Trgovanje emisijama stakleničkih plinova je u ekspanziji

Europska politika za suzbijanje klimatskih promjena počiva na Europskom sustavu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (ETS). Najstariji je to sustav, snazi ​​još od 2005., koji će uskoro dobiti i dopunu – ETS-2. I zgradarstvo i promet od 2027., procjenjuje se, plaćat će za ton stakleničkih ugljikova dioksida koji ispuštaju

Okolišni narativ već je neko vrijeme glavni među liderima na Zapadu, pa tako i onima u Europskoj uniji. Silan je trud koji čelnici u EU-u ulažu u to da uvođenje direktiva i raznih pravila potakne i tvrtke i pojedince na održivo djelovanje te da na globalnoj razini učini nešto dobro za planet koji smo ozbiljno oštetili. Tako je EU, među ostalima, uspostavila Europski sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (ETS) kao temelj svoje politike za suzbijanje klimatskih promjena. On postoji od 2005. i najstariji je sustav koji je trenutno na snazi, a kako nam je objasnila izvršna direktorica ATD Solucija Antonija Zorićto je okosnica politike EU-a za borbu protiv klimatskih promjena i smanjenje emisije stakleničkih plinova na troškovno učinkovit način.

Onečišćivač plaća

Sustav trenutno pokriva oko 11.000 izvora emisije stakleničkih plinova u energetskom i industrijskom sektoru te domaćem zračnom prijevozu, koji stvara oko 40 posto ukupnih emisija stakleničkih plinova Unije.

– Poticaj za uspostavu ETS-a bile su primijenjena načela zaštite okoliša ‘onečišćivač plaća’ i obveze koje su potpisnice države preuzele na temelju Kyotskog protokola, a danas globalnoga Pariškog sporazuma. Naime, cilj je Pariškog sporazuma zadržati rast prosječne globalne temperature do najviše 1,5 °C do 2100. u odnosu na predindustrijsko razdoblje – objašnjava Zorić.

ETS je, kaže, jedan od mehanizama za poticanje sektora koji ispuštaju najviše stakleničkih plinova da ih manje i potpuno prestanu ispuštati prelaskom na čiste tehnologije, upotrebom energije iz obnovljivih izvora te ponovno postojećih i povećanjem količine ‘ponora ugljika’ na troškovno učinkovit način.

– Pretpostavka sustava je učinkovit postupak praćenja, izvješćivanja i verifikacije (MRV) emisije CO₂ zajedno s povezanim procesima, što se naziva ciklus usklađenosti s ETS-om. Svake godine subjekti koji emitiraju CO₂ u okolišu moraju imati odobreni plan praćenja i izvješćivanja o godišnjim emisijama, koji je ujedno i dio dopuštenja za redoviti rad, nakon čega slijedi verifikacija izvješća o emisijama čime se osigurava pouzdanost, točnost i vjerodostojnost izvješća o emisijama stakleničkih plinova iz biljke. Podaci moraju biti verificirani od strane ovlaštenog verifikatora – pojasnila je voditeljica održivog poslovanja Cemexa Hrvatska Merica Pletikosić.

Princip mrkve i batine

Sustav na principu trgovanja emisijskim jedinicama (engl. cap and trade), dodaje Pletikosić, jer EU postavlja granicu odn kapa količina emisija koje smiju biti ispuštene u okoliš. Ta se ukupna količina emisija prodaje ili dijeli tvrtkama u obliku emisijskih kvota (EUA), koje znače dopuštenu količinu emitiranih emisija. Tvrtke su dužne držati svoje kvote i na taj način potiče se regulacija emisije i ulaganja u dekarbonizaciju, a one koje nemaju dovoljno kvota emisijskih jedinica za pokrivanje verificiranih emisija moraju kupiti kvote onih koji ih imaju viška.

– Cilj je trgovine da kupac kvota u principu plati kaznu zbog emitiranja više štetnih plinova u okoliš nego što mu je dopušteno, a da se prodavač kvota nagradi jer je smanjio emisiju tih plinova. Onečišćivaču je u teoriji skupa kupovati dodatne kvote nego uložiti u tehnologije za smanjenje emisije – objasnio je Pletikosić.

