Zanimljivo mi je bilo dopisivanje na e-Savjetovanjima između uzgajivača lješnjaka i ljudi iz Ministarstva poljoprivrede. Promatrač sa strane koji nije toliko upoznat s uzgojem lješnjaka mogao bi pomisliti da je problem manje bitan, ali za one koji se njime bave očito nije. Pokazuje to i veliki broj gotovo identičnih odgovora na spomenutom portalu, no iako to sada neće biti baš utješno za uzgajivače, ohrabruje informaciju da je Ministarstvo spremno naknadno razmotriti njihove primjedbe.
Konkretno, riječ je o Pravilniku o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2023. godinu. U Pravilniku (članak 171.) piše da je jedini iznos potpore (između ostalih) za prijelaz na ekološki uzgoj i održavanje ekološkog uzgoja za orah i lješnjak 516 eura (3870 kuna) po hektaru. Još je važno napomenuti da njegova skupina ‘ostale voćne vrste’ iznosi 1074 eura (8055 kuna), a to navodim zato što uzgajivači lješnjaka smatraju da bi se ta kultura trebala svrstati u potonju skupinu.
Zaintrigirao me to jer mi je, moram priznati, bilo čudno zašto lješnjak svrstavaju u voće, a onda sam ‘proguglao’ da i njega i orah stručnjaci svrstavaju u tu kategoriju. Nakon što sam riješio tu dilemu i naučio nešto o voću, zanimalo me zašto je problem svrstavati orah i lješnjak u isti koš.
Razlika postoji
Svi sudionici rasprave govore o istom – mnogo je teže i skuplje uzgojiti ekološki lješnjak od ekološkog oraha. Tako jedan sudionik rasprave kaže da ih je neprofesionalno staviti zajedno jer su za proizvodnju lješnjaka na ekološki način ‘ULAZNI puno veći, prinos je manji, potrebno je puno više fizičkog rada i truda, a prodajna cijena ekoloških lješnjaka nije ni blizu one kakva bi trebala biti jer se prodaje po cijeni konvencionalnih’.
Drugi pak objašnjava da se orah sadi s mnogo većim razmakom nego lješnjak, što je razlog da u proizvodnji lješnjaka ima mnogo više posla. Naime, zbog većeg razmaka između stabala na jednom hektaru može biti posađeno 100 stabala oraha, a lješnjaka je moguće zasaditi mnogo više – 400 stabala. Moja mi logika govori da se time dobiva više plodova, ali, kako je već rečeno, urod po stablu lješnjaka manji je nego kod oraha. Kvaka je u troškovima, koja mi je logičnija. Naime, za stabla lješnjaka na jednom hektaru potrebno je četiri puta više sadnog materijala i četiri puta više brige za održavanje, pa je, kaže jedan poljoprivrednik, ‘sasvim nerazumno stavljati te dvije kulture u istu voćarsku poticajnu skupinu’.
Poljoprivrednici koji se bave uzgojem lješnjaka jednoglasno kažu da ih ovakav prijedlog Pravilnika tjera iz poljoprivredne proizvodnje umjesto da ih potiče, posebno one koji žele prijeći na ekološki uzgoj. Neki smatraju da će se neki od njih doista odustati od takvog posla, a svi do jednog smatraju da se ekološki lješnjaci moraju svrstati u skupinu ‘ostale voćne vrste’, čime bi dobili dvostruko veći iznos poticaja po hektaru, tj. 1074 eura.
Gotova stvar, ali…
Neki od njih su i napali ljude u Ministarstvu poljoprivrede da nemaju pojam o ekološkom lješnjaku i orahu, ali iz Ministarstva se brane da je visina poticaja određenim temeljem izračuna koje je izradilo ‘neovisno tijelo koje posjeduje odgovarajuće stručno znanje te koje može potvrditi prikladnost i točnost’. izračuna’.
Čini se da je to gotova stvar jer je Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike prihvaćen iu ovom trenutku, poručuju poljoprivrednicima iz Ministarstva, ne mogu se ni razdvajati ni spajati postojeće skupine. Dakle, tu vidimo nedostatak cijele priče jer, uz sve poštovanje prema članovima spomenutog neovisnog tijela, u izradi Strateškog plana nije se, ali nije dovoljno, konzultiralo s proizvođačima. Ali zvuči ohrabrujuće druga poruka iz Ministarstva. Kažu da će ipak sve prijedloge poljoprivrednika razmotriti pri izradi prijedloga izmjena Strateškog plana Zajed
Više o temiIzvor: Leadermedia.hr
