Novi Zakon o pomorskom dobru investitora ostavlja na suhom, mnogi uzalud ulagali.
Novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, izglasan prošlog tjedna u Saboru, potpuno je ignorirao dosadašnja ulaganja na pomorskom dobru i zanemario upisani kapital, stavivši investitore u poziciju da se natječu za koncesiju kao i svi drugi, bez mogućnosti da dobiju ikakvu kompenzaciju za ulaganja. u proteklih 30 godina trajanja koncesije.
Posebno će to biti izazovno u marinama, gdje će najvidljiviji rezultat biti pad kvalitete usluge. Upozoravaju za Poslovni dnevnik predstavnici struke i poduzetnici koji se osjećaju izigrali, jer je Vlada unatoč obećanjima, u Zakonu u potpunosti ignorirala nastojanja da se pronađe rješenje koje će zadovoljiti tržišno natjecanje i zaštititi goodwill.
Nije najsretnije riješeno ni pitanje plaže, koje su pod pritiskom javnosti, s ciljem skupljanja političkih bodova, sve stavljene u isti koš, te će se teško zadovoljiti kvalitetom kojom se traži visoki turizam, kažu naši sugovornici.
Primjeri Italije i Španjolske
“Dobili smo na silu neuravnotežen Zakon, u velikom dijelu stručno i životno neodrživ. Nered koji već imamo samo će multiplicirati. Ne samo to, otvorili smo prostor za brojne upravne i dugotrajne sudske sporove, posebno o imovinsko-pravnim pitanjima i stečenim pravima na pomorskom dobru”, ističe dugogodišnji stručnjak za pomorsko pravo Branko Kundih, osnivač portala Pomorsko dobro koji je sudjelovao u radnoj skupini za izradu. Zakona.
Izuzetno bitnim smatra se pitanje uređenja imovinsko-pravnih odnosa na pomorskom dobru, odnosno valoriziranja zakonitih ulaganja, kako prije tako u postupku pretvorbe, kao i nakon izvršene pretvorbe.
“Nitko iz znanosti, struke i gospodarstva ne dovodi u pitanje nevlasnički pravni režim pomorskog dobra. To je načelo koje nema alternative. Pretvorba u kojoj je procijenjeno zemljište i zgrada na pomorskom dobru i upisano vlasništvo u zemljišne knjige je apsolutno nezakonita. Ne, kad se radi o imovinsko-pravnim pitanjima posebno vezanih uz pretvorbu, stečena prava i legitimna očekivanja, Zakon u cijelosti zanemaruje problem”, kaže Kundih.
Za trgovačka društva koja su prema starim zakonima imala neograničeno pravo korištenja pomorskog dobra, vrijednost ulaganja u njega prije pretvorbe procijenjena je i upisana u temeljni kapital.
Ovim je tvrtkama u postupku utvrđivanja prava korištenja pomorskog dobra u pravu iz koncesije pričinjena šteta jer je ranije stečeno trajno pravo korištenja postalo oročeno – na područjima izvan luke najdulje do 12 godina, odnosno u slučaju da je pravo korištenja pomorskog dobra postalo oročeno. u područjima posebnih luka 12 odnosno 32 godine.
Time nije samo bitno vremenski ograničeno nekada trajno pravo, što je utjecalo na daljnju mogućnost stjecanja dobiti gospodarskim iskorištavanjem dobra, nego neka društva neće uspjeti ni amortizirati ulaganja. Primjer je lanac marine ACI, kojem 2030. ističe skoro sve koncesije.
“Znači, imamo zakonita ulaganja upisana u temeljni kapital društva i činjenica da će se koncesija moći davati na tuđi kapital, što je vrlo diskutabilno i otvara prostor za brojne sudske postupke i arbitraže na međunarodnoj razini”, kaže Kundih.
Ovaj Zakon, unatoč očekivanjima, nije pronašao adekvatno rješenje za zaštitu kapitala, a za novo koncesijsko razdoblje mogu se natjecati svi zainteresirani pod istim uvjetima. Eventualni novi investitor tako će dobiti izgrađen i svrsi priveden gospodarski objekt na pomorskom dobru, a bivši koncesionar ostaje bez većine upisanog temeljnog kapitala, te temeljem Zakona nema pravo na naknadu ili obeštećenje prethodnih ulaganja.
Sean Lisjak, predsjednik Udruženja marina pri HGK podsjeća da se unutar radne skupine za izradu Zakona nastoji pronaći neko srednje rješenje koje će udovoljiti europskim direktivama za zaštitu tržišne utakmice, nakon što je kroz godinu usuglašavanja oko zakona postalo jasno da nema šanse za institut produljenja koncesije kojeg su tražile tvrtke. Ima opciju, primjerice Italija koja je donijela izmjene Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, a Španjolska je koncesiju produžila na 50 godina.
“Naš je prijedlog bio da novi koncesionar ima obvezu isplate naknade starom, i dobili smo obećanje od Ministarstva prometa da će taj prijedlog poslati EK na ocjenu, zadovoljava li direktive zaštite tržišne utakmice. Ne, ne samo što nikad nismo saznali je li to otišlo na ocjenu u Bruxelles, već je čitav taj dio nestao iz prijedloga Zakona. Obratili smo se i Europskom i Svjetskom udruženju marina, kao i Saborskom odboru za pomorstvo koji je uputio dopis Ministarstvu, no odgovor nije stigao”, otkriva Lisjak. Ističe kako će izglasanim rješenjem doći u pitanje mnogo ulaganja u marinama prije isteka koncesije.
“Na bubanj će otići 30-ak godina rada, educiranja kadrova, ogromnih investicija, a netko drugi može dobiti koncesiju za sve što je ulagao bivši koncesionar. Nitko pametan neće se izložiti takvom riziku i ulagati u nešto što može vrlo skoro izgubiti, tako da se očekuje da će prije kraja koncesijskih razdoblja pasti kvaliteta usluga marine, a time i prihodi”, kaže Lisjak, te podsjeća da marine godišnje generiraju milijardu eura prihoda. od turizma.
Cijena koncesije odlučuje
Zanimljivo je da će tu najviše izgubiti država, kao većinski vlasnik najvećeg lanca marine ACI, koja će u idućem razdoblju biti pod posebnim povećanjem sektora. I ACI je kroz članstvo u Udruženju
Više o temiIzvor:Poslovni.hr
