Kako su agresori na Hrvatsku besramno pokrali Andrino blago: Odnijeli su mu njegovu sreću, ali iz srca ovo uzeti ne mogu!

Autor: Andrija Kačić Karlin Nedjelja, 25. lipnja 2023. u 18:57

Lik kojeg ćemo se danas prisjetiti ima tri olimpijske medalje. Jedan je od najboljih košarkaša iz bivše države koja je u ovom sportu baš često dosezala sam vrh. On je i legenda i dugogodišnji kapetan Cibone, on je Andro Knego. Tema našeg feljtona o ikonama hrvatskog sporta…

Rođen je u Dubrovniku 21. listopada 1956. godine. Igračku karijeru započeo je u Košarkaškom klubu Jug iz Dubrovnika, Zasigurno je najveći igrač u povijesti ovog kluba. Već u mlađim uzrastima odskakao je svojih vršnjaka i znalo se da je Knego košarkaš za mnogo veće sredine od tada drugoligaškog Juga.

Kada je birao gdje nastaviti karijeru, izbor je pao na život u Zagrebu i Cibonu, čija je haljina nosila od 1977. godine. U tri navrata kada je bio u Ciboni osvojio je impresivan broj trofeja i to: Kup europskih prvaka 1985. godine, Kup pobjednika kupova 1982. i 1987. godine. Naslov prvaka Jugoslavije osvojio je 1982., 1984., 1985. te i naslov prvaka Hrvatske 1992. godine. A Kup Jugoslavije osvojio je 1980., 1981., 1982., 1983. i 1985. godine.

Cibonu je napustio u ljeto 1985. godine iu sezoni 1985/86. Knego je bio košarkaš španjolske momčadi Caja iz Madrida. Krajem navedene sezone Andro se vraća u Cibonu, za koju je igrao u sezoni 1986/87 da bi potom otišao u Italiju i od 1987. do 1990. godine igrao za momčad Panapesca iz Monter Catini Terma.
Nakon toga ponovno se vratio u Cibonu čiji je igrač bio od 1990. do 1992. godine, kada prekida s aktivnim igranjem.

Andro Knego sudjelovao je tri puta na olimpijskim igrama i svaki put se vraćao s medaljom: u Montrealu 1976, osvojio je srebro, u Moskvi 1980. zlato, au Los Angelesu 1984. broncu. Bio je doslovce nezamjenjivi centar reprezentacije bivše države.

Na Svjetskom prvenstvu u Filipinima 1978. godine osvojio je zlatnu medalju, a 1982. u Kolumbiji brončanu.

Na Europskom prvenstvu u Čehoslovačkoj 1981. godine osvojio je srebrnu medalju. Na Mediteranskim igrama 1975. U Tunisu osvojio je zlato, a 1979. godine u Splitu srebrnu medalju. Osvajao je medalje i na Univerzijadama.

Rekorder je Cibone s 510 odigranih službenih utakmica i 7026 osvojenih koševa. Za prezentaciju Jugoslavije nastupio je čak 180 puta.

Za vrijeme srpsko-crnogorske agresije narodne mu Konavle, iz obiteljske kuće u Rijeci Dubrovačkoj agresori su mu pokrali sva odličja.

Andro Knego bio je u pravom smislu gospodin na terenu. Stoga se ne čudi što je za dvadeset godina igračke karijere dobio samo dvije tehničke pogreške. Vjerojatno je to dovoljno za psihološki profil najtrofejnijeg zagrebačkog košarkaša.

Njegova oproštajna utakmica bila je i posljednja Dražena Petrovića u Hrvatskoj. Ističe Andro da se baš zbog te činjenice tog oproštaja nerado sjeti.

Novinarima je znao pričati:

“U ono vrijeme i na treningu smo imali veliki broj kvalitetnih igrača, nije bilo kluba koji nije imao dobrog centra. Hrvatski i beogradski klubovi, čak su i Makedonci imali Radosavljevića, Jelovac je igrao za Olimpiju. Gdjegod ste došli, imali ste pred sobom jakog igrača. Od Kreše Ćosića moglo se jako puno naučiti. Meni je najviše odgovarao kao suigrač, bio je lagan. Ćosić mi je idol prvih dana, njegov stil igre, šut, tehnika, vođenje lopte…”

Jako žali što su medalje iz obiteljske kuće nestale za sva vremena, ali što je tu je. Ostalo je zapisano, negdje, na kraju krajeva ostale su gdje je najvažnije, u srcu. Andro Knego, inače diplomirani ekonomist, obnašao je dužnost pomoćnika ministra za prosvjetu, sport i tehničku uru Vlade Republike Hrvatske. Godine 2001. dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar.