Kad dijagnoze i poteškoće političarima postanu

Kada žele nekoga uvrijediti kažu da ima psihički poremećaj ili intelektualne teškoće. Omakne se mnogima, a prečesto i našim političarima. Pa je tako i HDZ-ov zastupnik rekao da predsjednik Milanović ima bipolarni poremećaj. Djevojka koja ga uistinu ima u tome ne vidi ništa zabavno. Primjera ovakvih ocjena ima još. Više doznajte u priči reporterke Dnevnika Nove TV Srne Bijuk.

Galerija +0

U žaru političke rasprave zastupnik HDZ-a Damir Habijan nije birao riječi: “Kako razgovarati s osobom koja ima bipolarni poremećaj?”

Ima li kraja vrijeđanju u Saboru? Oporba se žali: “Nemamo isti tretman, vladajući dobivaju opomenu, a nas se izbacuje”Među njima nema drugarstva: Branko Kockica vrijeđao i gađao oporbene vijećnice

Za osobu s bipolarnim poremećajem – to je neodgovorno. Tena se s tom bolesti nosi 17 godina.

“Očituje se kroz ekstremne promjene raspoloženja gdje je osoba osposobljena da normalno živi, ​​da radi. Danas živim solidan život jer sam našla odgovarajuću terapiju, ali tu je bilo dugih 10 godina da postigne remisiju da mogu normalno obavljati sve svoje funkcije. I zato me vrijeđa”, rekla je Tena Sakar Vukić.

Postalo je gotovo ukorijenjeno u društvu, pa primjera ima još.

“On je psihijatrijski slučaj. Najbolje govori u kojoj je on psihičkoj fazi”, izjavio je ministar obrane Mario Banožić.

Dijagnoze su se tijekom povijesti dijelile iu saboru. Dinko Burić rekao je Vladimiru Šeksu: “Oduzimam Vam riječ! Dajem vam uputnicu za psihijatrijsku pomoć, izvolite. S obzirom na visoku razinu usuglašenosti preporučam vam psihijatra.”

Tena spremno govori o svojoj bolesti, ali ovakve izjave borbu protiv stigmatizacije vraćaju na početak: “To su vrlo ozbiljne stvari – jako ozbiljna bolest i nije karakterna osobina i ne možete posebno propisivati ​​stanja koja kao prvo nema, a kao drugo ako ima onda je to vrijeđanje.”

Često se ne razmišlja o psihičkoj bolesti kao zdravstvenom stanju.

Nataša Đuranpsihijatrica u Klinici za psihijatrijske bolesti Vrapče je rekla: “Psihički bolesnici su često stigmatizirani što nije dobro, to je bolest kao svaka druga, i etiketirati ljude svakako nije dobro. Postavljanjem dijagnoze ipak ćemo ostaviti psihijatrima.”

Još raširenije uvrede – one o intelektualnim sposobnostima. I za to ima primjera u politici.

“Tko si ti? Ti si degenerik”, rekao je Željko Glasnović.

“Smatrao bi se da sam retardiran da to nisam vidio, dakle nisam retardiran”, kazao je Siniša Hajdaš Dončić.

“U kojem nas tretira kao da smo retardirani. Ispričavam se na izrazu, kao da imamo posebne potrebe. To je kao kada dijete s teškoćama u razvoju želi u dvorište i pita skrbnika može biti livan”, izjavio je predsjednik Zoran Milanović

Kada je Božo Petrov premijera nazvao političkim autistom, digla se Udruga za autizam i tražila ispriku. Sve ove riječi, kažu, nisu samo riječi i štete.

“Ako želimo govoriti o autizmu i našoj djeci koja imaju intelektualne teškoće to se već vidi po diskriminaciji u obrazovnom sustavu, u nedostatku kvalitetne podrške koja dodatno narušava onda i njihovu sliku o sebi”, rekla je Kosjenka petak iz Udruge za autizam ASK.

Dodajem, barem bi političari trebali biti informirani: “Kako izgleda život s invaliditetom i vjerujem da im tada ne bi palo na pamet liječničke dijagnoze, invaliditet i autizam koristiti u negativnom kontekstu.”
Političari možda jesu primjer, ali nisu jedini. Stigmatizacija osoba s teškoćama još se uvijek čuje – prečesto.