Već nam je neko vrijeme da je tehnologija zavirila u sve aspekte ljudskih života, pa tako i kada je u pitanju posao. S pandemijom koja je dodatno potencirala njezino korištenje, tehnologija je postala svakodnevica i nešto bez čega ne možemo zamisliti svoj život. Na liniji sastanci, poslovanje ‘u oblaku’, pametni telefoni preko kojih možemo gotovo sve, na liniji trenirati…
Pa kao u drugo, tehnologija je zavirila iu sport. Kroz razne analize i tehnologije koje prate utakmice, već nam je neko vrijeme jasno da više nema sporta u kojoj tehnologija ne igra spojenu ulogu. U sklopu VMware Tech Foruma Adria koji je prošlog tjedna održan o toj smo temi – poveznici između tehnologije i sporta – te tome što se u posljednjih nekoliko godina općenito promijenilo po pitanju odnosa tehnologije, poslovanja i ljudi pričali s Mirkom Ledićemregionalnim direktorom VMwarea za srednju Europu, i Robertom Prosinečkim,legendarnim nogometašem i trenerom.
Mnogi na prvom mjestu ne bi se uključili u sport i tehnologiju, no ta se dva pojma danas ipak prilično isprepliću. Možete li nam objasniti njihovu poveznicu?
Robert:Tako je, u posljednje vrijeme je to sve dosta povezano. Čak bih rekao da nam je tehnologija u sportu postala važnija od puno drugih stvari. Naime, od analize utakmica, praćenja statistike preko tehnologije… upravo zahvaljujući jednostavnijim tehnologijama vidimo stvari poput spremnosti igrača, koliko su igrači pretrčali u utakmici, koliko je bilo dodavanja, što je tko napravio. Sve je to dio tehnologije koja nam u sportu puno pomaže.
Mirko: Vjerujem da je povezanost ogromna, no ja bih općenito rekao da se puno toga promijenilo. Vidimo iu sportu iu poslovnom svijetu da je najvažnije odabrati igrače ili suradnike s kojima radimo. Došlo je do velikih promjena jer je prije kandidat koji se prijavljivao u neku tvrtku morao prilagoditi tvrtke, a sada je situacija obrnuta. Sada je situacija da se tvrtka mora boriti za privuku talenta – mora biti inovativna, ali tome može pomoći tehnologija. Mladi žele znati o novim tehnologijama, širiti znanja i mogućnosti. Kada je u pitanju sport mislim da je bitno da se koristi kako bi igrači napredovali i kako bi se trenerima moglo omogućiti da donesu bolje odluke.
Možete li nam reći kako je VMware tehnologija uključena u sport? Recite nam nešto o projektu VMwarea s Formulom 1?
Mirko: Postoji globalna suradnja između VMwarea i McLaren tima Formule 1. Naime, oni koriste naše alate i oblak rješenja za obrađivanja podataka. Rade preko naših sustava i da što brže mogu reagirati tijekom utrke i ustanoviti ako s automobilima nešto nije u redu. Dakle, koristite našu tehnologiju kako bi reagirali na promjene i općenito kako bi izvukli što više i što boljih zaključaka iz podataka.
Staje li tehnologija ponekad na put sportu? Postoje li nedostaci tehnologije u sportu?
Mirko: Iako tehnologija ima puno prednosti, smatram da je ipak važno zadržati socijalnu komponentu jer bez nje ne možete stvoriti tim koji pobjeđuje.
Robert: Sve ima negativne strane, ali općenito vidimo da nam više pomaže nego ne pomaže, pogotovo u vidu analize.
Smatrate li da je tehnologija dovoljno iskorištena na našim prostorima, odnosno gdje ima prostora za napredak u povezivanju sporta i tehnologije?
