogli i htjeli željeti ući u cipele koje su SAD do sada nosile kao dobavljač svijeta.ključna rezervna valuta. Većina drugih velikih gospodarstava ne želi postati neto dužnik i prestati biti neto izvoznik. Svjetsko financijsko tržište postalo je dodatno fragmentirano, uz već postojeća geopolitička trvenja, a to bi pridonijelo i dugoročnom usporavanju svjetskog gospodarstva – smatra Kotarski, dodajući da bi SAD tada dugoročno oslabio na gospodarskom planu. i političkoj razini, jer bi izgubila mogućnost jeftinog uvoza strane štednje kao najveći svjetski uvoznik kapitala.

Viši financiranja u uvjetima niske nacionalne stope štednje implicirali bi bolno razdoblje prilagodbe koje bi podrazumijevalo pad kupovne moći američkih građana, budući da bi nestala i ekonomska pozadina američke vojne dominacije. – Dakle, bankrot SAD-a bio bi najveći autogol koji bi si SAD mogao zadati. I u proteklih deset godina imali smo politiku visokog rizika oko povećanja dopuštene visine javnog duga, ali sa svakom sljedećom generacijom američkih političara sve je akt