Fibrilacija atrija (AFib), srčani poremećaj koji karakterizira nepravilan ritam srca, može postaviti izazove u vezi fizičke aktivnosti. Unatoč tome, umjerena i prilagođena tjelovježba može imati pozitivan utjecaj na opće srčano zdravlje osoba koje žive s AFib.
Savjetovanje s liječnikom prije početka fizičke aktivnosti
Prije početka bilo kakvog programa vježbanja, važno je konzultirati se s kvalificiranim zdravstvenim stručnjakom, posebno ako osoba ima dijagnosticiranu fibrilaciju atrija. Liječnik će procijeniti stupanj ozbiljnosti stanja i preporučiti odgovarajući pristup vježbanju.
Umjerena aerobna aktivnost:
Umjerena aerobna aktivnost, poput brze šetnje, plivanja ili vožnje bicikla, često se preporučuje osobama s AFib. Ova vrsta vježbanja može poboljšati srčani ritam, jačati srčani mišić i povećati opću izdržljivost.
Prilagođavanje intenziteta:
Važno je prilagoditi intenzitet vježbanja pojedincu, uzimajući u obzir njihove sposobnosti i trenutačno zdravstveno stanje. Postupno povećavanje intenziteta vježbanja omogućuje tijelu da se prilagodi, minimizirajući potencijalne rizike.
Izbjegavanje iznenadnih promjena intenziteta:
Iznenadne promjene u intenzitetu tjelesne aktivnosti mogu izazvati stres na srcu i potencijalno pogoršati simptome AFiba. Stoga je važno izbjegavati brze i naglo promjene intenziteta.
Praćenje reakcija tijela:
Tijekom vježbanja, važno je pažljivo pratiti reakcije tijela. Ako se pojave vrtoglavica, bol u prsima ili značajno pogoršanje simptoma AFiba, treba prekinuti aktivnost i konzultirati se s liječnikom.
Smanjenje stresa kroz vježbanje:
Redovito vježbanje može pomoći u smanjenju razine stresa, koji može biti okidač za epizode fibrilacije atrija. Tehnike opuštanja, poput joge ili meditacije, također mogu doprinijeti smanjenju stresa.
Upravljanje fibrilacijom atrija i održavanje zdravog načina života, uključujući umjerenu fizičku aktivnost, mogu ići ruku pod ruku. No, individualni pristup, uz pažljiv nadzor stručnjaka, ključan je za sigurnost i dobrostanje osoba koje žive s ovim srčanim poremećajem. Održavanje ravnoteže između tjelesne aktivnosti i prilagođavanja vlastitim potrebama ključno je za potencijalno poboljšanje kvalitete života.
