Vjerovali ili ne: Marijana Puljak otkrila novu ulogu škara i ljepila u digitalizaciji Sabora

Zastupnica stranke Centar Marijana Puljak ovog je tjedna u Saboru pričala o dobrobitima i rizicima implementacije umjetne inteligencije u upravljanju državom.

Ne, na Facebooku je objašnjeno da joj je malo teško i gotovo bespredmetno govoriti o razvoju tehnologije jer je nedavno doznala kako u Saboru nastaju dokumenti koji sadrže sve saborske izmjene zakona ili državnog proračuna.

Pa je opisala proceduru:

Svaki klub ili predstavnik priprema Word dokument s tekstom amandmana i obrazloženjem, ispisuje dokument, potpisuje ga i fizički odvodi potpisanu osobu u tajništvo. Tajništvo prikuplja sve papire svih klubova i predstavnika. Iz tih papira su škarama (?!) izrezali tekst amandmana i onda su sve izrezane tekstove stavili na novi papir i kopirali. Na kopiranim papirima rukom označavaju svaku dopunu. Tako označeni radovi se zatim skeniraju u jednu pdf datoteku koja nam se šalje mailom i postavlja na web stranice Sabora.’

Na kraju se zastupnica zapitala: ‘Što kažete na ovo?’ i priznala da je ostala bez teksta.

A kad bolje razmislite, škare, ljepilo i fotokopirni strojevi igraju ulogu u održavanju zaposlenosti. Samo na prijedlog proračuna za ovu godinu u Saboru uloženo je 348 amandmana, a vrijedni rezači izrezali su ga i zalijepili na samo 169 stranica. Time su pridonijeli i ekološkoj komponenti, odnosno uštedi papira.

Ovo nije prvi put da škare igraju važnu ulogu u hrvatskom političkom odlučivanju. Još u lipnju 2006. barnumovski je predstavljen projekt Hitrorez, zvan još i ‘regulatorna giljotina’. Tadašnji premijer Ivo Sanader ponosno se slikao s velikim škarama kojima je nemilosrdno rezao troškove gospodarstvu, odnosno suvišne propise. Tada je govorio kako se njegova Vlada ‘odlučno bori protiv korupcije i neučinkovitosti javne uprave, a čišćenjem šuma propisa, uz ostale reforme, stvorit ćemo još bolje uvjete za sigurnije poslovno okružje’.

Ekipa Hitroreze objavila je oko 800 preporuka, od kojih su jedne najbenignije usvojene, a onda je sve gurnuto pod tepih. Tek kasnije – u kontekstu Sanadera i korupcije – postalo je jasno zašto. Isti projekt ‘made in Croatia’ kasnije je zaživio iu nizu drugih zemalja.

No, zato su ‘Sanaderove škare’, na ovaj ili onaj način, u Hrvatskoj ostale konstante.