Tijekom ove godine u naše zakonodavstvo ugradit će se Direktiva o kupcima loših kredita koja nudi mogućnost korištenja i dodatnih mjera za restrukturiranje kao što je djelomičan oprost i konsolidacija duga te djelomična otplata.
Tržište kupnje i prodaja potrošačkog duga diljem EU-a čekaju velike regulatorne promjene. Dolazi vrijeme usklađivanja, ali i bolje zaštite prava potrošača prije i nakon preprodaje tih dugova, a sve prema novim pravilima. Ne, interes koji je dio inicijative lijevog političkog bloka u Hrvatskoj se ne može ostvariti.
Zabrana pristupa potraživanja klijentima izvan bankarskog sektora, koje traže u prvim objavama, izravno je suprotna Direktivi 2021/2167 od 24. studenoga 2021. o pružateljima kreditnih usluga i kreditnim klijentima, te se sve članice uskoro moraju pridržavati toga. Potvrdili su to svi naši sugovornici. U Ministarstvu financija čak navode da to ne bi u potpunosti riješilo problem prodaje potraživanja. Ne, kažu, to bi moglo dovesti do negativnih posljedica kako za sadašnje tako i za moguće buduće korisnike kredita.
Prema profesorici zagrebačkog Pravnog fakulteta Aleksandri Maganić, ako se neprihodujući krediti (NPL-ovi) žele svesti na najmanju moguću razinu, nedostajući faktori transparentnosti i prekograničnog ostvarivanja zahtjeva. Direktiva pak doprinosi povećanju transparentnosti u odnosima između dužnika i kupca kredita, servisera potraživanja, ali i više od toga.
Unapređenje sustava
“Ideja je jasna da treba doći do harmonizacije na razini EU i da je moguće osigurati prekograničnu realizaciju zahtjeva koji se tiču servisera kredita. To za sada nije bilo moguće zbog velikih razlika koje postoje među državama članicama u pogledu regulative. Drugi segment je komunikacija s dužnicima. A tu je i povećanje transparentnosti, pa serviseri, da bi dobili dozvolu za rad, moraju zadovoljiti određene pretpostavke. Inzistira se i na komunikaciji banaka s kupcima problematičnih kredita i pružateljima usluga, te se traži poštivanje propisa o zaštiti dužnika.
Uvodi se državno tijelo koje će serviserima davati odobrenje za rad i vršiti nadzor nad radom, zatim javni registar servisera i voditi će se evidencija o tome, a oni moraju čuvati 10 godina sadržaja pisanog ugovora o servisiranju kredita. Ukratko, jamči se da ova Direktiva neće utjecati na postojeći stupanj zaštite, već će se cijeli sustav unaprijediti”, kaže Maganić.
Aktivnosti na ovoj liniji poduprijet će važni instrumenti čija će uloga jačati. Posrijedi su dodatne mjere za restrukturiranje dugova potrošača prije pokretanja završnih postupaka, kao i novi alati koji se oslanjaju na značajnu ulogu stručnog savjetovanja o dugu. To se iskristaliziralo kao jedan od najučinkovitijih alata pomoći prezaduženim potrošačima kako bi održale ili vratile financijski stabilnu situaciju, a istovremeno osiguravaju da su vjerovnici otplaćeni. U EU je prezaduženo oko 14% stanovništva, primjerice samo u Njemačkoj prezaduženo je oko 6 milijuna građana. Posrijedi je ozbiljan problem s kojim se treba ozbiljno baviti jer je proces ulaska u poteškoće brz, a izlazak spor. Zbog toga su potrebna nova i sustavna rješenja.
Imajući u vidu važnost i osjetljivost ove teme za naše građane, iz Ministarstva financija navode da će tijekom ove godine predložiti opsežan zakonski okvir koji će sadržavati niz mjera za bolju zaštitu dužnika, ne samo nakon kupoprodaje potraživanja, ali i prije toga. Svi navedeni zakonski prijedlozi, uključujući zakon kojim se uređuje kupoprodaja i servisiranje potraživanja, bit će pravovremeno objavljeni na portalu e-Savjetovanja, a građani i stručna javnost imaju priliku iznijeti svoje prijedloge i primjedbe na predložene tekstove zakona. Prema planu, u trećem kvartalu u Vladinu proceduru bit će upućen zakon kojim će se regulirati rad subjekata koji se bave djelatnošću otkupa i naplate potraživanja.
