Biometrija naša svagdašnja: Sve ono što se zna o vama

Biometrijski sustavi kakve danas poznajemo postali su dostupni tvrtkama i potrošačima tek posljednjeg desetljeća, no povijest biometrijskih tehnologija temelji se na konceptima razvijenim prije više stotina godina. Primjerice, na The Vucetich Systemu našega Juan Vucetich Kovacevichantropologa koji je razvio sustav prepoznavanja otisaka u Argentini, ili Henryjevu sustavu klasifikacije otisaka prstiju koji je potkraj 19. stoljeća razvio gospodine Edward Henrykoji se koristi za identifikaciju kriminalaca u Britanskoj Indiji.

U posljednje vrijeme upotreba biometrije ​proširila se zbog tehnološkog napretka, osobito u godinama nakon pandemije. Od sustava za identifikaciju kriminalaca biometrijska autentifikacija ​proširila se na velik raspon industrije, ali i svakodnevnih radnji, od otključavanja pametnog telefona do mjerenja temperature i prelaska granica. Biometrijska autentifikacija​ metoda je korištenja jedinstvenih bioloških markera za provjeru ili potvrdu nečijeg identiteta. Neki analitičari ga kategoriziraju u dvije skupine. Prva kategorija analize i prepoznavanja uključuje biološke markere poput otiska prstiju, mirisa ili geometrije ruke, a druge karakteristike ponašanja, poput načina na koji se netko potpisuje ili hoda.

Rast tržišta

U 2020. procijenjeno je da je 80 posto aktivnih pametnih telefona u Sjevernoj Americi, Zapadnoj Europi i azijsko-pacifičkoj regiji imalo ugrađen biometrijski sustav autentifikacije. Prošle godine globalno tržište biometrijskih sustava procijenjeno je na oko 43 milijarde dolara, a predviđa se da će se do 2027. njegova vrijednost i veličina udvostručiti.

Budući da je biometrijsko mjerenje i analiza jedinstvenih fizičkih karakteristika ljudi, biometrijska tehnologija koristi se za identifikaciju pojedinaca i kontrolu pristupa. Godine 2022. tržište rješenja za digitalni identitet – u kojem je biometrijska tehnologija glavna komponenta – procijenjeno je na 28 milijardi američkih dolara, a do 2027. predviđa se da će njegova vrijednost premašiti 70 milijardi američkih dolara.

Primjeri biometrijskih tehnologija uključuju prepoznavanje lica, glasa, šarenice, otkucaja srca, automatsku identifikaciju otiska prsta i provjeru potpisa. Sustavi automatizirane identifikacije otiska prsta zabilježili su lani tržišni prihod od gotovo devet milijardi američkih dolara. Financijske usluge jedna su od najvažnijih industrija kad je riječ o korištenju biometrije. U 2021. više od 90 posto ispitanika iz Saudijske Arabije i Indije bilo je spremno autentificirati se otiskom prsta umjesto PIN-om pri plaćanju u trgovini zbog prednosti te tehnologije, odnosno njezine brzine i sigurnosti.

Europski sustav

Unatoč manjem tržištu u usporedbi s prepoznavanjem otiska prsta i glasa očekuje se da će prepoznavanje lica biti biometrijski segment s najvećim porastom upotrebe idućih godina. Zato ne začuđuje zabrinutost mnogih zbog privatnosti, ali i sveopćeg nedostatka povjerenstva koje se sastoji od još bržeg razvoja i rasta tržišta, što vjerojatno i nije tako loše. Korištenje biometrije za prepoznavanje digitalnog identiteta (digitalni ID) je najvažniji razvoj koji trenutno oblikuje industriju. Upravo takvu digitalnu iskaznicu želi uvesti Europska unija. Međutim, glavni problem biometrijskih tehnologija odnosi se na baze podataka koje mogu omogućiti masovni nadzor i uzrokovati probleme pogrešne identifikacije.

Europski sustav ulaska odnosno izlaska (EES) trebao bi biti pušten u svibnju 2023., ali je uvođenje ipak odgođeno za 2024. Riječ je o automatiziranom informatičkom sustavu za registraciju putnika iz trećih zemalja. Registrirat će se na temelju biometrijskih podataka svaki put kad prijeđe vanjsku granicu Unije.

– Sustav će registrirati ime osobe, vrstu putne isprave, biometrijske podatke, dakle otiske prstiju i snimljene slike lica, te datum i mjesto ulaska i izlaska, poštujući pri tom potpuno njezina temeljna prava i štiteći njezine osobne podatke – stoji na stranicama Europske komisije.

Prema procjenama stručnjaka, sustav ESS mogao bi stajati oko pola milijarde eura već u prvim godinama, no ističe se da je potencijalni trošak za etičko tijelo Unije puno veći. Mogući problem predstavlja i odluka Europskog parlamenta koji je prošle godine usvojio rezoluciju kojom poziva na zabranu nekih oblika korištenja tehnologije za prepoznavanje lica i posebno upozorava da “uporaba i prikupljanje bilo kakvih biometrijskih podataka u svrhu daljinske identifikacije, primjerice provođenjem prepoznavanja lica na javnim mjestima, kao i na automatskim graničnim prijelazima koji se koriste za granične provjere u zračnim lukama, može predstavljati posebne rizike za temeljna ljudska prava”.

