Napisao: Nikola Nikšić
Nije teško uočiti da izvješćujući o poslovanju svojih tvrtki obično ‘prvo’ ističu EBITDA, a tek onda (‘ako’) poslovni rezultat, rezultat financijskih i izvanrednih aktivnosti, bruto i neto dobit i marže . EBITDA za menadžere koji su odgovorni za poslovanje svojih tvrtki ima veliki ‘marketinški’ značaj.
Razlog tome je što zbog izuzimanja troška amortizacije i učinaka financijskih aktivnosti (pretežito kamata i tečajnih razlika), te obračuna poreza na dobit, uvijek ima najveću vrijednost u odnosu na druge segmente i razine profita i profitnih marža. Od 150 tisuća poduzeća koja su javno objavila financijska izvješća za 2021., 50 tisuća ostvarilo je negativan neto rezultat, gubitak, a od tih gubitaša 6 tisuća imalo je pozitivnu EBITDA. Neki od njih su veliki tržišni igrači u svojim djelatnostima.
Prava istina o poslovnoj učinkovitosti
Analitički ispravno interpretirano, EBITDA je samo ‘brzi pokazatelj likvidnosti’ (i to uz nekoliko značajnih potencijalnih ograničenja) koji nakon što se iz poslovnih rashoda izuzme amortizacija kao nenovčani trošak, promatra poslovne prihode kao primitke iz operacija i preostale poslovne kao odljeve.
Razlika bi trebala indicirati koliko poduzeće generira likvidnost iz svog operativnog poslovanja. Jedno od potencijalnih ograničenja odnosi se na problem koji je nastao kada je došlo do promjena u strukturi financijskih izvješća i ukinule su se pozicije izvanrednih prihoda i rashoda. Danas se izvanredni prihodi, koji su većinom jednokratne stavke, uključuju prihode i iskazuju na poziciji ostalih i tako skrivaju pravu istinu o učinkovitosti poslovanja u temeljnoj djelatnosti.
Drugo se odnosi na činjenicu da se u strukturi poslovnih rashoda nalaze i stavke vrijednosnih usklađenja i rezerviranja, što su također nenovčani troškovi. Zato se ne može reći da se EBITDA izračuna ‘jednostavnom’ metodom (poslovni prihodi – poslovni rashodi bez amortizacije) baš uvijek adekvatno indicira koliko je poduzeće generator likvidnosti (‘muzna krava‘).
Kod iskazivanja rezultata poslovanja pomoću EBITDA-e, gdje je amortizacija isključena iz troškova poslovanja, treba razumjeti i uvažavati da je amortizacija izrazito ‘plemenita’ i tzv. povijesni trošak (vezan uz investicijske odluke iz ranijih razdoblja), koji pravilno izračuna (određivanje vrijednosti, vijek trajanja, aktivacija, …), pravedno valorizira dugotrajnu imovinu, prilike i potrebu za njihovom modernizacijom, obnovom i održavanjem.
Isto tako, troškovi vrijednosnog usklađivanja i rezerviranja, važni su ‘anti-stres’ troškovi kojima poduzeće usklađuje svoje imovinske pozicije sa stvarnim stanjem na tržištu (financijsku imovinu, zalihe, potraživanja od kupaca, …) i pravovremeno kalkulira potencijalne rizike koji mogu zbog postupanja u tekućem razdoblju do troškova i šteta u budućem (otpremnine, jamstva, sudski sporovi, …).
Tri podatkovne ‘zvijezde’
Općenito, ukoliko se nameće teza o dobrom poslovanju i perspektivi na temelju samo jednog ili manjeg broja pokazatelja, promatrajući samo godinu za godinu, to nije u skladu s dobrim praksama i standardima odgovorne ekonomske analitike.
Da bi se moglo procijeniti koliko je financijski poduzeće izvrsno, stabilno i sigurno ‘na dulje’ staze, važno je promatrati poslovanje u duljem vremenskom razdoblju, uspoređivati ga s podacima i pokazateljima dobro odabrane referentne grupe, te uzeti u obzir više pokazatelja koji mjere poslovanje iz više financijskih perspektiva: likvidnosti, zaduženosti, aktivnosti i rentabilnosti.
Postoje modeli koji to djelomično povezuju (npr. novčani jaz, BEX, DuPont, Kraliček, bonitet ili kreditni rejting, i drugi) i kada se oni analitički objedine u cjelinu, doći će do dobrih pokazatelja. Ovdje se mora upozoriti da su to robusniji analitički modeli koji imaju dobre učinke kada se primjenjuju na velika, srednja i većinu malih poduzeća, no u analizama mikropoduzetništva teško su primjenjivi.
U ‘modernim’ vremenima (manjak i fluktuacija radne snage, uz utjecaj inflatornih pritisaka; mali potencijal i kontrakcija lokalnog tržišta; snažna i nemilosrdna konkurencija na globalnim tržištima; niska razina digitalizacije, automatizacije i robotizacije radnih mjesta i poslovnih procesa hrvatskih poduzeća) svakodnevno raste važnost. tri podatkovne ‘zvijezde’, i njihove analize:
- prosječne mjesečne neto naknade i naknade, odnosno odnos troškova rada radnika i vanjskih suradnika u odnosu na prihode od prodaje i dobit
- Vrijednost i udio prihoda od izvoza u prihodima od prodaje
- Vrijednost ulaganja u dugotrajni materijal i (pogotovo) nematerijalnu imovinu.
U uvjetima krize i zastajanja, jača fokus na likvidnost, sposobnost poduzeća da uredno podmiruje svoje kratkoročne obveze iz novca na računima, i drugih oblika kratkotrajne imovine koja se može relativno brzo konvertirati u novac. Odugovlačenja kupaca s plaćanjem, rast rizika od propadanja kupaca (stečajeva), korištenje pred-stečaja kao alata za bijeg ili minimiziranje obveze dužnika, sve teže mogućnosti zaduživanja i rast troškova kredita, u Hrvatskoj su popratna obilježja recesije ili zastajanja. U takvim uvjetima poduzeća prvenstveno opravdano više brige posvećuju svojoj likvidnosti, a manje rentabilnosti.
Ne mogu se na isti način analizirati različita poduzeća
Izračun i praćenje novčanog jaza koji interpretira efekte obrtaja zaliha, vezivanja potraživanja od kupaca i obveza prema dobavljačima, dobar je alat za upravljanje s likvidnošću. Također, koeficijent financijske stabilnosti 02, koji tretira zalihe (u cijelosti ili jedan njen dio sa aktualnim ili potencijalnim sporijim obrtom) kao sastavnicu dugotrajne imovine i promatranja jesu li, za krizna razdoblja (zastajanje tržišnih aktivnosti i unovčavanja zaliha), adekvatno financirane iz vlastitog kapitala i dugoročnih obveza, korisna je informacija onima kojima su zalihe vrijedne i važne imovine (djelatnosti proizvodnje i trgovine).
Kraličekov brzi test likvidnosti također daje dobre informacije vezane za likvidnost poslovanja. No kako je već ranije upozoren
Više o temiIzvor: Leadermedia.hr
