Vijest mjeseca glasi: ‘Četrdesetčetverogodišnjak je 19-godišnjaka htio zadržati kao zaposlenika u svojoj tvrtki nakon što mu je mladić rekao da daje otkaz. O mladićevoj namjeri obavijestio je 44-godišnjaka i 46-godišnjaka. Angažirao ih je da prijetnjama prisile 19-godišnjaka da ostane na radnom mjestu.’
U uvjetima sve izraženije nestašice zaposlenika bilo je pitanje vremena kad će se dogoditi i ovakav pokušaj zadržavanja ‘radne snage’. U ovom je trenutku nejasna procjena je li ovaj slučaj vrhunac nervoze nakon koje će se, zbog moguće globalne, a osobito europske recesije, potrebe za zaposlenicima ipak početi bar malo ohladiti ili će moći biti iskorišten kao primjer početka nove, još nervoznije faze u utrci poslodavaca za potrebnim brojem izvršitelja. Koliko god izgledalo da globalno i lokalno sve ide u dosadašnjem kontinuitetu, sve se teže kladiti na neki od mogućih scenarija. Ovo je faza kad je svakom poduzetniku i menadžeru da prikupi što više informacija, traži ih da dođe do kombinacije signala koja je bitna za njegov biznis. I da bude spreman na svako iznenađenje.
Iz Ukrajine u HEP
Globalno, nejasno je u kojem će smjeru ići rat u Ukrajini. Jedan dan po vijestima napreduju Ukrajinci, drugi dan Rusi. Nekako sve vuče da će i ovaj rat trajati od tri do četiri godine. I da saveznici zaraćenih strana čekaju trenutak kad će iscrpljenost obiju direktno angažiranih strana biti približno jednaka, neizvjesnost približno jednaka, pa će to biti trenutak za mirovne pregovore.
Onda je tu ekonomski rat između SAD-a i Kine. Jedan dan Amerikanci šalju poruke o skraćivanju dobavnih lanaca, tj. seljenju proizvodnje iz Azije na Zapad. I baš kad iu uspavanim rubnim zemljama EU-a počinje sazrijevati misao da bi možda ipak trebalo napisati neki program, stigne vijest da se Ameri i Kinezi počnu dogovarati o zajedničkim poslovnim projektima na zaštiti klime. Pa se mi u europskoj provinciji pitamo nastavlja li se deglobalizacija ili se od toga, kad se pokazalo da velike gube, odjednom odustalo.
Kad se s globalne razine spustimo na svoju lokalnu, ni tu stvari nisu puno jasnije. Plinska afera nastala nakon otkrića da je HEP skupo kupovao plin, a onda ga je u bescjenje prodavao, razvija se, naizgled, prema uobičajenom scenariju. Neinventivni oporbenjaci očekivano traže ostavke (umjesto da govore započinju riječima: ‘Da smo mi na vlasti…’), a premijer Andrej Plenković ih ‘voza’. Međutim, valja primijetiti napuklinu. Rijetko se dvojica visokorangiranih HDZ-ovaca, kao što su ministar Davor Filipović i šef HEP-a Frane Barbarić, javno ‘tuku bez rukavica’, a da to šefa HDZ-a tolerira. Jedno je kad se lobi slavonskog HDZ-a kadrovski pokuša suprotstaviti gazdi, a drugo bi moglo biti kad su u igri energenti kao što je plin. S tim da je premijeru jedini ozbiljan politički rizik ako bi se ugrozili američki interesi povezani s LNG terminalom na Krku i dobava ukapljenog plina. U Hrvatskoj premijeri ne odlaze zbog oporbe ili demonstracija, nego ako to Ameri odluče (Sanader, Karamarko).
Rast kamata, pad narudžbi
Spuštanje još niže, na razini biznisa, opet pokazuje nejasnu sliku. U anketama među poduzetnicima prevladava optimizam. Najnoviji Hendal-Liderov indeks optimizma, HLIPO, na temelju odgovora poduzetnika, ukazuje da je posao u fazi procvata. Optimizmom pršte i (ne)službeni susreti poduzetnika. Svima je super. Sve dok jedan ne izjavi da mu zasad jako dobro ide, ali su mu narudžbe pale za 40 posto. Uslijedilo je nekoliko trenutaka šutnje, a onda su ostali ohrabreni priznali da su im ‘narudžbenice’ manje pune nego lani u ovo doba.
S obzirom na to da mnogi Liderovi prate šalju signale o čemu bismo trebali pisati, važno je primijetiti da ih je troje u kratkom vremenu spomenulo posljedice rasta kamatnih stopa. Za razliku od građana koji su mogli ugovarati fiksne kamatne stope, mnogi poduzetnici nisu bili u takvoj prilici. Taman su se smirili računi za energiju, a sad im stižu drastično veće otplatne stope. Većina
Više o temiIzvor: Leadermedia.hr