Polazi se od potrebe usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s navedenom Direktivom, čiji je cilj razvoj sekundarnog tržišta problematičnih kredita u EU uklanjanjem prepreka i uvođenjem zaštitnih mehanizama za prijenos problematičnih kredita s kreditnih institucija na kupnju kredita. Osim toga, revidirat će se odredbe Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju i Zakona o potrošačkom kreditiranju, kako bi se na odgovarajući način riješila potreba primjene učinkovitih mjera restrukturiranja prije pokretanja okončanog postupka, odnosno prije kupoprodaje potraživanja. “Prilikom donošenja odluke o mjerama restrukturiranja vjerovnici trebaju uzeti u obzir individualne okolnosti potrošača, interesa i prava potrošača te sposobnost potrošača da otplati kredit”, kažu u Ministarstvu.
Četiri skupine dužnika
Inače, mjere restrukturiranja prepoznate su iu važećem zakonodavnom okviru, ali će sad biti dodatno razrađene. Propisivat će se mogućnost ustupaka za potrošača, kao što su potpuno ili djelomično refinanciranje ugovora o kreditu ili izmjena njegovih postojećih uvjeta, uključujući, među ostalim, produljenje njegova trajanja, promjenu vrste ugovora o kreditu, otplate otplate otplate otplate otplate otplate ili njezinog dijela za određeno razdoblje. , promjena kamatne stope, ponuda za odgodu plaćanja, ali i djelomične otplate, kao i djelomičan oprost i konsolidaciju duga.
U ministarstvu otkrivaju kako to nije iscrpan popis, pa će se razmotriti i dodatne mjere. Banke imaju modele i akte za praćenje dužnika s poteškoćama u plaćanju. Kako dodaje direktorica odjela kreditnog posredovanja i članica uprave Progreso grupe Yetunde Kristina Škorić, aktivne su tzv. mjere za olakšavanje otplate kredita – posebno onih dugoročnih. “Međutim, u sklopu nove Direktive, nudi se mogućnost korištenja i dodatnih mjera za restrukturiranje dugova kao što je djelomičan oprost i konsolidacija duga te djelomična otplata”, napominje Škorić.
U svom osvrtu na praksu kako sve izgleda kada dođe do prodaje potraživanja agencijama, kaže kako se dužnici žale da teško komuniciraju s agencijama za naplatu potraživanja. Primjerice, navode da ih agencije često zovu ili nemaju puno razumijevanja. “Ono što se najčešće događa jest da klijenti ne potraže na vrijeme pomoć i savjetovanje oko njihovih mogućnosti refinanciranja, restrukturiranja duga ili korištenja mjera za olakšavanje otplate kredita. A to je ono što može promijeniti sam ishod.
Ako se pravovremeno pristupi organizaciji i upravljanju dugom, puno je više rješenja za osiguranje financijske stabilnosti dužnika”, kaže Škorić. Progreso Grupa je kao kreditni posrednik razvila različite alate i pristupe za procjenu financijskog zdravlja svakog dužnika, a kao primjer modela za klasifikaciju dužnika i njihove mogućnosti refinanciranja kreditnih obveza, dužnici prema urednosti u otplati mogu se podijeliti u četiri skupine.
U prvoj oni koji su uredni u otplati ili s najdužim kašnjenjem do 30 dana, koji aktivnim praćenjem osobnih financija primjećuju da će idućih mjeseci imati poteškoća u otplati svojih obveza (npr. manja primanja, veći troškovi). ). U drugoj su dužnici koji kasne od 30 do 60 dana, u trećoj su oni koji kasne od 60 do 90 dana, dok su u zadnjoj dužnici koji kasne duže od 90 dana oni s aktivnim otkazanim kreditnim dugovima i prodani. potraživanja.
