Tko upravlja Rusijom, nije jasno, ali to više nije Vladimir Putin

Rezultat Prigožinova pohoda na Moskvu sigurno je njegov vojno-politički kraj i kraj vojne formacije Wagner u njezinu dosadašnjem obliku. Ali to je i početak kraja Putina, koji je tim zaustavljenim pučem osramoćen i oslabljen – car je ostao gol

Tko danas zapravo vodi Rusiju? Pitanje je to koje ostaje otvoreno i nakon što je Wagnerov šef Jevgenij Prigožin zaustavio pokušaj državnog udara dvjesto kilometara od Moskve, a predsjednik Vladimir Putin se nakon dvodnevnog ‘nestanka’ ponovno obratio javnosti najavivši privođenje organizatora puča pravdi. Naime, rezultat Prigožinova pohoda na Moskvu sigurno je njegov vojno-politički kraj i kraj vojne formacije Wagner u njezinom dosadašnjem obliku.

Ali to je i početak kraja Putina, koji je tim zaustavljenim pučem osramoćen i oslabljen – car je ostao gol. Da bi se razumjela ozbiljnost toga zaustavljenog državnog udara, potrebno je najprije razumjeti što su to (bili) vagnerovci. Spin je ruska propaganda da je to (bila) privatna plaćena vojska Prigožina, bivšeg zatvorenika i kasnijeg oligarha, ironično prozvanog ‘Putinovim kuharom’.

‘Ruski svijet’

Riječ je, zapravo, o vojnoj formaciji za posebne namjene koja je pod izravnim zapovjedništvom ruskoga vojnoobavještajnog vrha, a koja je ratovala za ruske interese od Sirije do afričkih zemalja, provodila specijalne destabilizacijske operacije u drugim državama u sklopu projekta ‘ruskog svijeta’, uključujući i BiH, Crnu Goru i Kosovo, te je ponijela velik teret ruskih napadačkih ratnih operacija u Ukrajini.

I nije iznenađenje što je u mitskog zapovjednika te posebne formacije – koja naoko djeluje izvan sustava, a zapravo je produžena ruka samoga političko-vojnoobavještajnog vrha – proizveo Jevgenij Prigožin, koji je u vrijeme osnivanja Wagnera bio osoba od najvećeg Putinova povjerenstva.

Modelski, Prigožinovi vagnerovci u ruskim su ratovima i specijalnim operacijama bili su ono što su u ratnim operacijama JNA i srpskoga vojno-političkog vrha za veliku Srbiju bili Arkanovi tigrovi ili knindže Kapetana Dragana – komandosi koji su provodili najosjetljivije i često najprljavije operacije prema zapovijedima samog vrha. A na koji vrh poslije može prevaliti odgovornost jer su, navodno, izvan sustava.

Imajući sve to na umu, što se prošlog vikenda zapravo dogodilo u Rusiji? Najkraće – dogodila se promjena odnosa snaga u vrhu Ruske Federacije koja će nakon nekog vremena izazvati i promijeniti vlast. Još ne znamo tko je ta osoba ili tko je u krugu ljudi koji ovih dana upravljaju Rusijom, ali sigurno je da to više nije Putin.

Taj netko ili ti neki moćniji od donedavnog ‘cara’ zaustavili su Prigožina na 200 kilometara od Moskve (a vjerojatno su ga prije toga motivirali na pohod), omogućili mu bijeg (vjerojatno ipak ne u Bjelorusiju), uvjerili Putina da ga amnestira i organizatori pohoda na Kremlj dan nakon što ih je proglasio izdajnicima iu strahu zatvorio Moskvu pa da poslije ponovno najavi njihov kazneni progon čestitajući sebi što je izbjegao krvoproliće, optužujući uobičajeno Zapad da je takav rasplet željno očekivao… Osramoćen i oslabljen, Putin je sada u poziciji da provede promjene, ponajprije u vojnom vrhu, i pripremi tranziciju vlasti.

Senzacionalni umak od rajčice

Ne, previranja u Rusiji nužno potiču i ruske saveznike i ruske protivnike da se prilagode novim okolnostima ili da ih iskoriste za svoje interese. Kad je riječ o našem susjedstvu, zamjetno je zatečena Vučićeva Srbija, koja je ponovno u poziciji da odlučuje između Zapada i Rusije. U vrijeme najveće neizvjesnosti u Moskvi naslovi Vučićevih, izrazito proruskih medija bili su – stravična prometna nesreća u Jagodini i senzacionalni umak od sezonskih rajčica!

Prozapadna orijentacija bit će izazov i za budućnost, sigurno šaroliku vladu u Crnoj Gori čija će okosnica biti deklarativno proeuropske i izrazito prosrpske stranke. Previranja u Rusiji ponajprije su prigoda da se BiH oslobodi čvrstoga monopolističkog zagrljaja Gazproma, a preko toga i presudnoga ruskog utjecaja. Indikativne su pritom dosad najizravnije optužbe američkog veleposlanika u BiH upućene šefu HDZ-a BiH Draganu