Miodrag Šajatović: Opora protiv HDZ-a

Najavom smanjenja poreza i doprinosa HDZ je žestoko krenuo u dugu predizbornu kampanju. Umjesto poruke da se radi o predizbornom triku, oporbeni čelnici već sada trebaju obasipati javnost inovativnim idejama što bi radili kad bi došli na vlast

Premijer Andrej Plenković potvrdio je da će se od 1. siječnja 2024. ići s opsežnim paketom za povećanje plaća. Koje će podrazumijevati i porezne izmjene i smanjenje doprinosa. Na proslavi Međunarodnog praznika rada na varaždinskom izletištu Drava SDP-ov predsjednik Peđa Grbin nazvao je to predizbornim trikom. Ako i jest predizborni trik, odnosno vrijeme rasterećenja svih plaća u superizbornoj godini (EU, parlamentarni i predsjednički izbori), potpuno je nevažeće. Zašto vladajući na ovaj način ne bi maksimizirali broj glasova? Lideri oporbe, umjesto što pričaju o predizbornim trikovima, trebaju imati svoje originalne programe.

Kad ih se na to upozori, uz dodatak da je ono što pretendenti za promjenu HDZ-a s vlasti najavljuju odavno iskorišteno i dokazano nemotivirajuće za birače, nerijetko stiže odgovor: ‘A što nam vi novinari pokušavate reći ? Dajte primjer! Znate kritizirati, ali nikada ne nudite rješenja. Osim onih koji su još općenitiji od naših programa, onih o reformi uprave, pravosuđa i manjeg angažmana države u gospodarstvu.’

Evo vam primjera

E, pa evo nekih inovacija. Odgovorna, inovativna vodstva oporbenih stranaka, umjesto da svoje intelektualne kapacitete troše na jalove rasprave s kim će u koaliciji, jer kime neće, trebala bi već odavno imati razrađen projekt privlačenja kupaca/glasača koji ne izlaze na izbore. Koji bi, evo, sad je tu i umjetna inteligencija, otkrio što bi npr. deset posto apstinenata na dan glasanja dovelo do glasačkih kutija.

Drugi je projekt koji je već odavno trebao biti u pogonu osoblje. Dubinski treba analizirati, recimo, pedeset najvažnijih institucija u državi. Vidjeti tko u vodstvima institucija ima dovoljno profesionalnog integriteta da ostane u igri, a tko nema. Odlučiti se, primjerice, za varijantu ‘jedan plus jedan’. Ako prvi čovjek zadovoljava, drugoga dovodi novu vlast. Ako je odluka da će instituciju voditi netko novi, onda treba znati tko je taj ‘iz sustava’ koji će omogućiti operativno vođenje institucije. Naravno, dovođenje novih pretpostavlja da su to sposobni kadrovi, a ne ekipa koja će se četiri godine pokušati snalaziti u raljama državne uprave.

Naravno, moguća je i šok-terapija kojom bi se odmah na početku, kao primjer, maknulo stotinjak onih koji su duboko zagazili u neprilične veze s vanjskim interesnim skupinama. Kako? Jedna ih je varijanta otpustiti, pa makar ih za godinu-dvije sud vratio. Uz odštetu. Možda je to manji trošak nego da su ostali i kočili promjene. A moguća je i varijanta da se osnuje neka formalna institucija ‘na kraju grada’ u kojoj se miču oni za koje se procijeni da bi loše djelovali.

Pa je onda tu i pripremljeno zakonsko rješenje koje će omogućiti realno ocjenjivanje svih u državnom aparatu, kazne za loše i jednostavniji način otpuštanja. Jednom se ostavlja odlučan prvi dojam!

Ured za budućnost

Ozbiljne oporbene stranke ili koalicije već danas bi imale gotov prijedlog zakona ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave. Pa bi se znalo da će se hitno opet osamostaliti ministarstvo energetike. A umjesto općeg prirepka ‘gospodarstvo’ osniva se ministarstvo industrije i vanjske trgovine. Jer su ekonomski stratezi po opozicijskim strankama zaključili da će se godišnji rast veći od tri posto poticati fokusiranjem na razvoj moderne industrije namijenjen izvozu. Još bi se osnovalo ministarstvo maloga i mikrogospodarstva i pokretanje.

A kako bi sve imalo i glavu i rep, formirao bi se središnji ured za budućnost. Što bi dalo utemeljene elemente za izradu dugoročne strategije razvoja Hrvatske. A ne da takvi dokumenti budu sarmice sastavljene od na brzinu, amaterski sklopljenih dijelova