Prema Škoriću, najviše kreditnih rješenja imaju dužnici u 1. ili 2. skupini, jer oni mogu realizirati gotovo sve kreditne proizvode na tržištu te za njih postoji najviše modela refinanciranja postojećih zaduženja.
Pravo je vrijeme i da se obratite stručnoj pomoći – prije kašnjenja ili u fazi kraćeg kašnjenja otplate. Kada dužnik propusti trenutak da preuredi svoje dugove, ističe da tada može biti prekasno. Uz napomenu da je ovo samo jedan pristup kvalifikaciji klijenta, jer je svaki klijent drugačiji i njihove financije su različite
potrebno je individualno pristupiti, upozorava da za dužnike u 3. skupini na tržištu postoji 13% kreditnih linija koje se mogu realizirati, dok se za dužnike iz posljednje skupine nudi svega 6% kreditnih linija.
“Međutim, prema novoj Direktivi, ovaj bi se segment tržišta NPL-a pojačano pratio, nadzirao i regulirao. Novost je usluga servisiranja kredita koja bi trebala djelovati u ime kupca kredita. U procesu servisiranja kredita ovlašteni davatelji ove usluge informirat će dužnika i pregovarati s njim o kreditu, voditi naplatu dospjelih potraživanja i rješavati reklamacije. U ovoj fazi servisiranja kredita dužnik može pregovarati o načinu otplate kredita.
Osim toga, upravljanje dugom ključno je za održavanje stabilnih financija dužnika. Podizanje financijske pismenosti građana za samoprocjenu kreditne sposobnosti i vlastitih mogućnosti otplate kredita put je koji će zasigurno smanjiti prekomjerno zaduživanje, ali i omogućiti dužnicima da pravovremeno reagiraju kada se pojave poteškoće“, kaže Škorić.
Dvije opcije za kredite
S obzirom na podatak iz veljače o blokiranih 226.947 građana s više od 3 milijarde eura duga – 700 milijuna eura (bez kamata) odnosi se na dugovanje prema bankama, a prema ostalim financijskim institucijama 800 milijuna eura – u skupini Progresa navode kako svakako pozdravljaju promjene koje će se dogoditi jer će to prvenstveno dovesti do “uređenja tržišta prodanih potraživanja i uređenja samih odnosa kupaca kredita i dužnika”. Također, kažu i da se nadaju da će se pridonijeti zaštiti dužnika i njegovoj informiranosti o pravima i obvezama kada su u pitanju dospjele obveze po kreditima.
Kao odgovor na najčešće pritužbe zagrebački odvjetnik Mićo Ljubenko smatra da postoji rješenje po kojem građani više ne bi mogli odgovoriti zašto su njihovi dugovi prodani i zašto imaju moguće (zakonite) neugodnosti u naplati kredita, a bankama ne bi bila zabranjena ni ograničena prodaja dugova, niti agencijama zabranjen i ograničen rad. Ako se propiše da banke, kaže, moraju uvijek nuditi isti kredit s dvije opcije – u jednoj banci može, au drugoj ne može bez suglasnosti dužnika prodati kredit trećoj osobi koja nije banka – onda građani biraju i rezultat toga je sljedeći. Isti kredit pod prvom opcijom nudio bi se nešto jeftinije, primjerice uz 1% niže kamate, ili drugoj opciji skuplje. Građani bi dobrovoljno odabrali koji status žele, i kaže u slučaju izbora jeftinijeg kredita njihov dug mogao bi se prodati bez njihovog znanja i suglasnosti, ili obratno.
”Dio će birati jednu opciju, dio drugu, ali kod toga je bitno da su imali pravo izbora. Banke će plasirati jednaku količinu kredita, samo što će se krediti fer dijeliti ovisno o volji građana tko hoće jeftiniju ili skuplju opciju”, pojašnjava Ljubenko. Dodaje kako druga ideja, npr. da se građanima prvo nudi otkup duga po cijeni po kojoj će ga banka dalje prodati (što su već bili prijedlozi u Saboru) nije rješenje, jer banka ne prodaje jedan kredit nego portfelj i to nije ista cijena.
