'Glasno odustajanje' – novi i ekstremniji trend 'tihog odustajanja' na koga bi poslodavac trebao paziti

Čuli ste za ‘tiho odustajanje’? Jedan od glavnih trendova koji je prošle godine preplavio tržište rada i uzrokovao probleme poslodavcima dobio je novu formu. Odustajanje ostaje u fokusu, no umjesto tihog, ovoga puta ono je glasno!

Naime, takozvani ‘glasno odustajanje‘ je novi poštapalica koji obilježava trend koji se širi poslovnom scenom, a prema izvješću američke analitičke i savjetodavne tvrtke Gallup o stanju zaposlenosti za 2023., čak 18 mjesto anketiranih zaposlenika diljem svijeta aktivno su prihvatili ovaj trend, prenosi Business Insider. Prema izvješću takozvani ‘glasno odustani’ su osobe koje su aktivno neproduktivne i nezadovoljne na poslu, a za razliku od ‘tihog odustajanja’, ovaj je trend puno opasniji i mogao bi imati puno veće posljedice za pojedine tvrtke. Zašto?

‘Glasno odustajanje’ vs. ‘tiho odustajanje’

Prije svega, važno je razjasniti koja je razlika između tihog i glasnog odustajanja?

I jedan i drugi trend možemo napisati frustraciji zaposlenika koja je najčešća zbog osjećaja podcijenjenosti, iskorištavanja ili nedostatka prilika – posebno onih mlađih koji jednostavno imaju nešto drugačija očekivanja od posla i poslodavca.

Ne, ono što čini osnovnu razliku između ova dva trenda jest način na koji zaposlenici žele izraziti svoju frustraciju. U tihom odustajanju zaposlenik ostaje zaposlen, iako ga odrađuje s minimalnim ulaganjima – odnosno bez ulaganja dodatnog napora ili onih ponekad očekivanih jedan posto više. Moglo bi se reći da ti zaposlenici pasivno-agresivno pokazuju svoje nezadovoljstvo.

S druge strane, glasno odustajanje je demonstrativno i jasno. U ovom slučaju frustrirani zaposlenici daju oduška pred poslodavcima, kolegama i društvenim mrežama te pokazuju da su nezadovoljni. Često podrazumijeva i otvoreno pokazivanje spremnosti za pronalaskom novog posla. Ponekad služi kao strategija pregovaranja u kojoj će zaposlenik glasno iznijeti svoje primjedbe s ciljem da mu nadređeni ponude neke bolje uvjete.

Ne, najvažnije da oni koji ‘glasno odustaju’ mogu aktivno potkopati ciljeve poslodavca i naštetiti brendu kada je u pitanju privlačenje novih zaposlenika, kaže Jim Harter, glavni autor Gallupova izvješća.

– Oni su odvojeni od organizacija, ali i emocionalno protiv organizacija, i bit će glasni oko toga. Zaposlenici koji glasno daju otkaz imaju puno veću vjerojatnost da će vrlo brzo prihvatiti drugi posao ako on postane dostupan, a za to im neće trebati toliko novca – objasnio je.

Opasniji od ‘quiet quittinga’?

A iako bi i za ovu pojavu mnogi rekli da se ne radi o ničemu novom, trend je dobio na snazi ​​jer se svi više zaposlenici osjećaju preopterećeno i pod stresom. Nedavni podaci LinkedIne otkrili su da se 66 posto radnika osjeća preopterećeno i potcijenjeno te, posljedično, nije osobno predano svom poslu.

Konkretno, Gallup, koji već nekoliko godina prati fenomen aktivno neangažiranih zaposlenika, navodi nekoliko razloga za pojavu takvog trenda: nezadovoljstvo zbog neusklađenosti uloge i primanja, gubitak povjerenja u poslodavca, no najčešće je loš menadžment.

Sve ovo, osim što pokazuje da ‘klima’ na brojnim poslovima ne gura u smjeru zaposlenika i da se nešto treba promijeniti jer mlađe generacije počinju činiti sve veći postotak radne snage, niti podatak koji pokazuje da ukupno ima 18 posto zaposlenika koji ‘glasno odustanu’ i njih 59 posto koji ‘tiho odustaju’ nije bezazlen. Naime, Gallup procjenjuje da niska angažiranost zaposlenika košta globalno gospodarstvo 8,8 milijardi dolara i čini devet posto globalnog BDP-a.

Osim toga, još jedan razlog zašto bi ovaj trend mogao biti opasniji za poslodavce od ‘tihog odustajanja’ je to što oni koji su glasniji imaju veći utjecaj na ostale zaposlenike.