Sunčane elektrane: Instaliranje solara za vlastite potrebe nije jednostavno, ali nije ni kvantna fizika

Kako se sve više okrećemo čistim i zelenim izvorima energije te, nikako manje važno, razmišljamo kako smanjiti mjesečne troškove, sunčane elektrane postaju sve popularnije. Iako interes građana raste, vozeći se po Sloveniji, Austriji ili nekoj drugoj zemlji Europske unije i dalje ćemo vidjeti više krovova ‘obučenih’ u panelima nego u Hrvatskoj, koja je i dalje na početku EU-a prema broju postavljenih sunčanih elektrana.

Energetski stručnjak i docent na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Ninoslav Holjevac ​izdvaja indikativne podatke koji bi mogli odgovoriti na pitanje zašto je to tako. Naime, prema nedavnom istraživanju agencije IPSOS koje je naručila jedna od stranaka EU parlamenta, 91 posto hrvatskih građana ne zna ništa ili gotovo ništa o procesu ishođenja dozvola i postavljanju solarne elektrane, više od 80 posto građana ne zna što su energetske zajednice, a više od 65 posto smatra da država ne daje potrebne informacije zainteresiranima o mogućnostima vlastite proizvodnje energije.

Sve to znači da građani nemaju dovoljno edukacije o prednostima solarne energije, a sam proces realizacije postavljanja solarnih elektrana kompliciran je i teško razumjeti sve potrebne korake. Kako, dakle, izgleda i koliko traje proces postavljanja solarnih elektrana, na što treba obratiti pozornost i koje su njihove glavne prednosti?

Pet važnih koraka

Proces realizacije postavljanja sunčane elektrane na krov kuće nije jednostavan, ali se može svesti na pet najvažnijih koraka, u kojima treba obratiti pozornost na nekoliko stvari. Prvi korak je, dakako, provjeriti ispunjavamo li sve uvjete za ugradnju. Naime, svi koji žele graditi sunčanu elektranu moraju biti vlasnici ili suvlasnici objekta na kojem se planira ugradnja te vlasnici mjernog mjesta, objašnjavaju iz Zelene energetske zadruge (ZEZ). Na to treba obratiti posebnu pozornost jer je ponekad teško postići dogovor između vlasnika. Zatim, potrebno je obratiti pozornost na uvjete vezane uz objekt – nagib i orijentaciju krova, vrstu pokrova, raspoloživu površinu za ugradnju, vrstu priključka i zakupljenu snagu.

Drugi korak sastoji se od izrade glavnog elektrotehničkog projekta kojim se definira tehnička specifikacija solarne elektrane koja će najbolje odgovarati potrebama kućanstva, a izrađuju ga ovlaštene projektantske tvrtke. Zatim je potrebno provjeriti mogućnosti spajanja na mrežu, što se obavlja predajom zahtjeva lokalne ispostave HEP ODS-a, koji je dužan dati odgovor u roku od 15 dana od zaprimanja zahtjeva. Iz ZEZ-a dodaju da je u toj fazi dobro istražiti prilike za sufinanciranje troškova, primjerice putem godišnjeg natječaja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Četvrti korak je pronaći instalatere, a iz ZEZ-a preporučuju da treba zatražiti više ponuda za ugradnju kako bi potencijalni vlasnik dobio dobru i isplativu odluku o izboru instalatera. Peti, odnosno zadnji korak, zamjena je brojila i osiguranje dozvole za trajni pogon. Prije toga Holjevac savjetuje da se, nakon dobivanja informacija o mogućnostima priključenja, što prije uplati zamjena i izmještanje brojila jer se zbog manje opreme na zamjenu brojila trenutno čeka više od zakonski predviđenih 30 dana.

– Preporuka je potražiti ponude i kontaktirati izvođače odmah nakon izrade idejnog projekta jer obujam posla sa solarima raste i izvođači su prebukirani te će se ponekad morati čekati. Jednako tako, pravodobnim kontaktom s izvođačem može se osigurati da oprema, paneli i inverteri budu nabavljeni na vrijeme – ističe Holjevac.

Osobito paziti na potrošnju

A iako je vrijeme jedan od najizazovnijih dijelova instalacije, što se tiče trajanja cijelog procesa, Srećko Tamburović, istraživač u Odjelu za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša​ i stručnjak za solarno-energetski institut Hrvoje Požar, ističe da ono ovisi o nizu faktora, a najveći je upravo trajanje odgovora operatora distribucijskog sustava, koji uvelike ovisi o ljudskim kapacitetima u određenom distribucijskom sustavu. području. Iz ZEZ-a pak dodaju da je trajanje cijelog procesa, u idealnom slučaju, do tri mjeseca, ali često je i dulje.

– Nazivno gledano, proces dobivanja dozvole za postavljanje solara ne bi trebao trajati dugo, no, povijesno, gledano je često bio dugotrajan. Od prosječnog trajanja postupka i do godine dana priključni postupci sve su na tri četiri mjeseca, što i dalje treba ubrzati – napominje Holjevac.

U ZEZ-u dodaju da razdoblje realizacije mogu produžiti procese apliciranja i čekanja na odobrenje za sufinanciranje troškova realizacije.

A da cijeli taj proces ne bi bio uzaludan, odnosno na kraju postao manje isplativ, pri postavljanju panela treba uzeti u obzir da postojeći zakonski okvir predviđa dva modela proizvodnje: korisnika postrojenja za samoopskrbu, koji se odnosi isključivo na kategoriju ‘kućanstvo’, te krajnji kupac s vlastitom proizvodnjom. Pri tome je financijski isplativiji samoopskrbni model, ali za njega je važno imati proizvodnju jednake potrošnje. Dakle, potrebno je uzeti u obzir koliko će energije elektrane očekivano proizvoditi te kolika je očekivana potrošnja. Jer, kako kaže Tamburović, proizvodnja sunčane elektrane, gledano na razini godine, prema sadašnjoj zakonskoj regulativi ne smije biti veća od iznosa vlastite potrošnje na obračunskom mjernom mjestu.

– To je jako važno razumjeti i proje