Neki novi klinci: Jedni su odmah znali, a drugi 'zalutali' u poljoprivredu

Ne samo da su mladi, nego su i inovativni, poduzetni i, ako ćemo iskreno, svaki dan nas podsjećaju koliko smo i sami puni predrasuda o poljoprivrednicima. Unatoč uspjehu, još ih uvijek zamišljamo kao one vezane uz primarnu proizvodnju, primjerice uzgoj pšenice ili prodaju mlijeka prerađivačima. Mladi poljoprivrednici idu korak dalje: osim primarne proizvodnje, kako ćemo vidjeti kod njih šest, bave se preradom u sklopu koje stvaraju vlastite proizvode.

Iako nitko od njih nije rekao da je u poljoprivredni biznis ušao zbog poticaja, nego najčešće iz obiteljske tradicije koja im je prirasla srcu ili pakno, ne treba smjestiti s uma da je i mogućnost dobivanja novca iz fondova i izravnih poticaja mogla samo povećati njihovu želju za tim biznisom. Uostalom, nitko zdravorazumski to ne bi ni negirao, zato je lako vjerovati da im je taj posao bio želja. A najljepše je raditi ono što voliš, stara je, iako možda pomalo već otrcana fraza.

Prvi vinski kamp u Hrvatskoj

Dame imaju prednost, kažu, pa ako je to istina, počet ćemo s njima. Iz pristojnosti ih ne pitamo za godine (mladi su poljoprivrednici do četrdesete godine), ali već se na prvu vidi da su djevojke mlade; zakleli bismo se da nisu ušle u tridesetu. Jedna od njih je​ Međimurka Tatjana Hažić iz Jurovčaka pokraj Svetog Martina na Muri. Njegov poljoprivredni biznis nije bio prva opcija iako se obitelj otprije bavila proizvodnjom jabuke, grožđa i vina. Do 2013. u obližnjim Termama Sveti Martin bila je direktorica marketinga i prodaje (diplomirala je na Fakultetu za turistički i hotelski menadžment), ali želja za osamostaljenjem te ljubavi prema prirodi i poljoprivredi (sa sestrom Valentinom pomagala je roditeljima) vratile su se na obiteljsko imanje. . Kaže da voli proizvoditi vino jer je taj posao, iako iscrpljujući, vrlo inspiriran. Prije dvije godine otvorio je prvi vinski kamp u Hrvatskoj, ima i vinsku kuću u kojoj se organiziraju degustacije vina i drugih proizvoda koji se nude uz hladne tanjure i mamine domaće deserte.

– Sve je to na raspolaganju i našim gostima u kampu koji ima dvanaest parcela za kampere i dvije mobilne kućice. Registrirani smo za rad cijele godine. Uz ugostiteljstvo bavimo se proizvodnjom vina i jabuke, što je naša primarna djelatnost. Dopunske su djelatnosti na našem OPG-u prerada jabuke u sokove bez konzervansa, šećera i vode, zatim čipsa od jabuke ili sušene jabuke, također bez dodanih šećera, te prirodno kiseli jabučni ocat. Godišnje proizvedemo otprilike 15 tisuća litara vina i oko 180 tona jabuke – navodi Tatjana.

Priprema projekt širenja proizvodnje na pekmeze, džemove, voćne sokove i kašice za novorođenčad, sve od jabuke. Postavit će i solarnu elektranu u kamp te planira obnoviti vinsku kuću i uvesti novosti u ponudu. Kaže da nije razmišljala o odlasku iz Hrvatske.

– Vjerojatno zato što su nam roditelji osigurali posao, koji su ga razvili do neke razine, osigurali nam svu egzistenciju. Žalim jedino za vrijeme svog studija zbog toga što u ono vrijeme nije bilo razmjene studenata ili je to bilo omogućeno samo nekolicini. Da sam mogao otići nekamo na mjesec, tri ili šest, steći nova znanja i iskustva i vratiti se s tim znanjem u Hrvatsku, zaista mislim da bi neke stvari u mom poslu izgledale drukčije – kaže nam Tatjana.

Muzej krava robota

Za razliku od nje, druga dama iz naše priče i još jedna Međimurka, Darija Zdolec, priznaje da je razmišljala o odlasku trbuhom za kruhom. Tražila je posao u inozemstvu, ali je ipak odlučila ostati u svome mjestu, u Pušćinama pokraj Nedelišća, i pokrenuti proizvodnju sireva. Roditelji Marija i Dragan već više od trideset godina na svojoj farmi krava proizvode mlijeko koje prodaju Vindiji. Darija je dio proizvodnje usmjerila u sireve, a ima i mlijeko koje prodaje na mljekomatu postavljenom ove godine.

– Sir prodajemo na siromatu i na gradskoj tržnici u Čakovcu. Ove smo godine uspješno realizirali i postavljanje robota za mužnju krava te proširili sirinu zbog povećanja obujma posla – rekla je Darija na čijem OPG-u dva zaposlenika rade u sirani, a dva na farmi.

Zovu dobre zarade u inozemstvu odolio je i Ilija Jurić, inženjer medicinske radiologije koji je sa suprugom Barbarom (koja je završila višu medicinsku) odlučio ipak u svojoj Velikoj Kosnici kraj Velike Gorice pokrenuti nešto novo. Prije četiri godine stvoren je brend Tukan greens. Riječ je, objašnjava taj Turopoljac, o uzgoju mikrozelenja (engl. microgreens), odnosno jestivog cvijeća i raznoga egzotičnog bilja, za restorane i hotele. Zanimljiva niša, rekli bismo. Zapravo, samo pokazuje da i ne znamo koliko se i kakvih mogućnosti pruža poljoprivrednicima osim pšenice, kukuruza… Primjerice, jestivoga cvijeća ima mnogo, više nego što mnogi od nas i pretpostavljaju. Ilija nudi sedam različitih aroma mente​: s jagodom, ananasom, čokoladnu mentu… Te nekonvencionalne biljke prodaje vrhunskim restoranima i onima s Michelinovom zvjezdicom. Da je riječ o dobrom poslu, govori i podatak da je lani prebacio proizvodni pogon u Vrbovec, gdje ima hektar zemlje. Ne, veli, tek slijedi nastavak tijekom sljedećih godina.

– Osim nas dvoje zaposlenih, povremeno angažiramo još pet sezonaca. Želimo razvijati nove proizvode i uzgajati bilje koje još nije poznato domaćem kulinarstvu – kaže Ilija.

Tek su mu trideset dvije, ulazi u najbolje godine, ali prošla mu je bila posebna draga jer je u izboru koji su organizirali hrvatski