ODVLAČILI SU OVOG HRVATA U BEOGRAD! Nije htio imati veze s 'tenkistima', a onda je napravio drastičan rez

Autor: Andrija Kačić Karlin Utorak, 04. travnja 2023. u 10:11

Do nastanka Luke Modrića mnogi su ga smatrali najboljim hrvatskim nogometašem svih vremena. Njegova je slava svjetska, uostalom igrao je za reprezentaciju svijeta, osvajao olimpijske medalje i Hajduk pedesetih godina činio veličanstven klub.

ja, Bernard Vukasbio je nešto najbolje što nam je hrvatski nogomet i sport dao. Na današnji dan ga s tugom prisjetimo, umro je 4. travnja 1983. godine. Iako rođeni Zagrepčanin (Drenovačka ulica na Trešnjevci) najveći dio karijere proveo je u splitskom Hajduku gdje je za života postao legenda.

Njegova sjajna karijera nije bila omeđena samo tadašnjom jugoslavenskom nogometnom scenom, osvajao je i olimpijsku odličju, a bio je redovito zvan i za nastupe u reprezentaciji svijeta.

Prva europska superzvijezda

Uostalom, engleski novinari su ga opisivali “kao prvu europsku nogometnu superzvijezdu”!

Vukasi, inače, potječu iz mjestašca nedaleko Zagreba, Vugrovca. Na mjestu kuće Vukasovih nalazi se zgrada novogradnje, no ulica se inicijativom mještana danas zove Vukasovim imenom…

Rođen 1. svibnja 1927. godine Bernard Vukas počeo je igrati nogomet u Concordiji, potom je prešao u Amater da bi naposljetku, na kraju Drugog svjetskog rata, osvanuo u Zagrebu. Dobre partije mladog plavokosog napadača nisu mogle ostati nezapažene. Odvlačili su Vukasa iu Beograd gdje je nastupao za Diviziju tenkista, no nije želio tamo ostati. Oko Vukasa bacio je i zagrebački Dinamo koji ga je čak poveo na turneju po Bugarskoj. Nije Vukas u plavom dresu uopće igrao loše, no tadašnju struku zagrebačkog kluba zacijelo nije zadovoljio. Ili su mislili da im Vukas prije ili kasnije ne može pobjeći…

No, 1947. godine Hajduk je pripremio opseznu akciju dovođenja Vukasa u Split. Taj zadatak povjeren je zaludjelom Hajdukovcu, Luki Šariću koji je bio direktor TEŽ-a. Vukas je u Splitu lijepo dočekan što mu je potaklo, kako sam kasnije kaže, naročito raspoloženje te je odmah počeo pružati sjajne partije. Istovremeno postajući ljubimac temperamentnih navijača. U Hajduku je igrao u dva navrata (1947-57 i 1959-62), dočim je u međuvremenu nastupao za talijanski Bolognu. Sa splitskim klubom osvojio je tri naslova jugoslavenskog prvaka (1950, 1952, 1955) . Bio je istovremeno i vezni igrač i napadač. A 1955. godine bio je i najbolji strijelac prve lige s 20 postignutih golova, a iste godine uslijedilo je još jedno priznanje, Narodni sport ga je proglasio najboljim jugoslavenskim sportašom.

Vukas je za Hajduk sveukupno odigrao 615 utakmica i postigao 300 golova.

S takvim učinkom i danas je najbolji igrač Hajduka u povijesti. Kao prvi jugoslavenskinprofesionalac s dozvolom prešao je u talijanski klub Bolognu (1957–58). Nakon toga vratio se u Split, a od 1963. do 1967. profesionalno je igrao u austrijskim klubovima Austria Klagenfurt, GAK iz Graze i KSV Kapfenberg gdje i završava karijeru.

“Da se iznova rodim opet bih igrao za Hajduk”; izjavio je jednom pred televizijskim kamerama.

Nekoliko desetljeća kasnije Vukas je u odabiru Večernjeg lista proglašen čak i najboljim hrvatskim sportašom 20. stoljeća.

Bernard Vukas bio je i uspješan jugoslavenski reprezentativac, odigrao je 59 utakmica i postigao 2 pogotka. Na Olimpijskim igrama 1948. u Londonu i 1952. u Helsinkiju osvojio je srebrne medalje. Zapaženo je igrao i na dva Svjetska prvenstva, u Brazilu 1950. te u Švicarskoj 1954. Igrao je za reprezentaciju FIFE na Wembleyju protiv Engleske, 1953. godine, povodom proslave 90. godina engleskog nogometnog saveza. Utakmica je završila rezultatom 4-4, a Vukas je bio jedan od zapaženijih sudionika – „namjestio“ je dva gola, a na njemu je „napravljen“ i jedanaesterac. Dvije godine kasnije, 1955., u Belfastu na utakmici Europa – Velika Britanija, Bernard Vukas bio je najbolji igrač, postigavši ​​tri pogotka kojima je potopio reprezentaciju Velike Britanije (4-1) i potvrdio da je te sezone bio najbolji nogometaš Europe.

Vukasovo nogometno umijeće i ugled nikad nije bilo zaboravljeno. Popularni sportski publicist Zvonimir Magdić o njemu je napisao knjigu iz koje tek izdvajamo…

“Njemu pet igrača ispred nisu predstavljali problem, rješavao je jednog po jednog”!