SAD se opet našao u poziciji da im je jedini stabilni oslonac u Crnoj Gori bivši član Titove omladine, nekadašnji Miloševićev suradnik, zatim crnogorski nacionalist, a danas gotovo jedini pravi zagovornik zapadne orijentacije Crne Gore među domaćim stranačkim čelnicima.

Kad posebni američki izaslanik za zapadni Balkan Gabriel Escobar otvoreno najavi miješanje Rusije u sljedeće predsjedničke izbore u Crnoj Gori (prvi krug 19. ožujka), onda tu najavu valja uzeti kao najavu ozbiljne eskalacije specijalnog rata povezanog s budućom strateškom orijentacijom Crne Gore. Escobar, naime, nije samo trenutni američki izaslanik za Balkan već i dugogodišnji diplomatski i drugi službenik na osjetljivim pozicijama diljem postjugoslavenskog prostora, dakle netko tko duboko poznaje problematiku.

Istu pozornost privlači kada stručnjak za postkomunističku Europu Janusz Bugajski, iz čije se analize u posljednjih dvadesetak godina prilično točno može iščitati aktualni smjer američke politike prema tim prostorima, prilično dramatično zagovara izbornu pobjedu aktualnog crnogorskog predsjednika. Mile Đukanović. Jer, piše Bugajski (Washington Examiner), ‘predsjednički izbori u Crnoj Gori ključni su za stabilnost Zapadnog Balkana’ i napominje da aktualna vlada Dritana Abazovića optužuje predsjednika Đukanovića i njegovu stranku za korupciju i nepotizam, ai sama je ‘duboko povezana’. srpskim i ruskim obavještajnim službama koje financiraju antizapadne političare’.

Napominje da cilj Vučićevog projekta ‘srpski svijet’ više nije mijenjanje granica vojnim osvajanjima, nego ‘podijeliti i oslabiti susjede i politički dominirati njima’, da su Đukanovićevi glavni konkurenti na predsjedničkim izborima Andrija Mandić (Demokratska fronta – DS) i Aleksa Bečić (Demokratska Crna). Gora) zapravo ‘navijaju za Beograd’.

Idealan teren za Putina

Ne treba biti vidljivo da će se predvidjeti da će predsjednički izbori u Crnoj Gori biti vruć poligon za specijalne operacije. I to ne samo između projekta “srpski svijet” i projekta prozapadne Crne Gore, već i poligona za hibridni rat između Rusije i SAD-a, odnosno NATO-a.

Crna Gora idealan je teren za Vladimira Putina, iscrpljenog rata u Ukrajini. Dovoljno je mala da zahtijeva previše resursa, ima pouzdanog i vrlo zainteresiranog lokalnog vazala u Vučićevoj Srbiji, a posebno je sladak zalogaj zbog izlaska na istočni Jadran i članstva u NATO-u. U slučaju da na izborima pobijedi prosrpskog kandidata, bila bi to velika rusko-srpska pobjeda jer bi sadašnja prosrpska vlast, koju formalno vodi projektirani treći političar Dritan Abazović, imala otvoren put da dovede u pitanje prozapadnu orijentaciju Crne Gore, uključujući i članstvo u NATO-u. u. Pobjeda Mila Đukanovića otvorila bi put prijevremenim izborima i stabilizaciji crnogorske državnosti i prozapadne orijentacije.

I tako se SAD, koji formulira zapadnu politiku prema Crnoj Gori, ponovno našao u poziciji da mu je jedini stabilan oslonac u Crnoj Gori bivši Titov omladinac, bivši suradnik Slobodana Miloševića, zatim crnogorski nacionalist i utemeljitelj moderne crnogorske države, a danas gotovo jedini istinski zagovornik. zapadne orijentacije Crne Gore među domaćim stranačkim vođama – Milo Đukanović. Jest da mu je upravljanje i poslovanje ponešto netransparentno, ali to je u vremenima geopolitičkih preslagivanja drugorazredno. Dakako da bi i Hrvatskoj trebalo biti stalo da u Crnoj Gori ima pouzdanu i stabilnu prozapadnu susjedu.

Promjena kursa Abazovića

Izborna kampanja tek je počela, a pravi informacijski rat tek će se rasplamsati s vrlo neizvjesnim ishodom. Unaprijed je poznato da je u sadašnjem geopolitičkom ‘ratu’ za Crnu Goru SAD pobijedio vrijeme što je Crna Gora vratila svoju neovisnost odvajanjem od Srbije i članstvom u NATO-u. Ali Rusija se pokazala uspješnom u političkom mikromenadžmentu, te je uz pomoć infrastrukture srpskih obavještajnih službi, političkih stranaka i SPC-a osvojila prostor zagovaranja ‘demokracije’,

Više o temiIzvor: Leadermedia.hr