Anycubic Cobra Neo

Tijekom veljače stigao nam je na test direktno od proizvođača Anycubicova Kobra Neo (da, sa „K“, ne „C“) koji je očito inspiriran Enderovim dizajnom što ne smatramo nimalo lošim. Dapače, Creality Ender u raznim varijacijama kao jedan od najpopularnijih 3D pisača na tržištu među hobistima pokazao se vrlo pametno osmišljenim i izvedenim, pa ako netko misli da ima nešto dodati tom pobjedničkom dizajnu i to uz nižu cijenu – samo naprijed, mi se nećemo buniti.

Iako bitno jeftiniji od Crealityjevog Endera 3 S1 kojeg smo imali na testu prošle godineKobra Neo gotovo da ne pravi nikakav kompromis u ukupnom dizajnu i jedini ozbiljniji dio koji nedostaje u odnosu na uzor je detektor filamenta (moguće ga je naknadno dokupiti), ali je ovim dodatkom ukupna cijena daleko ispod Enderove.

Pakiranje, slaganje i konstrukcija

Kako se uobičajilo i ovaj pisač dolazi u djelomice rastavljenoj, odnosno većinom (90%+) sastavljenoj formi. Od korisnika se očekuje da će postaviti nosač Z-osi (portalni) – četiri vijka; postavi ispisnu glavu s ekstruderom – tri vijka; maskicu s limiterom x-osy – jedan vijak; LCD ekran – dvije vijke i nosač špule s filamentom – dvije vijke.

Kompletna “montaža” traje oko 10 minuta, odnosno oko pola sata ako vam mobitel zazvoni upravo u tom trenutku (iskoristimo priliku da obavijestimo sve pozivatelje da su fetve pokrenute u njihovim smjerovima).

Konstrukcija je od klasičnih 2040 i 4040 aluminijskih ekstruzija s nekim plastičnim elementima koji služe uglavnom dekorativnoj svrsi i moramo reći da je Kobra Neo oku ugodna. Nije nešto što ćete držati samo u garaži van pogleda gostiju. Dapače, u bilo kojoj radnoj sobi, uz računalo, ovaj 3D pisač izgleda vrlo „civilizirano“ i kao da tu i spada.

Sviđa nam se i maska ​​za hot-end koja je dovoljno perforirana da omogući ventilaciju, a opet dovoljno zatvorena da ne gledamo hrpu žicu koje idu u nj i iz njega dok to stvarno ne želimo.

Podloga za pisanje leži na aluminijskom profilu 2040 na kojem se drže četiri kotačića. Općenito nismo velike pristalice rješenja s jednom centralnom šinom iz iskustva s većim pisačima, kao što je Creality CR10S kojeg je kasnije naslijedio CR10S Pro koji umjesto jedne 2040 ekstruzije donosi dvije razmaknute 2020 šipke koje jamče totalnu stabilnost ispisne podloge.

Međutim – za razliku od ovih Crealityjevih teškaša koji imaju bitno veće ispisne podloge (preko 30 cm u X i Y osi), prosječno manjih 222*222 milimetra ovoga pisača daleko manje opterećuje noseće kotačiće tamana i da sav ispis iz nekog razloga smjestite uz same lijeve ili desni rub.

Dakle, ako gledate slike i govorite sumnjičavo: „Hm, centralna šina….“, nema razloga brizi. Isto je rješenje na Enderu i drugim manjim pisačima ovih ispisnih volumena i radi bez greške.

Usput, zatezači zupčastih remena na X osi (hot-end) i Y-osi (printing pad) izvode se preko zateznih kotačića i nije potreban nikakav alat za pritezanje vijaka, kako je već dugo uobičajeno, a iskusni vlasnici 3D printera su se navikli (kao magarac na klub).

Za pomak Z osi brine se jedan korak s jednim špindlom, što je za pisač ovih dimenzija sasvim dovoljno. U našim testovima nismo uočili nikakve probleme u ispisu po z-osi, što je razlog zašto na većim pisačima pomak ispisne podloge po z-osi opslužuju dva koraka s dva špindla.

Za komunikaciju nas, ljudi, prema pisaču brine se majušni LCD dijagonale svega 2,4“, ali sasvim čitljiv i jakih boja. Iako se zbog grafike u osnovnom izborniku čini da je osjetljiv na dodir, sva interakcija ide preko kotačića s desne strane. Operativni sustav je (zamaskiran) Marlin 2, što znači da oni koji se žele prtljati s njim imaju više nego dovoljno resursa na Internetu za prilagođavanje svojim željama.

