Hrvatska slijedi trendove mediteranskih članica EU, što poslodavci dijelom pripisuju i rentijerstvu, au skupini neaktivnih vide potencijal za porast stope zaposlenosti bliže prosjeku EU.
Dok se napetosti na financijskim tržištima potaknute problemima nekolicine banaka danas nerijetko navode kao mogući faktor rizika u smislu očekivanog gospodarskog rasta za ovu godinu, s tržišta rada u pogledu ekonomske aktivnosti i (ne)izglednosti recesije zasad su obećavajući. To vrijedi za EU u cjelini, kao i za Hrvatsku. Početak godine obilježio je snažan porast prosječne plaće, a DZS-ovi podaci o broju zaposlenih za prva dva mjeseca ukazuju i na raniji početak sezonskog povećanja nego što je uobičajeno. Na istom tragu rastu i brojke o zapošljavanju stranaca koje odražavaju već kroničan manji broj radne snage u pojedinim djelatnostima.
Prema nedavno objavljenim podacima, u Hrvatskoj je lani objavljeno rekordnih 124 tisuće radnih dozvola za strane, što predstavlja 8% prosječne lanjske zaposlenosti. Prva dva mjeseca nagovještavaju da će ih ove godine biti i više; u prvoj šestini 2023. izdano je oko petine prošlogodišnjeg broja tih radnih dozvola. U Hrvatskoj udruge poslodavaca posebno ističu potrebu za zapošljavanjem sezonaca u turizmu (oko 35 tisuća ili 10% više).
Slični trendovi iščitavaju se i iz recentnih vijesti koje prenosi portal Schengenvisa. Španjolska treba najmanje 60.000 dodatnih radnika, Portugal je osmislio 20 mjera s ciljem 20-postotnog povećanja broja zaposlenih u turističkom sektoru, Danska mijenja zakon o strancima koji nastoje privući više stranih radnika i studenata… Isti portal ovih dana prenosi i da je šest zemalja EU kao odgovor na probleme nedostatka radne snage za strane tražitelje posla uvelo Job Seeker vize.
Podaci Eurostata pokazuju da je stopa nezaposlenosti u zemljama EU-a u siječnju iznosila 6,1%, au eurozoni 6,7%. U Hrvatskoj je, pak, bila 7,2%, ali usporedno s porastom broja zaposlenih u veljači stopa nezaposlenosti pala je na 6,9% (snažnije nego u proteklim godinama). Dakle, tek je malo iznad prosjeka EU.
Rast kupovne moći
Uz i dalje izglednu značajnu potražnju za radnicima te predviđanja analitičara da bi zaposlenost ove godine mogla porasti oko 2%, s obzirom na povišenu (premda usporavajuću) godišnju inflaciju, razumljivi su i pritisci na rast plaća. Prognoze u vezi s prosječnim plaćama, odnosno ukupnim primanjima zaposlenih, kreću se oko 7%. Kako se istodobno za 2023. očekuje nešto niža stopa inflacije, kupovna moć plaća bi u odnosu na 2022., obilježenu padom realne prosječne plaće, trebala rasti.
Značajan korak u tom smjeru dogodio se već u veljači, s isplatama siječanjskih plaća. Prosječna je u odnosu na mjesec prije zabilježila porast od čak 4,6%. S obzirom na kretanje cijena (u siječnju nulta mjesečna inflacija, au veljači tek 0,2%), plaće isplaćene u veljači i realno su na mjesečnoj razini porasle približno koliko i nominalno.
Time se iu godišnjim usporedbama uvelike istopio pad realnih plaća; s još donedavnih 4-5% zaostatka rasta nominalnih plaća za inflaciju raskorak je sveden na tek 0,5%. Oporavak kupovne moći plaćanja, odnosno “približavanje nuli i prijelaz u zonu pozitivnih realnih stopa rasta u odnosu na isti mjesec prethodne godine bilo je realno očekivati u drugoj polovici 2023.”, istaknuo je u osvrtu Ekonomskog laba na najnovije brojke Velimir Šonje. Skok plaća početkom 2023. sve je pomaknuo nekoliko mjeseci prema naprijed, s tim da je prilično izvjesno i da se sličan rast neće tako skoro ponoviti, kaže ekonomist.
Pritom podsjeća i kako je početak godine obično vrijeme kada se jednokratno korigiraju minimalne plaće, a poslodavci su i inače skloni mijenjati uvjete s novom godinom. Osim pritiska uslijed inflacije i stanja na tržištu rada, dio poslodavaca otvorio je prostor za povećanje nesumnjivo i profitne marže. U međugodišnjim usporedbama izraženija su nominalna povećanja prosječnih plaća većinom zabilježenih u djelatnostima u kojima su one ispodprosječne ili s većim udjelom minimalnih plaća koje su početkom ove godine povećane za 12,5%, na 700 eura bruto ili 560 eura neto.
Posljedice rentijerstva
Ne, tim povećanjem u Hrvatskoj je minimalna plaća među najnižima u EU. Niža je u samo četiri članice. Primjerice, prije deset godina niži minimalac imalo je sedam država Unije.
Kad je riječ o tržištu rada, hrvatska udruga poslodavaca nedavno je pak skrenula pozornost na podatke koji inače nisu često na radaru, au uvjetima nedostatka radne snage itekako su važni. Upozorili su, naime, na pokazatelje podzaposlenosti, odnosno neiskorištene dostupne domaće resurse radne snage.
Podzapo
Više o temiIzvor:Poslovni.hr