EU ETS je 1. siječnja 2021. godine ušao u četvrtu fazu trgovanja koja će trajati do 2030. godine, navodi Zorić, a njegova posljednja revizija, za četvrtu fazu, završena je 2018. godine. Ne, na temelju ciljeva europskog Zelenog plana, Europska komisija predložila je reforme 2021. kako bi se sustav uskladio s ažuriranim klimatskim ciljem do 2030., odnosno smanjenjem neto emisije stakleničkih plinova za najmanje 55 posto u usporedbi s 2005. (“Fit to 55% “). U prosincu 2022. Europski parlament i Vijeće EU-a postigli su privremeni dogovor o reformi EU ETS-a u sklopu pregovaračkog procesa za ciljeve Europskog zelenog plana.

Taj dogovor, između ostalih, predviđa i stvaranje dodatnog sustava (EU ETS II) trgovanja emisijama za zgrade, cestovni promet i gorivo u određenim industrijama od 2027. – po uzoru na njemačko trgovanje emisijama goriva.

– Očekuje se da će postati operativan najranije 2027. Još nisu razrađeni svi detalji, ali predviđa se da bi se njegovo uvođenje približilo klimatskim ciljevima EU do 2030. te da bi se stvorila zajednička osnova za određivanje cijena emisija u drugim sektorima u EU. – u. Ta bi shema trebala pokriti čak 75 posto ukupnih emisija u odnosu na današnjih 40 posto – objasnio je Pletikosić.

Naime, Zorić navodi da obveznici EU ETS-a II, koji će u prvim godinama biti odvojeni od postojećeg EU ETS-a, nisu emiteri u sektoru građevinarstva i prometa, nego opskrbljivači fosilnim gorivom koje se potroši u tim sektorima. EU ETS 2 trebao bi se u kasnijim godinama spojiti s postojećim EU ETS-om na temelju stečenih iskustava nakon nekoliko godina funkcioniranja. Dodaje i da Europska komisija smatra da će novi zahtjevi koji se postavljaju sektoru građevinarstva i cestovnog prometa imati pozitivan socijalni učinak jer će potaknuti otvaranje novih radnih mjesta, novih postrojenja za razvoj, proizvodnju i distribuciju novih tehnologija te stjecanje novih vještina i znanja zaposlenika i nove obrazovne ustanove. programe u obrazovnom sustavu.

– Poticanjem mjera za povećanje energetske učinkovitosti u kućanstvima u ranjivim i kućanstvima s niskim primanjima mogu pridonijeti izbjegavanju povećanja troškova. Predviđa se i uspostava socijalnoga klimatskog fonda za zemlje članice namijenjenoga socijalnim aspektima uključivanja zgradarstva i cestovnog prometa u ETS, posebno kućanstava s niskim primanjima, mikrotvrtki i korisnika prijevoza – dodaje Zorić.

Kolika je cijena

Trenutna cijena emisijskih jedinica je 90 eura, ali Zorić ističe da će ona i dalje rasti kako bi se operateri pokrenuli na brzu dekarbonizaciju poslovnih strategija i modela.

– To znači da operater koji nema pravo na besplatnu dodjelu ako, primjerice, ispusti milijun tona godišnje, mora za emisijske jedinice platiti 90 milijuna eura – objašnjava Zorić, ali i dodaje da svako povećanje cijene emisijskih jedinica znači porast varijabilnih operativnih troškova obveznika EU ETS-a. -a koji onda utječu i na konačnu cijenu usluga, robe i radova.

Zbog toga do prelaska na niskougljično gospodarstvo možemo očekivati ​​porast cijena na koje će, između ostalih, utjecati promjene u EU ETS-u.

– Proces dekarbonizacije nije jednostavan. Zahtijeva promjenu poslovne strategije i modela, nova znanja i vještine, promjenu tehnologije, povećanje energetske učinkovitosti te prelazak na obnovljive izvore energije, što uvijek nije jednostavno ni brzo, a prije svega nije jeftino. Kao iu svemu ostalome, operateri koji se na vrijeme uspiju prilagoditi moći će uspješno poslovati – naglašava Zorić.

Pletikosić pojašnjava da će širenje trgovanja emisijskim certifikatima utjecati na dodatno smanjenje emisije stakleničkih plinova koje bi mogle