Nedavno je i Europska komisija u prijedlogu nove Uredbe o umjetnoj inteligenciji (AI), Prijedlogu zakona o umjetnoj inteligenciji, označila prepoznavanje lica i druge biometrijske alate umjetne inteligencije kao slučajeve upotrebe s ‘visokim rizikom’. Nekoliko nacrta čak poziva na zabranu korištenja daljinskih biometrijskih identifikacijskih sustava u stvarnom vremenu u javno dostupnim prostorima u svrhu provedbe zakona. Iako je taj zakon dio šireg zakonodavnog okvira na razini Europske unije osmišljenog za očuvanje temeljnih prava povezanih s digitalnim tehnologijama, tretman biometrijom prema tom zakonu ostaje jedan od primarnih spornih točaka koji zaustavlja njegov konačni nacrt. To nagovještava prijeteću krize u Europskoj uniji zbog prepoznavanja lica i drugih biometrijskih identifikacijskih alata. ESS je najbolji primjer toga unutarnjeg sukoba.

Digitalna Afrika

Možda je teško povjerovati, ali Afrika je kontinent koji se u posljednje dvije-tri godine podredio biometrijskoj tehnologiji. Svjetska banka je, primjerice, ‘ulupala’ više od 1,2 milijarde dolara u projekte digitalne osobne identifikacije u čak 45 afričkih zemalja. Prema udruzi ID4Africa, gotovo svaka afrička država sa stabilnom vladom sad ima aktivne programe biometrijske osobne iskaznice, a takve su osobne iskaznice u Južnoafričkoj Republici i Nigeriji među najrazvijenijima. Zbog želje afričkih vlada da izgrade biometrijske identifikacijske sustave Afrika je zrelo i željeno tržište za pružatelje biometrijskih identifikacijskih dokumenata, ali i dobar poligon za testiranje te tehnologije. Međutim, stručnjaci za zaštitu podataka zabrinuti su zbog toga što praznine u afričkom pravnom i regulativnom sustavu izlažu građane mogućoj zlouporabi privatnosti. Aktivisti također tvrde da bi se afrički programi digitalne osobne iskaznice mogli iskoristiti za olakšavanje deportacije migranata i izbjeglica iz Europe.

Biometrijski ID za svakoga

Bivši član Svjetske banke Josip Atick, sad izvršni predsjednik ID4Africe, udruge koja okuplja ID tvrtke, afričke vlade i donatore, rekao je da je digitalni jaz sve veći i da se Afrika mora digitalizirati kako ‘ne bi bila nevidljiva’. Naglasio je i da digitalne osobne iskaznice građanima omogućuju pristup državnim uslugama, slobodno kretanje i transakcije. Ipak, mnogi se pitaju moraju li one biti i biometrijske, odnosno moraju li sadržavati biološke karakteristike poput otiska prstiju, skeniranja šarenice, crta lica ili glasovne kadence – da bi bile učinkovitije. Atick inzistira na tome da biometrija nudi potrebnu ‘jedinstvenost’ i da je potrebna. Niti jedan nadzornik poput Privacy Internationala (PI) ne tvrdi da centralizirane baze podataka ugrožavaju privatnost i da su nepotrebne ako je cilj da građani imaju pristup javnim uslugama. Prošloga mjeseca objavio je izvješće u kojem izražava zabrinutost da projekti digitalnih osobnih iskaznica u Senegalu i Obali Bjelokosti koje financiraju Zaklada Europske unije za Afriku (EUTF), instrument financijske pomoći EU-a, odstupaju od međunarodnih standarda zaštite podataka.

Također je upozoreno da bi se sustavi mogli koristiti za olakšavanje deportacije iz Europske unije. EUTF za Afriku osnovan je 2015., na vrhuncu takozvane migrantske krize, kako bi ‘stabilizirao i riješio temeljne uzroke neregularnih migracija i raseljenih osoba u Africi’. Savjetnik za politiku Oxfama Raphael Shilhav tvrdi da EUTF brka razvojne ciljeve, koji su u interesu zemalja primateljica, s ciljevima upravljanja migracijama, koji su u interesu EU-a. Što se tiče projekata EUTF-a u Senegalu i Obali Bjelokosti, Shilhav kaže da bi, bez obzira na to dijele li se biometrijski podaci s vlastima EU-a radi deportacije migranata iz Europe, EU bila voljna financirati projekte samo ako bi zemlja primateljica pristala prihvatiti povratnike.

Mnogo je problema i izazova povezanih s uporabom biometrije, posebno onih etičkih, koje će se trebati zaposliti kako bi se tehnologija nastavila razvijati.

Neki problemi

Mnogi zagovor