Kad bi se broj poduzetnika temeljio na registriranom broju poslovnih subjekata, ispalo bi da ih u Hrvatskoj ima gotovo 600.000: registrirano je 330.000 poslovnih subjekata, 92.000 obrta i 150.000 OPG-ova. Već i površna analiza, međutim, upućuje na to da poduzetnika ima oko 60.000
Kolege iz Jutarnjeg lista objavile su atraktivnu temu o bivšim političarima koji su osnovali tvrtku i ušli u biznis. Spomenuli su, među ostalima, Kolindu Grabar-Kitarović, Zdravka Marića, Milijana Brkića i Tomislava Tolušića. Medijski atraktivna priča o pr političarima novim poduzetnicima dobar je povod za jednostavno pitanje: Koliko u Hrvatskoj ima poduzetnika?
Novinarski pokušaj pronalaska analize ili znanstvenog rada o tome koliko bi se ukupno fizičkih osoba moglo podvesti pod taj pojam poduzetnika nije urodio plodom. Fragmenata ima. CEPOR je prije nekoliko godina za potrebe teme o generacijskoj tranziciji došao do podatka da u Hrvatskoj ima oko 17.000 osnivača tvrtki starijih od 55 godina. Global Entrepreneurship Monitor (GEM) na uzorku od 2000 ispitanika zaključio je da je u poduzetništvu 13,2 posto ispitanih. Ispada da se od početka tranzicije u kapitalizam cjelovitim, dubinskim pristupom nitko nije bavio. A podatak bi bio vrlo koristan za politiku prema gospodarstvu. Jer poduzetnici, definirani kao osobe koje spajaju poslovne ideje, kapital i ljude, uvelike su zaslužni ili krivi za stvaranje dodane vrijednosti, punjenje državne blagajne i stopu rasta/pada BDP-a.
Kruške i jabuke
Kad bi se broj poduzetnika temeljio na registriranom broju poslovnih subjekataispalo bi da u Hrvatskoj ima čak gotovo 600.000 poduzetnika. Do tog bi se broja došlo zbrajanjem 330.000 registriranih poslovnih subjekata (trgovačka društva, ustanove), 92.000 obrta i 150.000 registriranih OPG-ova. Naravno da je stvoren broj poduzetnika pojedinaca mnogo manji. Umjesto 600.000 osoba na ovom mjestu se na provjeru nudi procjena od 60 tisuća poduzetnika fizičkih osoba.
U poduzetnike ne bi trebalo ubrajati one koje volimo zvati ‘kontroverznim poduzetnicima’. Postoji međunarodna podjela koja razlikuje produktivne, neproduktivne i destruktivne poduzetnike
Prvo, od 330.000 registriranih poslovnih subjekata aktivno je bilo njih oko 170.000 – oko 140.000 trgovačkih društava i 34.000 aktivnih ustanova i udruga. Ustanove i udruge zanemarimo (iako u njima ima mnogo ‘poduzetnih’ ekipa). Ozbiljna je definicija kriterija za poduzetnike da osim direktora ima bar još jednog zaposlenika. Varijante tvrtke bez zaposlenoga ili one-man band tvrtke, dakle, ne računaju se. Uz napomenu da tvrtka u kojoj je zaposlen samo osnivač zaslužuje respekt. No tu je riječ o takozvanom samozapošljavanju. Pravo poduzetništvo počinje kad osnivač zaposli još nekoga.
Budući da čak 70.000 trgovačkih društava nema zaposlenih, ostaje uži izbor od oko 70.000 tvrtki. Kad se izuzme tvrtka s jednim zaposlenikom, ostaje maksimalno 40.000 tvrtki. Pretpostavljamo da jedan osnivač ima u prosjeku dva registrirana poduzeća, ispada da govorimo o 20.000 pojedinaca. Dobro, postoje tvrtke, nema ih previše, u kojima su dva osnivača. Ili ih je više, ali samo su jedan ili dva operativna poduzetnika. Pa se broj diže na 30.000 osoba. Ali onda u igru ulaze strani vlasnici i tvrtke u vlasništvu institucionalnih ulagača, pa smo opet natrag na oko 20.000 domaćih igrača.
Sada dolazimo do 92.000 obrta. Recimo da su u dvije trećine slučajeva to opet primjeri samozapošljavanja. Pa bismo govorili o 30.000 obrtnika poduzetnika. Ali tu nastupa komplikacija. Upućeni tvrde da većina ozbiljnijih obrtnika uz obrt ima i svoj doo Kod obrta za moguće obveze pojedinci jamče osobnom imovinom. Pa se sigurni poslovi usmjeravaju u obrt, a rizičniji u društva s ograničenom odgovornošću. Što znači da među na početku spomenutih 20.000 vlasnika tvrtki ima dupliranja s obrtnicima. S obzirom na to da je ova kolumna samo poticaj za preciznije buduće analize, recimo da poduzetnika iz tvrtki i obrta ima oko 40.000.
Poduzetni bračni drug
E, sad smo kod poljoprivrednih poduzetnika. Registriranih OPG-ova čak je 150.000 (u cijeloj Njemačkoj 70.000). Upućeni kažu da bi prvi kriterij realnosti bio broj OPG-ova koji primaju državni novac. Takvih je 70.000. Ali tu opet glava obitelji, stariji gazda, osniva u kućanstvu tri OPG-a: jedan na sebe, drugi na sina, treći na kćer. Tako se maksimira iznos državnih potpora. Dakle, opet smo na 20.000 pojedinaca.
I to je zbrojeno onih 60.000 procijenjenih poduzetnika pojedinaca.
Više o temiIzvor: Leadermedia.hr
