Šećerna bolest predstavlja značajan izazov za suvremenu medicinu i povezana je s povećanim rizikom od moždanog i srčanog udara, kroničnog bubrežnog oštećenja te oštećenja krvnih žila u mrežnici, što može dovesti do sljepoće. Od svih tipova šećerne bolesti, najčešći je tip 2, koji se javlja kod 90 posto oboljelih. Ovaj poremećaj metabolizma ugljikohidrata uzrokuje poremećenu funkciju gušterače i/ili smanjenu osjetljivost stanica na inzulin, poznatu kao inzulinska rezistencija.
Inzulinska rezistencija označava stanje u kojem tijelo postaje manje osjetljivo na inzulin, hormon odgovoran za regulaciju šećera u krvi. To može dovesti do različitih simptoma i povećati rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Evo nekoliko simptoma inzulinske rezistencije:
- Povišena razina šećera u krvi: Visoka razina šećera u krvi (hiperglikemija) ključan je znak inzulinske rezistencije. Tijelo ne reagira učinkovito na inzulin, stoga gušterača mora proizvoditi više inzulina kako bi smanjila razinu šećera u krvi.
- Povećanje tjelesne mase: Mnoge osobe s inzulinskom rezistencijom imaju problema s kontrolom težine, uključujući povećanje tjelesne mase, posebno u trbušnom području.
- Visok krvni tlak: Inzulinska rezistencija može doprinijeti povišenju krvnog tlaka, što je čest čimbenik rizika za srčane bolesti.
- Visoke razine triglicerida: Osobe s inzulinskom rezistencijom često imaju visoke razine triglicerida, što također može povećati rizik od srčanih problema.
- Niski HDL kolesterol: Inzulinska rezistencija može smanjiti razinu “dobrog” HDL kolesterola u krvi, što također predstavlja faktor rizika za srčane bolesti.
- Umor i slabost: Osjećaj umora i slabosti može biti simptom inzulinske rezistencije, budući da stanice ne dobivaju dovoljno energije iz šećera u krvi.
- Polikistični jajnici (PCOS): Kod žena, inzulinska rezistencija može biti povezana sa sindromom policističnih jajnika (PCOS), što može uzrokovati nepravilne menstruacije, povećanje tjelesne mase i druge reproduktivne probleme.
- Problemi s kožom: Povećana razina inzulina može utjecati na kožu i izazvati akne ili tamne mrlje na koži.
Važno je napomenuti da inzulinska rezistencija može biti prisutna i bez simptoma, stoga je važno redovito pratiti razine šećera u krvi i konzultirati se s liječnikom ako postoji sumnja na inzulinsku rezistenciju ili druge metaboličke probleme. Rano prepoznavanje i upravljanje inzulinskom rezistencijom mogu pomoći u sprečavanju razvoja dijabetesa tipa 2 i smanjenju rizika od komplikacija povezanih s ovim stanjem.
Crna akantoza kao simptom inzulinske rezistencije:
Crna akantoza (acanthosis nigricans) je dermatološki simptom koji se može pojaviti kod osoba s inzulinskom rezistencijom. Ovaj simptom karakterizira tamna, grubo zadebljala koža s crnim ili smeđim mrljama, obično na pregibima kože kao što su vrat, pazuh, prepone i ispod dojki.
Crna akantoza javlja se zbog povećane proizvodnje melanina u stanicama kože, što rezultira tamnim pigmentacijama. Povećana proizvodnja melanina obično je povezana s visokim razinama inzulina u krvi, što je karakteristično za inzulinsku rezistenciju.
Dijagnoza i posljedice inzulinske rezistencije:
Inzulinska rezistencija predstavlja metabolički poremećaj koji se često razvija prije pojave šećerne bolesti. Ovaj poremećaj otežava stanicama da učinkovito koriste inzulin, što dovodi do povećanja razine šećera u krvi. Dijagnoza inzulinske rezistencije obično se postavlja putem testova krvi koji mjere razinu glukoze u krvi ili inzulina u krvi. Osobe s inzulinskom rezistencijom često pokazuju i druge faktore rizika za srčane bolesti, kao što su visoke razine triglicerida i niske razine “dobrog” HDL kolesterola.
Inzulinska rezistencija može dovesti do različitih komplikacija, uključujući razvoj dijabetesa tipa 2 i povećani rizik od srčanih bolesti. Identificiranje i kontroliranje faktora rizika za srčane bolesti, poput visokih razina lipida u krvi, ključno je za upravljanje inzulinskom rezistencijom i očuvanje kardiovaskularnog zdravlja.
Kako prevenirati inzulinsku rezistenciju:
Važno je napomenuti da inzulinska rezistencija može biti reverzibilna. Osobe mogu vratiti svoje metaboličke parametre u normalu ako se pridržavaju zdravih prehrambenih i životnih navika. Uključivanje umjerene tjelesne aktivnosti, održavanje optimalne tjelesne mase, pravilna prehrana koja uključuje hranu bogatu vlaknima, integralne žitarice i lisnato povrće, smanjenje stresa te konzultacije s liječnikom o mogućem uvođenju lijekova koji poboljšavaju inzulinsku osjetljivost ključni su koraci u borbi protiv inzulinske rezistencije. Promjene u prehrani i načinu života trebaju biti trajne kako bi se očuvao postignuti napredak.
