Dioklecijanova palača toliko je srasla s imenom grada Splita, tako da pri samoj spomeni grada Splita prvo pada na um Dioklecijanova palača i obrnuto. Sagrađena je za vrijeme moćnog cara Dioklecijana. Poznat kao veliki vojskovođa i ratnik, dao je sagraditi palaču da bi svoju starost proveo u mjestu gdje je rođen. Na mjesto rimskog cara dovela ga je isključivo vlastita sposobnost.
Poznat po vojnim pohodima, učvrstio je granice Rimskog Carstva, produžio je vijek Rimskog carstva.
Odrekao je prijestolja, ne čekajući smrt bodeža ili otrova i povukao se u svoju palaču. Žudio je za mirnom i opuštenom starošću, uživajući u čistoj vodi i ljepotama prirode. Graditelji kao ni arhitekti po čijoj je zamisli građena palača nisu poznati. Na palači su uklesana grčka imena Zotikos i Filotas, pa se da zaključiti da je Dioklecijan doveo sa sobom majstore s Istoka ali i da su veliki dio posla obavili domaći ljudi. Korišteni su lokalni materijali za gradnju, bijeli vapnenac s Brača i iz Segeta, sedra se koristila iz obližnjih rijeka a opeka se izrađivala u radionicama u blizini. Građevina nije imala uzor niti u jednoj sličnoj građevini u Rimskom carstvu, nego je prilagođena položaju.
Dioklecijanova palača je bila namijenjena kao logor zbog svojih čvrstih zidina kao bi odolijevala naletima barbara a untrašnjost je bila uređena raskošno kao što dolikuje jednom Rimskom caru.
Danas predstavlja jednu od najbolje očuvanih i najznačajnijih antičkih građevina u svijetu.
Osim visokih utvrda palača je dodatno osigurana dvjema osmerokutnim kulama. Palaču su pretjecale dvije glavne ulice (cardo i decumanus) koje su završavale četirima vratima; na sjevernoj strani Zlatnim vratima (Porta Aurea), na istočnoj Srebrnim vratima (Porta Argenta), na zapadoj Željeznim vratima (Porta Ferrea) te na južnoj Mjedenim (Porta Aenea) koja su vodila prema moru. Sama ta činjenica svjedoči o veličini i važnosti Dioklecijanove palače. Car Dioklecijan nije dugo uživao u svojoj palači ali je zasigurno ostavio nešto jako vrijedno čime se Hrvati i danas ponose.
