Dorin Zelenika
Mislim da će se svaki roditelj složiti da je odgajanje djeteta prije svega vrlo izazovno. Doslovno se svaki dan susrećeš s nekim novim situacijama koje nastojiš što uspješnije savladati, iz svake naučiti nešto o djetetu, ali i samome sebi.
Nisam se plašila svojih trudnoća niti poroda, već svega onoga što slijedi kada djeca dođu na svijet. Odgovornost o malenom biću najveća je odgovornost koju čovjek može imati.
Čim sam rodila prvo dijete, mog sina, zaista sam odmah prigrlila majčinstvo i sve što ono nosi i sada kada je i kćer s nama još više, baš uživam u toj ulozi. Ne, naravno da ima dana kad se osjećam potpuno očajno, iscrpljeno i bespomoćno i kada mi se čini da sve radim krivo. Onda treba stati, predahnuti, smiriti se, ne ustručavati se tražiti partnerovu pomoć i nastaviti dalje.
Često kada dođemo negdje s klincima čujemo rečenice poput: „Kako su vaša djeca dobra!”, „Pogledaj kako je Loris pristojan.”, i sl. Suprug i ja smo se složili da ćemo kada dođe vrijeme postaviti oko nekih stvari čvrste granice i truditi se ustrajati koliko god da nekad jednostavno želiš odustati, umoran si i popustio bi, ali ne. Baš tada treba ostati dosljedan. Smatram da se upravo zbog toga naša djeca osjećaju sigurno i smireno i prije svega zadovoljno te nemamo problem bilo kako ići s njima.
Ja sam oba svoja porodiljna dopusta iskoristila maksimalno, Doslovno sam se potpuno prepustila odgoju tih malih bića jer znam da im je potrebna, ljubav i pažnja je ono što oni jedino trebaju. Smatram da se više svjesno usredotočimo na djecu, komuniciramo i bavimo se njima, da su oni sretniji i istinski zadovoljniji i vraćaju nam ljubav duplo veću.
najveći izazovi
Najveći izazov mi je iskontrolirati samu sebe da ne vičem i da ostanem smirena u situacijama kada je najteže i kada su svi umorni i nervozni. To mi je stvarno najžešće i to zapravo zahtijeva najviše rada na samom sebi.
Moj mališa me tako zna nekad podsjetiti i reći “Mama nemoj vikati, to nije jepo, moja jepo pičati!” Nekad su ti malci mudriji od nas, haha. Pametniji su i više no što mislimo i upijaju sve što pričamo i radimo.
U sve što radim volim uključiti djecu i trudim se da ih ne sputavam i ne ograničavam kada sami istražuju i rade nešto. Pazim na njih i pratim ih, ali ih pustim da sami dođu do željenog cilja i taj ponos u njihovim očima kada je u nečemu uspiju za mene najveća sreća.
Sve u svemu, koliko oni uče od mene, toliko ja učim i rastem kao osoba i majka uz njih. I kada je najteže, prihvatim sve jer sam ih toliko željela i zamišljala, a sada su hvala Bogu tu. Ono što sam zamišljala sada se ostvaruje i mislim da najveći i najteži roditeljski zadaci tek čekaju.
Više o temiIzvor: Journal.hr
