Prijelaz energije: solarna energija nije potrebna za pomoć planetu i proračunima

Liberalizirali su se i elektroenergetski sustavi pa su se, primjerice, pojavile i virtualne elektrane kako bi se postigao sveti cilj dekarbonizacije. Zemlje zapadne i sjeverne Europe iskorištavaju svoje potencijale godinama, no u Hrvatskoj tek pokušavaju postati važan čimbenik na energetskom tržištu. Stabiliziram mrežu

Da bi sve članice Europske unije do 2050. godine postale ugljično neutralne, što nalaže direktiva ‘Čista energija za sve Europljane’, na tržištu su se uz mnoga zelena rješenja razvili novi modeli liberalizacije elektroenergetskih sustava, poput virtualnih elektrana.

Radi se, zapravo, o sustavu koji povezuje male proizvođače struje iz obnovljivih izvora energije pomoću agregatora koji djeluju kao posrednici i operateri virtualnih elektrana omogućava im sudjelovanje na tržištu. U Hrvatskoj odnedavno kao agregator virtualne elektrane posluje PAStvrtka nastala kao svojevrsni spinoff Klimaopreme, koja proizvodi ventilacijsku i klimatizacijsku opremu. Na prvom na hrvatskom tržištu usluga uravnoteženja elektroenergetskog sustava ima ulogu neovisnog agregatora jer je razvio vlastitu softversku i hardversku infrastrukturu za virtualnu elektranu.

Kako objašnjavaju u toj tvrtki, virtualne elektrane su sustavi koji kombiniraju proizvodnju ili potrošnju energije iz više disperziranih izvora kako bi se omogućilo upravljanje električnom energijom. KOER tako Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava (HOPS-u), s kojim je potpisao ugovor, pruža pomoćne usluge optimalnog upravljanja elektroenergetskim sustavom i njegove stabilizacije, odnosno uravnoteženja.

Doprinos stabilizaciji

– Konkretno, virtualna elektrana može se sastojati od solarnih elektrana, vjetroelektrana, hidroelektrana i drugih izvora obnovljive energije te velikih potrošača električne energije poput industrije i komercijalnih zgrada. Taj sustav omogućuje fleksibilno upravljanje proizvodnjom, potrošnjom i distribucijom energije tako da prema ​HOPS-ovim potrebama može povećati ili smanjiti količinu električne energije u mreži te pridonijeti njezinoj stabilizaciji – objašnjava način funkcioniranja voditelj virtualnih elektrana Odjela ugovaranja u KOER-u Mladen Šicel i dodaje da, osim balansiranja sustava, drugi poslovni modeli omogućuju ujedinjavanje, odnosno udruživanje velikog broja malih proizvođača i njihov nastup na tržištu.

Kako je opisano na internetskim stranicama Obnovljivih izvora energije Hrvatske, udruge čiji je član KOER-a, za razliku od klasične elektrane koja se nalazi na jednom mjestu virtualno može biti gdje unutar hrvatskoga elektroenergetskog sustava jer ujedinjuje proizvođače, potrošače i spremnike električne energije. Važno je naglasiti da virtualna elektrana krajnjim korisnicima omogućuje i dodatne prihode.

– Tvrtke i kućanstva mogu postati članovi virtualne elektrane tako da se spoje na KOER-ovu platformu u oblaku proizvedenu energiju moguće je prodati na različitim tržištima i tako osigurati bolja povratna ulaganja. Zato je potrebno instalirati opremu za očitavanje proizvodnje energije i daljinsko upravljanje proizvodnjom, čime se ostvaruju dodatni prihodi od pružanja pomoćnih usluga – kaže Šicel.

Trošak i zarada

Spajanje na virtualnu elektranu, koje je dostupno bilo kojem potrošnju, izvoru ili spremniku energije spojenom na elektroenergetski sustav Hrvatske na bilo kojoj lokaciji, a koje na zahtjev agregatora može smanjiti potrošnju ili proizvodnju električne energije, donosi trošak koji ovisi o više parametara.

– Za okupljanje i prodaju električne energije troška nema. Za sudjelovanje na tržištu pomoćnih usluga potrebna je dodatna mjerna i upravljačka oprema. Trošak ovisi o više faktora, primjerice o veličini, inverterima, i može biti od tisuću do pet tisuća eura – iznosi Šicel.

Odašiljači i veze jedna su od nekoliko velikih hrvatskih kompanija koje s KOER-om već godinu dana surađuju na projektu virtualne elektrane jesu. U njemu sudjeluju sa svojih devet agregata na objektima Belje, Papuk, Psunj, Sljeme, Učka, Ćelevac, Ugljan – Mala Glava, Labinštica i Biokovo.

– Budući da se naši najvažniji objekti nalaze na najvišim planinskim i brdskim vrhovima, za rezervno napajanje pogona upotrebljavaju se dizelsko-električni agregati koji u slučaju nestanka električne energije moraju biti u stalnoj pripravnosti za automatski start. Ta suradnja agregatima daje drugu funkciju te se dodatnim korištenjem imovine Društva pridonosi stabilizaciji elektroenergetskog sustava. Također, rezervacijom agregatskog napajanja iu slučaju nestanka električne energije aktivacijom agregatskog napajanja ostvaruje se financijska naknada – kažu u OIV-u i ističu da su zahvaljujući dobivenoj financijskoj naknadi u sklopu tog projekta pokrili redovito održavanje svih svojih agregata, njih pedesetak.

Ostali partneri KOER-a su iz raznih industrija, poput betonske, drvne, prehrambene i farmaceutske, kao i OIV, primjerice, Holcim i već spomenuta Klimaoprema.

Raste interes

Osim KOER-a, u Hrvatskoj se pokreću drugi primjeri virtualnih elektrana. Tako je u ožujku predstavljena inicijativa Regionalne energetsko-klimatske agencije sjeverozapadne Hrvatske na području Krapinsko-zagorske županije za povezivanje zagorskih sunčanih elektrana u virtualnu elektranu.

– Županija će uz REGEA-inu potporu omogućiti povezivanje svih postojećih i budućih sunčanih elektrana u koncept prve zagorske, ali i prve hrvatske virtualne elektrane. U tome će moći sudjelovati sunčane elektrane, što je sada jedinstveni koncept u Hrvatskoj – istaknuo je u travnju na konferenciji za medije župan Križevačko-zagorske županije Željko Kolar i dodao da prvi u Hrvatskoj uvode i obvezu da sve nove građevine moraju imati sunčane elektrane na krovovima.

Međutim, Hrvatska u tom trendu pomalo kaska za ostatkom Europe. Zemlje zapadne i sjeverne Europe poput Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Belgije, Nizozemske, Danske i Norveške već godinama iskorištavaju potencijale virtualnih elektrana, a Hrvatska je svoju prvu virtualnu elektranu dobila prije nešto manje od dvije godine. U KOER-u kažu da virtualne elektrane u Hrvatskoj funkcioniraju slično kao u drugim zemljama, no u Njemačkoj i Švedskoj, primjerice, razvijenije su i važan su čimbenik na energetskim tržištima.

Jedna od najvećih virtualnih elektrana u Europi, Next Kraftwerke sa sjedištem u Kölnu u Njemačkoj, prije godinu dana premašila je 10 tisuća megavata mrežnoga kapaciteta