Dizalice topline: Put do energetskog neovisnog doma

Besplatnu toplinu iz okoliša – zraka, zemlje ili podzemnih voda – upotrebljavaju sustavi poznati kao dizalice topline ili toplinske crpke kako bi prema željama grijali ili hladili prostor i pripremili potrošnju vode. Usput smanjuju emisije štetnih stakleničkih plinova

Vani je zima, nama je hladno i baš uživamo u ideji da u kaminu zapalimo vatru ili se stisnemo uz radijator. Zvuči poznato? Cjepanice, kocke za potpalu, peći ili radijatori mnogima su prva pomisao kad se spomene grijanje, ali učinkovitost i cijena grijanja danas sve češće narušavaju romantičnu sliku topline. Upravo zato sve više ljudi razmišlja o drugim mogućim izvorima grijanja, a među njima su i dizalice topline, koje se smatraju ekološki prihvatljivim sustavom grijanja i hlađenja prostora. Neki ih nazivaju dizalicama topline, a nekim toplinskim crpkama ili pumpama, no one uglavnom i griju i hlade prostorije, ovisno o sezoni. Da bi to činile, koriste se električnom energijom umjesto plinom i tako smanjuju emisije štetnih stakleničkih plinova.

– Dizalice topline ekološki su prihvatljivi sustavi grijanja i hlađenja prostora te pripreme potrošnje tople vode. Spomenuti uređaji koriste se besplatnom okolišnom toplinom iz zraka, zemlje ili podzemnih voda koju uz pomoć dodatne električne energije dižu na višu temperaturnu razinu za potrebe grijanja prostora i pripreme potrošnje tople vode odnosno na nižu temperaturnu razinu kad se upotrebljavaju za hlađenje prostora – objasnila je Ružica Jurjevićistraživačica s Odjela za energetsku učinkovitost Energetskog instituta Hrvoje Požar (EIHP).

Sve održivo

Najjednostavnije rečeno, dizalica topline crpi ili premješta toplinu s jednog mjesta na drugo. Zapravo, čini što i klimatizacijski uređaj, crpi toplinu iz kuće i uvlači hladan zrak. Ljeti može obaviti istu zadaću, a zimi je sposobna za obrnuti proces, povlačenje topline izvana u kuću, objašnjava The Guardian. Način na koji radi ovisi o vrsti uređaja, ali ključna je važnost prijenosa topline kamo želimo. Inače, takav sustav grijanja postoji već neko vrijeme, ali tek je u posljednje vrijeme uobičajena mogućnost u grijanju.

– U posljednje vrijeme znatno je porasla prodaja takvih sustava zbog poskupljenja energenata izazvanih ratnih događaja u Ukrajini. Zasad ne raspolažemo točnim podacima o korištenju dizalice topline. Klimatizacijski uređaji također su dizalice topline, iskorištavaju okolišnu energiju iz zraka. Što se tiče izvedbe ostalih dizalica topline, dakle zrak/voda, voda/voda, tlo/voda, upotrebljavaju se znatno rjeđe, ali i njihova prodaja naglo raste pa se u budućnosti može očekivati ​​da će biti mnogo zastupljenije – rekla je Jurjević.

I to nije neobično, posebno kad se uzme u obzir da, osim o učinkovitosti, sve više ljudi danas razmišlja o održivosti. Više od trideset zemalja i Europska unija u zakonima ili politici učvrstile su cilj – postizanje nulte emisije ugljikova dioksida. Više od sto zemalja dalo je slične prijedloge, ali još radi na prihvaćanju politike za postizanje tog cilja. Dizalice topline nametnule su se kao ekološki prihvatljiv oblik grijanja, a Međunarodna agencija za energiju u svom je posljednjem izvješću naglasila da se nakon 2025. godine ne bi smjeli prodavati novi plinski kotlovi ako se žele postići ciljevi ugljične neutralnosti do 2050. godine, navodi portal Greenmatch. . Također, neke države potiču korištenje tog oblika grijanja kao dio svog zelenog plana, pa tako Velika Britanija do 2050. godine želi postaviti 19 milijuna toplinskih crpki u kućanstva na cijelom otoku. Također, studija objavljena prošle godine otkrila je da bi zamjena plinskih peći toplinskim crpkama u svakom domu u SAD-u mogla smanjiti emisiju ugljika na 53 posto, navodi The Guardian.

