Xijev 'poljubac smrti' međunarodno izopćenom i onemoćalom ruskom vođi

Čak i da dolasku kineskog čelnika u Moskvu nije prethodio nalog ICC-a za uhićenje Putina, Xijev posjet ne bi se mogao protumačiti kao pokazatelj nekog velikog prijateljstva. Bio bi to više posjet kojim Xi simbolično preuzima vodstvo u globalnom obračunu neliberalnih režima sa zapadnim savezom

Je li dugi, čak trodnevni, predsjednički posjet kineskog vođe Xi Jinpinga Vladimiru Putinu bio susret neupitnih političkih saveznika i dragih prijatelja, kako je to uglavnom portretirano u medijskim izvješćima? A i ‘prijatelji’ Xi i Vladimir trudili su se ostaviti dojam bliskosti, razumijevanja i potpore. Ili je to bio Xijev ‘poljubac smrti’ međunarodno izopćenom i vidno onemoćalom ruskom vođi? Onaj ‘poljubac smrti’ iz rječnika mafijaške neverbalne komunikacije koji kao metu označava sljedeće što mora nestati s pozornice.

Čak i da dolasku kineskog vođe u Moskvu nije prethodio uhidbeni nalog Međunarodnoga kaznenog suda u Haagu (ICC) za ruskog predsjednika Vladimira Putina, Xijev se posjet ne bi mogao tumačiti kao pokazatelj nekog velikog prijateljstva. Više bi to bio posjet kojim Xi i simbolično preuzima vodstvo u globalnoj konfrontaciji neliberalnih režima sa zapadnim alijansom, a oslabljena Rusija definitivno gubi status svjetske velesile. I u toj koncepciji Xi bi bio više budući skrbnik Rusije nego prijatelj Vladimira Putina.

Upitna teza o dugom savezništvu

Ne, nalog za uhićenje ICC-a za Vladimira Putina, iako bez operativnih snaga, dodatno je istaknuo njegov međunarodni ostracizam, ali i političku slabost u odnosu na kineskog čelnika Xija. A Xijeve dobre želje svom moskovskom ‘prijatelju’ da se sljedeće godine kandidira na predsjedničkim izborima i traženje da će sigurno pobijediti u podtekstu zvuče prilično nepovoljno za rusku političku elitu i duboku državu. Naime, to bi značilo nastavak međunarodne izolacije Rusije od Zapada. A svi autokratski režimi, uključujući i oslabljenu Rusiju i ojačalu Kinu, koja je već stekla status svjetske velesile, i dalje traže potvrdu svog međunarodnog položaja u Washingtonu, Londonu, Parizu i Berlinu. I to ne u Pjongjangu ili Teheranu. Kakve dobre ‘prijatelje’ su tamo imali.

Drugo, još jedan mandat za Vladimira Putina značio bi nastavak rata protiv Ukrajine, koji je već izgubio, ali iz njega se više ne može odustati, jer bi time potpisao vlastiti kraj. Naprotiv, kako bi skrenuo pažnju s izgubljenog rata za pokoravanje Ukrajine, prisiljen je žarišta sukoba prenijeti na druge zemlje: od Moldavije i Gruzije do Crne Gore ili Bosne i Hercegovine. Kroz te sukobe Rusija dobiva status proizvođača problema, regionalnog destabilizatora, koji, međutim, ne može izvući nikakav profit iz tih operacija destabilizacije za jačanje Rusije.

Štoviše, to je slabi iznutra. Iz zapadnih think tankova već se puštaju probni baloni o mogućem raspadu Rusije, što ne bi bio dobar geopolitički razvoj ni za Europu ni za zapadni savez predvođen SAD-om. A katastrofalan bi bio za samu Rusiju – znači da najveća država na svijetu postaje teritorij pod potpunim kineskim skrbništvom. To je rasplet koji će ruske političke elite svakako nastojati spriječiti. Osim toga, ta je teza o dugom savezništvu i velikom prijateljstvu između Rusije i Kine vrlo upitna. Nije tu bilo veliko prijateljstvo ni u vrijeme kad je nekadašnji Sovjetski Savez i NR Kinu povezivao zajedničku komunističku ideologiju, a kamoli danas kad su iz prethodnog razdoblja zadržali ponajviše kontinuitet vladajućih elita, a njihovo je djelovanje na globalnoj sceni otvoreno motivirano geopolitičkim i ekonomskim interesima, bez utopijskih ideoloških paravana.

Car mora napustiti pozornicu

Ni danas, godinu dana poslije neuspjele Putinove ‘specijalne vojne operacije’ u Ukrajini, ne može se govoriti da je Xi nešto posebno pomogao Putinu. Više je čekao da on postane dovoljno slab kako bi mu potvrdio ‘prijateljstvo’ i da pomoću ‘kineskog mirovnog plana’ u dvanaest točaka pokuša ustoličiti Kinu kao glavnog konkurenta SAD-u u rješi