Na prednjoj strani okvira, pak, nalazi se USB-C utor za povezivanje s računalom i utor za microSD karticu. S pisačem u opremi dolazi između ostalih i microSD kartica (8 GB) i USB prilagodnik za čitanje ovih kartica na računalu, ali ne i USB kabel za povezivanje s računalom.

Od dodataka spomenimo i dva metalna ključa za promjenu mlaznice ispisne glave (0,4 mm kao i obično, moguće je, naravno, odabrati i neki drugi, ali nemojte pretjerivati ​​​​ni u kojem smjeru – grijač nije izrađen za velike količine plastike) i mala (ali vrlo kvalitetna) kliješta za rezanje niti i tankih žica općenito (bočni rezači). Tu je još i komplet imbus ključeva, ako već doma nemate barem 10 kompleta što onih iz pakiranja s drugim pisačima, što onih koji su došli namještajem što onih što ste ih sami kupili, te 10 metara bijelog PLA filamenta za kalibriranje ispisa i vaš prvi 3D Benchy.

I to je to. Ako ste navikli uz svoj 3D printer imati hrpu rezervnih dijelova, ovdje to nije slučaj. Nema ni običnu lopaticu. Vjerojatno je to zato što je supstrat grubi PEI tip koji oštre lopatice može oštetiti, a budući da je to magnetski savitljivi supstrat s jezgrom od opružnog čeličnog lima (i dvostrano – isti premaz na obje strane) teoretski nema potrebe za lopaticom – skinemo lim sa zagrijane podloge i savijemo ga, a plastični dio samo otpadne. U teoriji. Ako tiskate TPU onda znate da ta teorija nema veze s praksom i stvarnošću, treba vam špatula.

Srećom, ako imate kakva iskustva s 3D pisačima i njih vjerojatno imate barem nekoliko komada po kući ili radionici.

Na koncu spomenimo i da mi iz nekog razloga nismo u kutiji dobili tiskane upute iako su jedan standardni dio opreme. Digitalni primjerak se, doduše, nalazi na priloženoj SD kartici, zajedno s drugim PDF-om s nešto detaljnijim uputama za korištenje pisača.

Na kartici je i Cura 4.12.0 (trenutno je aktualna Cura 5.3.0) i zasebni Curini profili za Kobra Neo za PLA, ABS, TPU i PETG filamente. Svi profili su nacrtani (0,2 mm) pa ih uzmite kao polaznu točku od koje možete izgraditi profil za svoje potrebe. Nažalost, Cura još nema gotovu definiciju za Anycubic Kobra Neo u bilo kojoj verziji, ali možete koristiti profil Anycubic Mega Zero ja Anycubic Vyper koji imaju istu veličinu ispisne podloge i istu ispisnu glavu.

Napajanje, elektronika

Za napajanje se brine 24-voltni/400-vatni ispravljač koji za ovu ispisnu glavu i grijanu podlogu ima više nego dovoljno snage. Elektronika pisača – 32-bitna matična s vozačima – smještena je u zatvorenom kućištu s prednje strane, tako da se jedina praznina u bazi pisača nalazi u sredini, ako ste mislili dodati neke ladice kao kod Endera, na primjer. Neće ići, odnosno ako ih dodate, bit će na nezgodnom mjestu za korištenje.

Sam rad pisača, steperi, ispisna glava i elektronika općenito – razmjerno je tih. Jedina stvar koju čujemo su ventilatori koje ne možemo baš pohvaliti prije nego što nisu PWM tipa već daju dečki sve od sebe u svakom trenutku…

Ovo znači da pisač nije za u spavaću sobu, ali bi već u susjednoj mogao biti dovoljno tih (mi ga nismo čuli tijekom noćnog ispisa Kosog tornja u Pisi u sobi na drugom kraju stana…). Tijekom dana u radnoj sobi, odnosno uredu, sasvim prihvatljiva razina buke u radu.

Instalirani Marlin je jedan od jednostavnijih koje smo vidjeli, što je i lajt-motiv ovoga pisača. Sve na njemu prilagođeno je početnicima i onima koji ne žele (ima li uopće onih koji to žele?) satima drndati po postavkama prije nego dobiju prvi upotrebljivi ispis.

Jedna od mogućih zbunjujućih stvari bila bi, za one koje se prvi put obračunavaju s 3D ispisom u vlastitoj izvedbi, automatsko poravnavanje podloga.