Robert: Koristi li se dovoljno? Pa vjerojatno i ne. Sva ta tehnologija jako puno košta i mislim da je zato taj segment kod nas manje aktualan nego vani. Primjerice kada gledate NBA, tamo je najviše statistika i tehnologija tamo je na nevjerojatnoj razini – i to već dugo vremena.
Mirko: Mislim da postoji neka granica između tehnologije i igrača koji žele vidjeti emocije u sportu. Tako da mislim da mi u regiji i dalje imamo više tog žara i iz te perspektive smatram da smo mi tu na dobroj razini – koristimo za analize i za sve što nam pomaže, ali i dalje ima emocije.
Kako je pandemija utjecala na ono što radite i što je promijenila po pitanju tehnologije i korištenja oblaka?
Mirko: Mislim da je to dosta ubrzalo digitalizaciju i preokret oblak. U roku od tjedan dana svijet se našao u pandemiji, ljudi nisu mogli ići van kuće, na posao, na konferencije… tako da su i tvrtke i države morale stvoriti sustave kako bi spojile ljude, što ih većina i dalje nije imalo. Cijeli trend je snažno ubrzao digitalizaciju i danas ne bi imali to što imamo bez tog izazova. Općenito, svake krize donose i prilike tako da mislim da se oko nekih stvari dogodio ogroman pomak zbog pandemije. Primjerice, prije nego što su ljudi češće letjeli i odlazili na putovanja, a sada se puno toga rješava na liniji sastancima. Smatram da je to sve skupa značajno povećalo kvalitetu života, a pametna rješenja nam na kraju pomažu u uspostavljanju rad-lider ravnoteža.
Robert: Kod nas smo morali ostati kod kuće i stati tijekom pandemije. Privatno gledano, za mene se puno toga promijenilo jer sam svoje vrijeme koje sam provodila u druženjima, odlascima, poslom… zamijenila tehnologijom. Moram priznati da nisam gledao toliko filmova kao u vrijeme pandemije.
Koje su po vašem mišljenju najveće greške koje se mogu napraviti u digitalnoj tranziciji?
Mirko: Greške su uvoditi tehnologije, a ostati pri radnoj filozofiji od prije 10-15 godina. Primjerice, u slučaju nekih tvrtki koje su bile jako striktne da se radi 40 sati tjedno, odnosno osam sati svaki dan. Mislim da se ta filozofija promijenila i više se nikada nećemo vratiti na taj 5-9 posao koji se radi iz ureda jer jednostavno nije u skladu s načelima mladih ljudi.
Neki se ljudi boje da nas roboti mogu zamijeniti u svakom poslu. Kako to funkcionira u sportu? Istovremeno, sve je više na liniji mogućnosti za treninge. Smatrate li da tehnologija može tako drastično utjecati na sport i poslove vezane uz sport?
Robert: U sportu se niti igrači niti treneri ne mogu zamijeniti. Smatram da smo sigurni i nije mi to nimalo upit. Ljudi vole sport, dvorane, atmosferu, derati se i divljati… Koliko god je tehnologija već neke stvari promijenila, primjerice sada utakmice gledamo 24 sata dnevno, svejedno su dvorane pune. Ja se ne bojim da tehnologija može drastično promijeniti sport.
Mirko: Mislim i da je bilo pokušaja, čak je i snimljen film o tome kako je trener na temelju podataka odabrao ekipu manje poznatih igrača koji su bili u stanju pobijediti utakmicu. No, falio je segment emocija. Na kraju dana je velika razlika sjedi li na klupi Roberta sa iskustvom ili ja s laptopom i podacima. Smatram da je, kao i uvijek, istina negdje u sredini – treba koristiti podatke i koristiti ih pametno, ali mi na stadionu sigurno ne idemo zbog tehnologije i robota.
Koja je po vašem mišljenju najbolja poruka koju možete izvući iz korištenja tehnologije, a koja iz korištenja sporta?
Mirko: Konkurentnost i tim
Više o temiIzvor: Leadermedia.hr
