U Hrvatskoj je zadnjih sedam godina gotovo nemoguće graditi vjetroelektrane

Ulaganja u nove vjetroelektrane prošle su godine u Europi pala na najnižu razinu u više od desetljeća, pogođena svim većim troškovima i birokracijom koja prijete potkopavanjem energetske sigurnosti i klimatskih ciljeva regije.

Potrošenih 17 milijardi eura bilo je manje od polovine iznosa u 2021. i najmanje od 2009., prema izvješću WindEuropea. Investitori su prošle godine financirali samo deset gigavata novih kapaciteta u Europskoj uniji, daleko manje od godišnjih 31 gigavata za koje se smatra da su potrebni za ispunjavanje ekoloških ciljeva bloka. Zašto se kod nas o obnovljivoj energiji toliko priča, a toliko malo gradi, otkrivamo u razgovoru s Bojan Reščecjednim od pionira izgradnje vjetroparkova u Hrvatskoj.

Nekad je bilo bolje

– Naime, postoji razlog zašto je Hrvatska tamo negdje 2015./2016. bila vodeća u regiji po instaliranim kapacitetima u vjetru. Na temelju energetskog paketa zakona donesenog 2001. godine, koji je liberalizirao tržište, ali i uveo korištenje obnovljivih izvora energije, tek je 2007. god.

Pravilnik o obnovljivim izvorima energije zaokružuje pravni okvir. U skladu s propisima u Europi i svijetu, Hrvatska uvodi tzv nahrani tarifu, poticaje u obliku Ugovora o otkupu električne energije za sve obnovljive izvore energije s fiksnim cijenama prvo 12, a kasnije 14 godina – za Lider je komentirao Reščec.

Uz status povlaštenog proizvođača, koji izdaje Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA)po izgradnji vjetroelektrane Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) bi aktivirao taj ugovor i to bi bila dobra osnova investitorima za ishođenje projektnog financiranja. Reščec je objasnio da je prva kvota od 400MW vjetroelektrana zatim povećana i izgrađen je velik broj vjetroelektrana različitih snaga.

Ne, posljednji kupoprodajni ugovor (PPA) HROTE je potpisao 2013. godine, a krajem 2015. godine donesen je prvi Zakon o obnovljivim izvorima energije koji predviđa tzv. Premium model, dodao je Rešcec. Od tada se cijena više ne definira unaprijed, kupoprodajni ugovori se sklapaju, ali samo ako se dobivaju na aukcijama – natječajima na kojima se nudi cijena.

– Čest model za ono doba u EU, zapravo ugovor za razlikebudući da se kao referentna cijena uzima ponuđena cijena na dražbi, proizvedena električna energija se prodaje na tržištu, ako se prodaje po nižoj cijeni HROTE plaća razliku, a ako se prodaje po skupljoj cijeni onda se višak vraća HROTE – objasnio je.

– Očekivali smo novi zamah investicija, treba reći da isti zakon uvodi kategoriju natječaja za zemljište, prema kojem bi se investitori prvo natjecali za lokaciju, a kasnije za ugovor o otkupu električne energije. Međutim, do kraja 2021. čekali smo da se dodatnim dokumentima reguliraju odredbe tog Zakona.

‘Nije moguće prijaviti, a kamoli razvijati projekte’

Konačno je u listopadu 2021. donesen Zakon o tržištu električne energijekoji propisuje izdavanje Energetskog odobrenja kao dokumenta kojim developeru stječu pravo na lokaciju i ostvaruju pravo na ishođenje svih ostalih dokumenata, kao što je vid natječaja za državno i općinsko/gradsko zemljište – komentirao je Reščec i dodao da su dva članka ključ.

Članak 17. koji propisuje uvjete natječaja za dodjelu Energetskog odobrenja i kriterije odabira na natječaju. Ukratko, programer kani razvijati projekt, prijavljuje lokaciju i onda Ministarstvo raspisuje natječaj za tu lokaciju. Uz druge kriterije (lokalna zajednica, rokovi, učinkovitost) glavni kriterij je plaćanje naknade od minimalno 50kn/kW.

Članak 133. koji propisuje izravnu dodjelu lokacije nositeljima zahvata koji su već uredili lokaciju i ishodili ili lokacijsku dozvolu ili priključak na mrežu ili certifikat zaštite okoliša. Do 19.01.2022. bio je rok za prijavu ‘po članku 133’. Iako je Zakon jasno propisao da se pri podnošenju temelja plaća 50 kn/kW (kao fiksna naknada), odjednom je odlučeno da se zahtjevi ne prihvaćaju, što je rezultiralo s 216 zahtjeva s ukupno 5,217 MW.

Zanimljivo je da u prijavama ima i projekata koji nisu u prostornom planu, a ima i dosta preklapanja. U slučaju više prijava za istu lokaciju, objašnjava Reščec, određuje se tko je ‘stariji developer’, dakle tko je prije ishodio dokumente.

– Sve je tako lijepo definirano, no tu tek počinje naša agonija. Uredba po članku 17. s definicijom kriterija trebala je biti donesena 19.01.2022., do danas još nije, dakle kasni 433 dana za sada. Dakle, nije moguće niti prijaviti, a kamoli razvijati projekte. Da ne bude zabune, Energetsko odobrenje se izdaje i za privatnu zemlju, bez Ure