Za ovo se koristi indukcijska sonda smještena uz ispisnu glavu koja mjeri (ne)ravnine podloge u 25 točaka (matrica 5*5 kvadrata). Nakon ove kalibracije („Menu/Leveling/Auto Leveling“), specifične neravnine podloge su spremljene u memoriju, ali ovaj pisač nije spreman za ispis – sonda je, naime, izmjerila udaljenost podloge samo od sonde, ne i od ispisne sapnice koja je dovoljno udaljena od podloga da se nikada ne lupi tijekom niveliranja.

Da bi se istopljeni filament uspio zalijepiti za podlogu potrebno je pustiti glavu korištenjem funkcije „Z Offset“ („Menu/Z Offset“) s kontrolnog zaslona tijekom ispisa, odnosno „Menu/Leveling/Z Offset“ ako to radite prije početka ispisa.

U našem slučaju, glavu je trebalo spustiti još 2,9 mm (“Z Offset -2,900”), a ovisno o vašem uređaju može biti malo manje ili (manje vjerojatno) više od toga. Mjerenje točne udaljenosti ispisne mlaznice od podloge vrši se postavljanjem “špijunke” od 0,2 milimetra ako imate, a ako nemate koristiti obični list papira. Mlaznica treba pritisnuti list na podlogu tek toliko da se zalijepi, ali se može izvući bez kidanja i čupanja.

Za razliku od većine drugih 3D pisača, ispisna podloga na Kobri Neo nema vijke za niveliranje koji su inače ostatak vremena kada su sonde na niveliranje podloge bile samo mokri san korisnika, pa je to izvrsna novost jer i oni sami u radu znaju popustiti i promijeniti nivelaciju podloge. Kako je sada sve fiksno, jednom (automatski, sondom) izmjereno stanje ostaje trajno tijekom ispisa.

Kad smo već kod niveliranja, imajte na umu da bi prije svakog ispisa, odnosno svakog pomicanja magnetskog PEI lista s grijanom bazom, trebalo ponoviti nivelaciju, iako ćete se u većini slučajeva izvući i bez toga.

Ispisna glava je direktnog tipa, koju uvijek preferiramo udaljenom (Bowden) mehanizmu zbog lakoće ispisa mekih filamenta (TPU) u punoj brzini, bržem ispisu zbog manje retrakcije nego ih zahtijeva Bowden i neusporedivo manjem nizanje od onoga koji udalj eni mehanizam može postići.

Hotend, pak, izgleda klasičnog tipa e3d Volcano, kao i ispisna sapnica, tako da ukoliko, odnosno kada ga budete mijenjali, nećete imati problema naći zamjenski grijaći blok i sve ostalo što vam treba. Uputama se, pak, nigdje izrijekom ne navodi standard (Anycubic nudi kompletnu zamjensku glavu – 45 eura na njihovim stranicama), ali ne i pojedinačne zamjenske elemente – grijač, grijaći blok, sapnicu itd.

Ako mislite ubrzati ispis, moguće je ići do 0,6-milimetarske sapnice bez problema, a više od toga s ovako malim grijaćim blokom ne bismo savjetovali.

Indukcijska sonda za niveliranje po nama je bolje rješenje od kondenzatorske sonde (o BLTouchu nećemo ovom prilikom, vrlo smo ambivalentni po tom pitanju…) iu par tjedana rada s ovim pisačem nismo primijetili da je imao ikakvih odstupanja tijekom kalibracijske podloge.

Na SD karticu koja dolazi uz pisač, pored COM porta vozač (za USB priključak ukoliko ćete spojiti računalo na pisač) nalazi se i već priređena datoteka za ispis (owl.gcode) u PLA masi te ta ista datoteka u STL formatu (owl.stl) pa se možemo sami poigrati postavkama i materijalima i pogledati kako to treba ispasti.

za ispis „prethodno narezan“ Sovice (owl.gcode) u PLA plastici (Anyucubicov filament) trebalo nam je 2 sata i 44 minute. Golim okom gledano, rezultat je bio više nego zadovoljavajući, ali kada smo pregledavali makro snimke vidjeli smo da postolje (deblo) na kojem sovica stoji pokazuje znakove pod-ekstruzije (nedovoljno istiskivanje).

Za ispis te iste sovice u TPU filamentu korištenjem Anycubicovih profila za Curu trebalo nam je mrvicu više – 2 sata i 52 minute (crna sova na fotografijama) i iznenađeni smo izostankom žice među ušesima, te općom kvalitetom ispisa.