Više prednosti nego nedostataka

Upravo se ekološki segment navodi kao jedna od glavnih prednosti te vrste sustava grijanja. No prednosti ima mnogo, zato nije neobično što popularnost dizalica topline raste. One, među ostalim, mogu dugoročno sniziti troškove energije, što u ovim prilično turbulentnim vremenima, kad se cijene često mijenjaju, ima važnu ulogu. Osim što su jeftinije za rad od sustava koji su temelj na izgaranju, općenito su ti sustavi energetski učinkovitiji, što dugoročno znači i veću uštedu energije. Osim toga, zahtijevaju manje održavanja od sustava grijanja na izgaranje i sigurnosti su za rad. Smatraju se čak sigurnijima od ostalih sustava grijanja jer se zbog njih ne mora uvoditi plin u kuću. Prosječan je vijek toplinske crpke petnaest godina, a neke mogu učinkovito raditi i više od dvadeset godina.

– Prednosti takvih sustava su režijski troškovi, ekološki prihvatljiva tehnologija, dakle male emisije stakleničkih plinova; nema dimnjaka, nema izgaranja, nema ni dodatnih računa – plaća se isključivo električna energija, a omogućuje aktivno ili pasivno hlađenje ljeti. Ukratko, jednostavna tehnologija visokih vrijednosti, niskih troškova održavanja s dugim vijekom trajanja koja se koristi prirodnim, neispravnim izvorima energije – istaknuo je Jurjević.

Iako su dizalice topline jedno od najučinkovitijih rješenja za grijanje, mnoge odustanu od te opcije zbog visokih početnih troškova. Osim toga, prilično ih je teško instalirati jer je za njihovu ugradnju potrebno temeljito planirati i istraživati, zbog čega je mnogo jednostavnije ako se takav sustav ugrađuje u nove kuće ili zgrade.

– Kao i svaki sustav, i ovaj ima nedostataka. Primjerice, nedostatak je viša cijena početnog ulaganja i osiguranje niskotemperaturnog režima sustava grijanja, odnosno niske temperature polazne vode u sustavu grijanja, što se postiže bez problema ako je kuća ili zgrada izolirana. Dodatno, ako se dizalica topline želi upotrebljavati i za grijanje i za hlađenje prostora, potrebno je ugraditi ogrjevno-rashladna tijela, što može značiti dodatna početna ulaganja ako su u kući/stanu prije bila instalirana samo ogrjevna tijela – dodao je Jurjević.

U usporedbi s drugim sustavima grijanja, poput električnog bojlera, dizalice topline troše mnogo manje električne energije, a toplinsku energiju umjesto toga crpe iz okoline, zbog čega je taj sustav grijanja i dalje prilično dobar izbor. Iako njihova cijena može varirati, cijena onih na zrak ili vodu, novih ogrjevnih tijela te ugradnja svega navedenoga u manji stan, npr. od 40 četvornih metara, iznosi oko 5300 eura (oko 40.000 kn), a trajanje ugradnje ovisi o izvođačima, raspoloživim radnicima, opremi i sl.

Vrijednost za novac

– Ako se promatra usporedba sa stanjem iste veličine koja se trenutno grije na standardne kotlove na prirodni plin, takva se investicija vrati u otprilike osam godina. Pritom treba uzeti u obzir da su podno grijanje i radijatori isključivo ogrjevna tijela. Dakle, takve izvedbe podrazumijevaju samo grijanje prostora. Jedan od načina je korištenje ventilokonvektora, kojima je moguće i grijati i hladiti prostor. Takvi sustavi stvaraju svojevrsnu buku u prostorima, ali novije izvedbe već rješavaju i taj problem – objasnio je Jurjević.

Dodala je i da je u sustavu grijanja najvažnije naglasiti učinkovitost. Za bolje razumijevanje i usporedbu tehnologija objasnila je da stupanj učinaka