Stvaranje ‘single’ marketa donijelo je desetljeća, rijetko kada u povijesti zabilježenog, mira i prosperiteta.
Tri desetljeća prošla su od uspostave jedinstvenog europskog tržišta, ekonomskog ‘ljepila’ ideje ujedinjenog Starog kontinenta. Tako jednostavna u zamisli, a neprocjenjivo komplicirana u provedbi: umjesto međusobnih ratova, gospodarski prosperitet zahvaljujući (i unatoč) različitostima.
Stvaranje ‘single’ marketa donijelo je Europi desetljeća mira, rijetko kada u povijesti zabilježenog. Postulat četiri slobode kretanja – ljudi, robe, kapitala i usluga – omogućava građanima bilo koje članice Unije da studiraju, žive, rade, kupuju i umiruju se u bilo kojoj drugoj članici. Ukidanjem tehničkih, birokratskih i pravnih prepreka poduzetnicima su otvorena vrata za trgovinu i poslovanje.
Igralište s istim pravilima za sve, s oko 450 milijuna građana i 23 milijuna tvrtki, pretvorilo je europsku globalnu ekonomsku divu. Prelijevanje efekata osjeća i Hrvatska koja je, u godini u kojoj bilježi desetu obljetnicu članstva u bloku, ‘kvačicu’ stavila i pod ulazak u europodručje i Schengen. I tako, barem u formalnom institucionalnom smislu, preskočila neke veće i razvijene članice, poput Češke.
Za biznis nema dileme: nikakva izolacionistička politika ne može zamijeniti prednosti zajedničkog tržišta od pola milijarde ljudi. Snaga unutarnjeg tržišta, a ono je, stvarno, jedno od najbogatijih mjesta za život na planetu, toliko je da se snove svakog poduzetnika može pretvoriti u stvarnost. Ali samo oni natjecatelji. Oni sa znanjem i vještinom plivanja na slobodnom tržištu. U zemlji u kojoj je poduzetništvo (pre)često bazirano na politici, prošiveno korupcijom i vezano uz državu, ovaj ‘reality check’ je neprocjenjiv.
- pamtiti ćemo kao godinu u kojoj je kuna u novčanicima zamijenjena euro u jeku
- dvoznamenkaste inflacije. Benefitite finalnog koraka financijske integracije, poput nestanka
- tečajnih rizika i vrijednosnih klauzula koje su stvarale troškove tvrtki i glavobolje dužnicima,
- zasjenilo je divljanje cijena. S urušavanjem životnog standarda logično se postavljaju
neugodna pitanja: tko je kriv i je li trebalo čekati s eurom? Ta opcija nije bila na stolu. Ni Zagreb, u kojem vlada ne skriva primat vanjskopolitičkih ciljeva, ni Bruxelles, koji je i mala Hrvatska dočekala nakon niza loših vijesti – od Brexita, zaokreta prema autokraciji pojedinih zemalja, preko pandemije, do energetske krize i rata u Ukrajini.
U toj slagalici s margine europske periferije sjeli smo s ostalima za stol na kojem se kroje odluke. Upravo one koje odavno utječu na život i gospodarstvo. Ne, što zajedničkom tržištu donosi zemlju od tek 3,8 milijuna stanovnika s ekonomskom snagom koja se usporedno mjeri u promilima? Cinici će reći da je najveći obol dala – masovnim odljevom mozgova. Od ulaska u članstvo izdvojilo se najmanje 300 tisuća hrvatskih građana u potrazi za boljim životom i uređenijim društvom. Europska sloboda kretanja preko noći tako je postala hrvatski ‘problem broj 1’. Za rješenje, nazovimo ga pravim imenom, ‘glasanje nogama’ politička elita nema ni volje ni vremena. Vatrogasne mjere, kao izdavanje dozvole za uvoz radne snage na ime poslodavca, bez ideje kako integrirati strane radnika, gura rastući problem pod tepih.
Oni skloniji optimizmu naglasit će da mala zemlja poput Hrvatske u mirazu nosi dva jednoroga, što je uspjeh kojim se ne mogu pohvaliti puno jače od primjerice Italije i Danske. Međutim, geostrateški i prometni položaj u gospodarskom smislu adut je za zajedničko tržište. Ne, uspješno obavljen posao u približavanju europskim integracijama u proteklih 30 godina, pokazna vježba da se to može učiniti, ta konstruktivna poruka političkoj i gospodarskoj poljuljanoj regiji, ključna je doprinos Hrvatske.
Zajedničko tržište je, međutim, daleko od zamišljenog ideala. Kad bi uklonio sve prepreke, koristio bi bile veće
Više o temiIzvor:Poslovni.hr