Naš omiljeni testni lik, nakazni Batman, nažalost, nije ispao tako dobro kao priložena sova. Možda je tome razlog nešto veća brzina ispisa (70 mm/s – deklarirana maksimalna brzina je 100 mm/s – znamo da su te maksimalne deklarirane brzine u praksi nedostižne, ali Anycubic tvrdi da je Kobra Neo izuzetak…), ali mislimo da pisač s tvorničkim postavkama imam problema s pod-ekstrudiranjem.

Ovaj Batman i inače ima problema, ali samo kada se jako uveća – 150-200% ili više kada vanjski zid ispisuje ne može pratiti STL trokute od kojih je sastavljen objekt (stvarno problem kriškane pisača), ali ne iu svojoj izvornoj veličini ako je tok (teći) pravilno postavljen u firmwareu ili naknadno u rezač.

U Curi 5.3.0 smo se povećali teći na 105% riješili smo ovaj problem. Ako želite ove postavke možete postaviti iu inicijalizacijskoj skripti pisača ili korištenjem Molimo kontaktirajte nas (ili nekog drugog terminalskog programa – morate prethodno instalirati COM port vozači za USB – priloženo na SD kartici) kako biste ih izravno promijenili firmwareu.

Kad već govorimo o firmwareu, ono što je prednost Kobre Neo za početnike, naprednijim korisnicima moglo bi biti zazorno. Naime, iz ekranskog izbornika na pisaču nije moguće napraviti PID podešavanje, pa ni mjerenje ekstrakcije filamenta na prazno (5 cm, 10 cm, 20 cm… koliko vam treba) što je jedan od uobičajenih postupaka kada želimo provjeriti kako radi ekstruder – prije ili pod-ekstrudira. Umjesto iz ekranskog izbornika ovo ćete morati izvršiti preko ranije spomenutog Pronterfacea što znači da morate imati računalo na duljini USB kabela od pisača.

Zaključak

Uz gornjim manjim zamjerkama, smatramo da je za ovu cijenu Anycubic Kobra Neo više nego preporučljiv prvi pisač za sve one koji žele bez suza i gubljenja živaca probati 3D ispis kod kuće.

Također ga smatramo više nego prikladnim za opremanje tehničkih učionica i radionica – radi se o izuzetno cjenovno pristupačnom komadu opreme koji se može nadmetati i sa skoro dvostruko većom konkurencijom.

Za one koji ispisuju često i veće komade, dobar dodatak pisaču svakako bi bio senzor filamenta koji je očito izostavljen samo stoga jer se gađao ovaj cjenovni razred (oko 200 eura, a na raznim popustima i manje), a može biti iznimno koristan.

Naime, iako pisač ima „ispis životopisa“ (isprobali više puta – svaki put nakon gašenja i paljenja, bez problema je nastavio tamo gdje je stao s ispisom), ako nestane filamenta (ali ne i struje) ili niti pukne, bez senzora pisač nikako ne može znati da se ispisuje na prazno što je strašan gubitak vremena.

Od ostalih „želja slušatelja“ spomenuli bismo i LED rasvjetu na ispisnoj glavi koju u zadnje vrijeme ima sve više pisača, izuzetno je jeftina za implementaciju, ali koja nije dostupna ni kao naknadna dogradnja već bi je korisnik morao sam instalirati jer nije neki problem ako imate imalo iskustva, ali ako ste početnik vjerojatno jest.

Ukupno smatramo da ovaj pisač zahvaljujući jednostavnosti korištenja, kvaliteti ispisa i izuzetno povoljnoj cijeni zaslužuje našu preporuku za one koji se tek otiskuju u vode 3D ispisa.

Ne treba zaboraviti ni ispisni volumen od 222*222*252 milimetra, ukupno preko 12 litara, koji će vam biti dovoljan za ispis praktički svega što ima smisla ispisivati ​​na 3D pisačima. Ako pratite neki od YouTube kanala na kojima se ispisuje Master Chief u prirodnoj veličini, pa mislite da vam treba nešto dimenzija 500*500*500 cm kako biste što brže dobili i manje slagali dijelove, znajte da se radi o ispisnim farmama s desetinama pisača i da usprkos tome takvi poduhvati traju danima i tjednima iu takvim radionicama.

Kada govorimo o cijeni, za Bugove čitatelje moguće je s Anycubicovih službenih stranicadobiti dodatnih 21 eura s kuponom „ACVD21“, čime ovo postaje vjerojatno najjeftinji 3D pisač ove klase koji igdje možete dobiti.