Banke u Hrvatskoj su do 2021. agencije prodale više od 5 milijardi kuna dugova građana koji su im bili klijenti. Najviše su se bavili lošim novčanim nenamjenskim kreditima, a zatim lošim stambenim kreditima. Iako je iu takvim slučajevima prisutan trend pada, najave Ministarstva financija obećavaju, pa Hrvatska unija potrošača svesrdno podržava najavu regulacije tržišta duga.
Kako kaže predsjednik Igor Vujović, jasno je da se dug mora vraćati, ali smatra da je najbolji put onaj koji izabere Ministarstvo financija, zbog čega se očekuje da će se “proces restrukturiranja intenzivirati, jer će inače mnogi biti u dužničkom ropstvu 50 godina.” . “Pozdravljamo namjeru da se razrađenim mjerama olakša položaj građana u financijskim poteškoćama i bolja zaštita njihovih prava”, kaže Vujović.
Dugovi se po njegovom mišljenju bez suglasnosti dužnika mogu prodavati, ali ne i bez obavijesti kome je ubuduće dužan, kao i da sve informacije o promjeni vjerovnika ne smiju biti uskraćene dužniku. To je u praksi “najveći problem potrošača, dok Direktiva upravo ovu obvezu, uz transparentnost svih procesa, čvrsto definira”. Kod pomoći blokiranima kontinuirano se rade greške zbog “one size fits all” rješenja, upozorava Igor Škrgatić, suvlasnik tvrtke BE-ON koja uslugama financijskog savjetovanja pomaže blokiranim građanima kroz proces restrukturiranja.
“Blokirani su heterogena skupina koja traži individualan pristup. Građani koji mogu restrukturirati dugove ‘vlastitim snagama’ često su žrtve mjere koje propisuju zakonodavci, a navest ću primjer gdje se kreditna sposobnost smanjila s trećine na četvrtinu mjesta, što je takvima smanjilo potencijal za restrukturiranje”, kaže Škrgatić.
Dio rješenja ili problema
Iskustvo BE-ON-a, kojem je odnedavni suvlasnik i Feelsgood, investicijski fond koji ulazi u projekte s mjerljivim društvenim učinkom, pokazuje da je bolje obaviti posao za klijenta ako je duže vrijeme u blokadi, jer su tada svi vjerovnici spremni na dogovor, pa se postižu nagodbe. Najteži slučajevi su onih koji nisu blokirani, a prezaduženi su. Također, pravi “model” za restrukturiranje dugova jest onaj potrošač koji je u blokadi završio zbog nekog objektivnog razloga, npr. gubitka posla, pada primanja ili privatnih problema, dakle nije krivo što se ne može uredno otplaćivati obveza te ima redovna primanja odnosno odgovarajuću kreditnu sposobnost.
Vlastitim sredstvima BE-ON jednokratno podupire obveze prema vjerovnicima te se svi dugovi zatvaraju, ali prije toga zaključuju nagodbu. Dužnik više ne duguje cijeli iznos nego npr. 50 ili 60% duga, pa ga terete za taj novi dogovoreni iznos s vjerovnikom, uz naknadu koja ovisi o iznosu duga. Restrukturiranje je, međutim, dio šire problematike i stoga Škrgatić smatra da je bitan stav kreditora i regulatora prema klijentima neuredne kreditne povijesti, jer je i tu potrebno pristup individualizirati.
Što se tiče zaštite potrošača, a dužničko savjetovanje je segment unutar zaštite potrošača, Škrgatić ističe da je tu najveći problem stabilno financiranje, odnosno projektno financiranje jednostavno ne može zadovoljiti potrebe za uslugama, dok su svi uspješni primjeri u EU. podrazumijevaju neki oblik trajnog proračunskog financiranja.
Više o temiIzvor:Poslovni.hr