Vijesti o smrti korice bile su uvelike pretjerane

Nedavna najava Ministarstva kulture i medija o novom modelu otkupa knjiga za potrebe knjižnice podijelila je izdavačko tržište. Naime, kako neslužbeno saznajemo od nakladnika, već više od deset godina Ministarstvo knjige otkupljuje od praktički od istih, očito ovlaštenih izdavača. O tome koji će se tisuću naslova godišnje naći na policama knjižnice odlučivalo je Vijeće od pet članova, nakon čega bi niže razine iz Službe za knjige filtrirale naslove na njih 500 do 800, u izdanju favoriziranih nakladnika.

Takvim sustavom odlučivanja bili su nezadovoljni mnogi izdavači i prije godinu i pol dana potužili su se ministri Nini Obuljen Koržinek koja je najavila reformu dosadašnjeg načina otkupa knjiga u ovoj godini. Vijeće će od sada birati samo 100 naslova koji spadaju u A skupinu književnosti, koji možda nemaju komercijalnu vrijednost, ali imaju literarnu (poput npr. poezije).

Ostatak opusa će se sada prepustiti na volju knjižnica, da samostalno odlučuje o ponudi. Do sada knjižice nisu niti znale što ih čeka ‘na lageru’, na kojem su, kako kažu nakladnici, ležale i ‘mrtve knjige’ koje nitko nikada nije posudio. Novim modelom stvara se slobodno tržište, tim više što knjižnice po prvi put knjige mogu nabavljati putem distributera (knjižara ili sajmova). Međutim, paralelno se u pitanje dovodi i egzistencija nekih manjih i srednjih nakladnika koji žive isključivo od ‘visoke književnosti’. Ne mogu si priuštiti rabate koje će ih tražiti distributeri. Manji nakladnici smatraju i da bi novi model mogao ugroziti kvalitetna izdanja i još više podilaziti masovnom ukusu. A hrvatski književni ukus vrti se oko tri najpopularnija žanra: popularne psihologije (knjige samopomoći) te kriminalističkih i ljubavnih romana.

Prije desetak godina mnoge su proricale smrt fizičke knjige pod navalom novih tehnologija i online izdanja. Knjiga u koricama, ne samo da nije propala već je tržište nakladništva i knjižarstva stabilnije i dinamičnije prije deset godina, kada su krenula takva proročanstva.

Izdavaštvu su, međutim, prijetile stvarne neprilike: propast Algoritam the Agrokora. Nakon kraha Algoritma, knjižare su dospjele u probleme i zaronile u dugove prema nakladnicima, a slično se dogodilo is plaćanjima Tisak medie.

Danas, prema procjeni Zajednice nakladnika i knjižara HGK, to tržište, uključujući proizvodnju udžbenika, trenutno vrijedi oko 130 milijuna eura.

Da podsjetimo, 2012. godine udružili su se Profil ja Mozaik knjigaa 2014. pridružio im se Algoritam, čime je nastao najveći lanac od 40 knjižara u 17 različitih gradova. Problem je bio u pretjeranoj koncentraciji i vertikalno organiziranom biznisu te raznim financijskim malverzacijama i kao takav, sustav je izdržao svega tri godine. Nakon raspada na knjižarskom i nakladničkom tržištu zavladala je panika, dok se nije pojavio novi igrač, tvrtka Hoću knjigu koja je preuzela najveći broj prodajnih lokacija bivšeg sustava i to na najboljim mogućim pozicijama, uglavnom u trgovačkim centrima. Dio lokaciju preuzela je izdavačka kuća Znanje.

– Nakon kraha tržišta 2017.godine i stečaja Algoritam MK knjižara i Agrokora, s knjižarama Tisak Media smo izgubili i do 50 posto tržišta no uslijedila je postupna konsolidacija i oporavak tržišta. Nakon 2020. godine i prolaska prvog vala pandemije krenuo je rast i otvaranje novih knjižara, a od tada je u tri godine otvoreno oko 20 novih knjižara. Tržište je stabilno – kaže Slavko Kozinapredsjednik Zajednice nakladnika i knjižara HGK.

Dobar dio izdavača je tijekom pandemije preživio zahvaljujući vlastitim web shopovima iako web prodaja čini još uvijek svega 10 do 20 posto udjela u branši, ovisno o broju i vrsti prodaje pojedinog knjižara i nakladnika. No neće se kanal, prema predviđanjima nakladnika, i dalje postepeno povećavati.

Najveći dio prodaje i dalje se odvija putem knjižara, kojih je u Hrvatskoj trenutno 130. Iz perspektive Matije Fojsa, direktora i suvlasnika knjižara Hoću knjigu tržište se nije previše promijenilo.

– Ono s čime se svi u branši slažu jest da je dolazak Hoću knjigu uveo likvidnost i red po pitanju plaćanja, stoga je rizik poslovanja s knjižarama smanjen. Ono što primjećujemo je i dalje velika ovisnost izdavača o državnim potporama, po nama bezrazložna. Kao pozitivno bismo izdvojili pojavljivanje i isticanje mnogih manjih izdavača, koji su sada redovito prisutni na naših TOP10 ljestvicama sa svojim hitovima, što u nekadašnjem sustavu nije bilo moguće – ističe Fojs.

Najveći nakladnici popularnih izdanja trenutno su Znanje i Mozaik knjiga sa preko 100 novih naslova godišnje, a blizu su im VBZ, Profil, Fraktura, srednje veliki sa nekih 60 do 70 naslova godišnje te Naša djeca, prva hrvatska izdavačka kuća. Od manjih valja istaknutiFokus je pun pogodak, Sandorf, Ocean more, Vuković Runjić, Henakoma ti izdavači dobar dio prihoda ostvaruju od nekoliko ili samo jednog popularnog autora za koji imaju ‘ekskluzivu’, poput Vukovića Runjića na Murakamiju ili Ocjena more na Kristijana Novaka.

Posljednjih godina u hrvatskom se izdavaštvu pojavio još jedan trend, a to je da eminentni urednici koji su nekoć radili za velike izdavače otvaraju vlastite, manje izdavačke kuće. Oni su npr Stilus knjigu pokrenula dva urednika iz Profila, Sonata nekadašnji glavni urednik u Znanju, Poetika urednik iz Mozaika i Znanja, koja je izdala Odgoj djece u Danskoj te vrlo popularna izdanja Okruženi idiotima. To su ljudi koji dobro znaju svoj posao, imaju puno kontakata, dok su u tom biznisu i izdavačko tržište konkurentniji i kvalitetniji. Renomirani urednici koji su postali poduzetnici obogatili su tržište knjiga u Hrvatskoj.

Neki će reći da su knjige u Hrvatskoj preskupe, neki da su, s obzirom na cijene životnih namirnica, preeftine. Ako je vjerovati izdavačima, biznis s knjigama je nisko profitabilan i nitko, tko je radio po pravilima i zakonu, nije se na tom biznisu pretjerano obogatio.

Autori na kraju imaju najmanji dio kolača. Postoje cjenici s nekom minimalnom naknadom od primjerice dvije tisuće eura za 500 kartica teksta. Međutim, ako je autor nepoznat, često neće primiti naknadu. U Sloveniji,