Visoki upravni sud Republike Hrvatske (VUSRH) ukinuo je Odluku o odobravanju provedbe postupka nabave javne usluge komunalnog linijskog prijevoza putnika koju je izglasalo Gradsko vijeće Karlovca. Nešto prije toga isti je sud poništio i odluku karlovačkoga gradonačelnika o ostvarivanju prava na naknadu za opremu novorođenog djeteta u 2023. godini.
Nije prvi put da VUSRH poništi neki akt lokalne samouprave, a u spomenuta dva slučaja zaintrigiralo me samo spominjanje Karlovca. Do sada, kad smo pisali o sličnim slučajevima, uglavnom su to bile male siromašne općine za koje je upitno imaju li kadrova – pravnika koji će gradske oce upozoriti na kršenje propisa, ali očekivao sam da si to jedna veća sredina poput Karlovca ne bi smjela dopustiti. No, kao što smo se nedavno imali priliku uvjeriti i na slučaju splitskoga gradskog poglavarstva, zbog gluposti padaju odluke i većih lokalnih zajednica koje nisu nužno loše.
Naknadno uvršten pogrešni zakon
U prvom slučaju karlovačkih vlastodržaca podnositelj tužbe smatra da je Gradsko vijeće odlučilo provesti postupak javne nabave za prijevoz putnika, pozivajući se na odredbe članaka 34. i 97. gradskog statuta, ali bez odgovarajuće materijalnopravne osnove, odnosno ne pozivajući se i na odgovarajuće zakone.
Štoviše, navodi tužitelj, osporena odluka je objavljena, ali uz izmijenjen tekst u odnosu na izglasani, na način da je u preambuli Odluke kao pravni temelj ipak naveden i članak 35. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (ZoLP(R)S). Dakle, naknadno su gradski oci shvatili da Odluka nije u skladu s nekim od pripadajućih zakona za tu materiju, pa su ga uvrstili u tekst, umjesto da ga formalno vrate Vijeću na ponovno odlučivanje, čime bi se izbjeglo njezino eventualno osporavanje.
U gradskom su poglavarstvu tvrdili da je osporena odluka pojedinačni akt poslovanja, a ne opći akt, te da je u uvodu prijedloga odluke kao propis o nadležnosti naveden Statut Grada Karlovca, a pored toga mogu se navesti i zakoni, Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalno) samoupravi, Zakon o javnoj nabavi, ali to nije, kako ističu u Poglavarstvu, nužno te ostaju pri tome da ne postoje pretpostavke za pokretanje objektivnog upravnog spora.
Međutim, VUSRH smatra da je podnositelj tužbe (inače se ne navodi u presudi, samo inicijali) u pravu. Prije svega, spomenuta odluka ima karakter općeg akta jer donositelj njome uređuje način obavljanja uslužne komunalne djelatnost prijevoza putnika na svom području, što je jasno i onima koji imalo prate pravosuđe. Također, sud navodi da osporena odluka nije mogla biti donesena na temelju odredbe članka 35. ZoLP(R)S čak i ako prihvatimo da je ona uvrštena u tekst Odluke nakon što je Gradsko vijeće usvojilo tekst bez tog članka.
Naime, čl. 35 daje ovlast predstavničkom tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave za donošenje općih akata i zaista se u članku navodi i pravo donošenja odluka, ali kao što sud zaključuje, navedena odredba je načelne naravi i ne može biti samostalna osnova za donošenje osporene odluke, bez odgovarajućeg mjerodavnog materijalnog prava, odnosno bez odgovarajućih propisa koji pobliže opisuju pravila igre, primjerice Zakona o javnoj nabavi ili pak Zakona o cestovnom prijevozu. Isto to vrijedi i za odredbe članka 34. i 97. Statuta.
Svaki se put čudim
Slijedom navedenog, polazeći od toga da odredbe ZoLP(R)S-a i Statuta na temelju kojih je donesena osporena odluka nisu valjana osnova za donošenje odluke Gradskog vijeća Karlovca, sud je ocijenio da je donesena nezakonito.
Dakle, svaki put se iznova čudim kako tako benigni propusti mogu napraviti toliku štetu. Nije samo u pitanju usluga namijenjena građanima, nego i poduzetnici (u ovom slučaju prijevoznici) trpe zbog poništavanja takve odluke jer gube vrijeme dok se sve ne vrati u pravn
Izvor:Lidermedia.hr
