Brodogradilište koje nije na moru, ali ostvaruje velike snove: Jedan kalup je promijenio sve

– Prijatelj nam je donio kalupe od stare Kvarnerplastike iz Adrije 501 da mu napravimo barku. Napravili smo ga za njega i zadržali kalupe da mogu napraviti jedan za sebe. Pa je došao prvi pa drugi, treći pa četvrti prijatelj i onda sam rekao: “sad ću napraviti seriju tih brodova”. I tu je počelo. Dakle, to je bila prva serija. Nakon toga osmislili smo i razvili naš prvi samostalni projekt, a to je bio Picaro 20. To je mali ribarski brod od šest metara. Napravili smo ih, čini mi se, 60-ih, 70-ih godina, ai dan danas plove našim morem, kaže za HRT Luciano Begvlasnik obiteljskog brodogradilišta, Kaštelir.

Danas glavnu proizvodnju malog obiteljskog brodogradilišta čine upravo radni brodovi. Plovila za sport i rekreaciju, s kojima je sve započelo, iako vrlo tražena, zasad su na čekanju.

– To je kalup donjeg dijela trupa, tu nastaje trup. Tu vidimo lijevani trup koji je samo okrenut naopako u odnosu na kalup. S druge strane vidimo nadgrađe znači palubu i kabinu, objašnjava nam Luciano.

A ovo finalni proizvod, radni brod u završnici opremanja. Također radni brodovi su iz serije Calafuria.

– Uzeli smo samo dva najveća modela znači Scorpio nero 950 i Furibonda 11 metara.

2015. preuzeli su kalupe renomiranih plovila Grašo.

– Grašo je sad na nekoj pauzi, počet ćemo ga opet raditi 2024. godinu, a za mali Grašo 646 ili Grašo 19 želimo modernizirati kompletne kalupe jer su dosta stari, govori Luciano i dodaje:

– Imamo ideju razviti jedan naš obiteljski krstaš od 9 metara, ali to čekamo za neka bolja vremena.

A prijatelj? E oni ne smiju čekati!

– To je od mog prijatelja Momića Roberta koji je bio vaš gost u emisiji, koji me javno prozvao da nikako da završi brod. Ovom prilikom mogu obećati da ćemo stvarno do kraja mjeseca završiti brod.

Tvrtka je u proteklom razdoblju izgradila 200-tinjak plovila. Također posjeduje visoku razinu tehnološke opremljenosti i dobro poznaje suvremene procese proizvodnje. Muku muči s novim radnicima. Našim mladima draži je turizam. Ništa protiv brodogradnje očito nemaju djevojke iz dalekog Nepala.

– Čak ozbiljna brodogradilišta u proizvodnji u laminarnici imaju žensku ruku jer je poznato da su ženske puno pedantnije od nas muškaraca, kaže Luciano.

Dugogodišnji članovi tima važna su vlasnička podrška:

– On je glavni vizionar svega, ima ideje i onda mi to nekako realiziramo i finiširamo, kaže David Lazar, radnik.

Luciano Beg pravi je čovjek na pravom mjestu koji o brodogradnji već dugo promišlja u skladu s ekološkim standardima. 15 godina nakon prvih nacrta napokon ostvaruje svoj dugo sanjani – električni katamaran. Uz stakloplastiku gdjegod je moguće koristiti se prirodni materijali.

– U ruci držim prototip, testni model stolice. Radit će se od prirodnih materijala u procesu vakuumske infuzije, znači lana namazanog bioepoksi smolom, kaže Luciano Beg.

– Ovo je početak ostvarenja sna o kojem sam govorio, o električnom katamaranu od 19 metara, širine 7 i pol metara, pokretat će ga dva elektromotora od 50 kilovata. Na krovu će imati