Provectus Capital Partners kupio je 94 milijuna eura, Prosperus Growth fond oko 60 milijuna, Croatian Mezzanine Debt Fund 52,2 milijuna… Takve i slične vijesti nizale su se posljednje dvije godine, najavljujući dinamičnu situaciju na tržištu private equity-fondova (PE ).

Čitajući ih, na prvu bi se moglo zaključiti da su investitori pohrlili povjeriti milijune fondovskim menadžerima, ali proces prikupljanja tih sredstava nije bio nimalo jednostavan. Ni brz.

Uvjeravanje ulagača da će njihov novac biti dobro uložen i na kraju oplođen proces koji se može potrajati i više godina, osobito u Hrvatskoj, koja do sada nije imala razvijeno tržište, a standardne hrvatske bolje poput pravosuđa i porezne politike nisu nimalo pomagale u tome.

– Naš fundraising trajao je pet godina, što je natprosječno dugo. Zbog toga nismo baš najbolji primjer. No odlučili smo imati fond i bili uporni u tome. Najčešći su razlozi odbijanja investitora loša uspješnost PE investicija u Hrvatskoj u prošlosti, nedostatak talenata, odnosno odljev mozgova iz zemlje te loše pravosuđe i porezna politika. Ovo posljednje odnosi se na duge parnice s nesigurnim ishodom, porezne ‘reforme’ koje se donose preko noći pa investitori ne mogu dugoročno planirati ili se ne osjećaju ugodno dugoročno planirati u Lijepoj Našoj – objasnio je Slaven Kordićizvršni partner tvrtke Invera Equity Partners, čiji je fond prikupio 62 milijuna eura od EIF-a, EBRD-a, Erste plavog, PBZCO-a, Raiffeisen mirovinskog fonda, Fonda za razgradnju NEK te samih fondova osnivača, koji su uložili 1,5 milijuna eura vlastitih sredstava.

Pojedinci visoke neto vrijednosti (HNWI)

Proces je išao nešto brže u slučaju Provectus Capital Partnersa (PCP), čiji je fond prikupio najveći iznos od ulagača, a uz već spomenuti EIF i HBOR, obvezne i dobrovoljne mirovinske fondove, u fond su uložili i Fond NEK, osiguravajućeg društva te jedna austrijska banka.

– Primanje investitora trajalo je gotovo dvije godine. Podrazumijeva osnivanje fonda i uspostavu odgovarajuće pravne i regulatorne strukture koja institucionalnim investitorima omogućuje ulaganje u skladu sa svojim kriterijima. Pronalaženje investitora bilo je relativno lako jer su prepoznali našu strategiju, što potvrđuje i činjenica da je fond prikupio kapitala najviše na ovim prostorima – objasnio je. Igor Čičakizvršni partner i predsjednik Uprave PCP-a.

Iako su ulagači u PE i VC fondove pretežito institucionalni, u posljednje vrijeme vidljiv je trend povećanja kvalificiranih privatnih ulagača (fizičke osobe koje raspolažu znatnim iznosom imovine (Pojedinac visoke neto vrijednosti (HNWI)u pravilu većim od 10 milijuna eura), ali često i ultra-HNWI-a (raspoloživa imovina premašuje 100 milijuna eura). Taj trend stidljivo dolazi u Hrvatsku.

– Ultra-HNWI-i nude gotovo isključivo putem vlastitih obiteljskih ureda, au tu svrhu imaju tim profesionalnih menadžera te je stoga ta skupina ulagača zapravo institucionalna. HNWI-i često ulažu i izravno kao fizičke osobe. Primjećujemo trend sve većeg broja obiteljskih ureda i HNWI-a prisutnih kao ulagača, a iako u apsolutnim iznosima te dvije pojedinačne skupine čine manji dio tradicionalnih ulagača, zamjetan je povećan interes za tu klasu imovine. Taj trend nije zaobišao ni našu regiju, pa ni Hrvatsku. Istaknula bih Sloveniju, gdje je nedavno osnovan fond rizičnog kapitala Sillicon Gardens sa prikupljenih 30 milijuna eura isključivo od HNWI-a. U Sloveniji je ulaganje privatnih ulagača u alternativne investicijske fondove mnogo razvijenije nego u Hrvatskoj – ispričala je Mirna Marovićdirektorica VentureXchangea i predsjednica Hrvatske udruge privatnog i rizičnog kapitala (HVCA).

Tko je sve uložio u private equity fondove u Hrvatskoj, zašto prevladavaju institucionalni investitori, mijenja li se taj trend i koji su privatni ulagači povjerili novac ovim fondovima, pročitajte u no

Više o temiIzvor: Leadermedia.hr