Miodrag Šajatović: Lider je “stara škola” novinarstva i ponosan je na to

S najezdom društvenih mreža i inflacijom sadržaja na internetu, još uvijek je postojao strah da će se u nadolazećim generacijama izgubiti deset posto mlade intelektualne elite koja odbija biti dio površne misleće klase konzumerizma. A tih deset posto svake generacije naša je ciljna skupina

U posljednje vrijeme, češće nego obično, stižu nam signali o primjerima da sasvim mladi čitatelji, srednjoškolci, biraju Lider kao medij koji redovito čitaju. Od pokretanja Lidera njegovali smo publiku među studentima. Znamo za mnoge škole ekonomskog usmjerenja gdje se raspravlja o primjerima koje se pronalazi u Lideru.

Naletom društvenih mreža i inflacijom sadržaja na internetu, i dalje je postojala bojazan da će se oni izgubiti u nadolazećim generacijama deset posto intelektualna mlada elita koja odbija biti dio površno misleće klase konzumerizma. I tih deset posto svake generacije su naši Ciljna skupina. Nekoliko godina znale su, zaobilazno, stizati ocjene da smo mi stara škola novinarstvo. Trebalo je izdržati.

Sada se, sve je više signala, osviješteni dio nadolazećih generacija više ne zadovoljava inflacija i površnost sadržaja. Ekipa postaje kritična prema prodavačima magle i čuvenih poruka u stilu ‘budi svoj’ i ‘možeš sve što poželiš’. Više se tom intelektualnijem dijelu nove generacije ne može prodavati opća mjesta, PR-ovski u cijelom zamotanom odabranom dijelu stvarnosti. Super je vidjeti mlade ljude koji ne prihvaćaju da se nešto ‘samo po sebi podrazumijeva’. Ne prihvaćaju da postoje aksiomi koje ne treba provjeravati i dokazivati. Postavljaju dodatna pitanja. Traže argumente za iznesene tvrdnje…

Ni protiv ni unaprijed

Javni prostor je, vjerojatno kao nikad do sada, zatrpan nedorađenim informacijama. Kao nikad prije, mlade ljude, buduću intelektualnu elitu, treba poticati na kritičko razmišljanje. Unaprijed ništa protiv, ali ništa ni za dok se ne sagleda iz više kutova i dobije što više argumenata. Ili dok se tvrdnje ne podvrgnu osnovama logike. Primjeri? Ima ih koliko tko hoće. Od banalnih do vrlo ozbiljnih.

Evo, jedan trgovački lanac hvali se time da ima iste cijene na kontinentu i na moru. Na prvu, to je baš dobra, nediskriminirajuća poslovna politika. Ali, pitanje jesu li cijene za domaće potrošače na kontinentu zapravo više zbog tog ujednačavanja. Što ako trgovački lanac opću razinu cijena diže na razinu jadranskih. Koje su više jer su formirane prema platežnoj moći stranih turista? Trpi li domaći potrošač u unutrašnjosti zbog turističke potrošnje stranaca na Jadranu?

Ili primjer od prije mjesec dana kad je snijeg zatrpao cestu u Lici. Neodgovorni vozači nastavili su voziti usprkos svjetlećim znakovima zabrane. Pa ih je HGSS satima izvlačio. Jednostavno pitanje glasi: gospodo iz HAC-a, zašto na cesti niste stavili one u drugim prilikama uobičajene prepreke?

Onda dobar primjer može biti rasprava o većem oporezivanju najam apartmana. Iznajmljivači se na društvenim mrežama brane da im prihodima od turista treba deset godina da vrate uloženo u stan. Ne uzimam u obzir da je u nekoliko godina cijena samog stana, ako su ga htjeli prodati, porasla za 50 posto. I da je to fantastično brz povrat investicije.

Posvuda površnost

imam mnogo površnih predstava. Jedna ambiciozna stranka objavila je svoju deklaraciju. U dijelu o gospodarstvu zalaže se za privatizaciju državnih tvrtki, ‘osim strateških’. Pitanje koje treba postaviti je jednostavno: a koji su kriteriji što je strateška tvrtka?

Politička scena i inače je prepuna površnosti. Primjerice, nema stranke koja se neće zauzeti za mjere koje će mlade zadržati na selu. Međutim, već i površnim guglanjem može se doći do relevantnih procjena da će do 2030. godine u svijetu 67 posto ljudi živjeti u gradovima. Sada je to oko 50 posto. Dakle, ozbiljan pristup treba poći od tog najvjerojatnijeg scenarija pa tek onda postaviti cilj koliko je to ljudima koji bi, u hrvatskom slučaju, trebao