Srbija uvozi sve više ljekovitog bilja, domaći potencijali neiskorišteni

Problem nedostatka radne snage ne zaobilazi ni djelatnost sakupljanja i proizvodnje ljekovitog bilja u Srbiji.

Sakupljača je iz godine u godinu sve manje, a rješenje za nedovoljne količine ubranog i proizvedenog bilja sve se više nalazi u uvozu. Iako je u Srbiji moguće sabrati ili proizvesti dovoljno komorača, kamilice, bosiljka i drugog ljekovitog i začinskog bilja, količina koja se uvozi posljednjih godina raste, prenosi Euronews.rs. Prije pet godina Institut “Josif Pančić” uvezao je trećinu potrebnih količina koje se koriste u proizvodnji, dok je posljednje tri godine polovina pogona kupljena u inozemstvu.

Uvoz sirovina

Ravnatelj Zavoda dr. Milan Lukić kaže da najviše sirovina dolazi iz Albanije, koja je i najveći izvoznik biljnih sirovina u svijetu. Bilje kupuju i iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, Bugarske, a prije rata i iz Ukrajine.

Napominjemo da Srbija ima ogroman potencijal – veliku bioraznolikost i dobru tradiciju kada je u pitanju sakupljanje samoniklog bilja, ali ističe da je očito nedovoljno iskorišten.

“Neke biljne sirovine moraju se uvoziti pa se tako kadulja, ružmarin, smilje, maslina otkupljuju po cijelom Mediteranu. Neke biljne vrste s razlogom su zabranjene za sakupljanje u Srbiji kao ugrožene, poput lincure. “Ovdje u prirodi ima mnogo vrsta u ogromnim količinama, ali se ipak pribjegava uvozu – breza, stolišnik, gospina trava, maslačak, čičak, drijen, kopriva, jer ih nema blizu za naše potrebe”, smatra Lukić.. Viša savjetnica u Udruženju za biljnu proizvodnju Privredne komore Srbije Slavica Stevanetić navodi da je Srbija prošle godine iz EU uvezla ljekovito bilje u vrijednosti od 2,5 milijuna eura, od čega najviše iz Španjolske, Mađarske i Njemačke.

Stevanetić ističe i da proizvodnja ljekovitog, začinskog i aromatičnog bilja donosi veći, brži i lakši profit od drugih poljoprivrednih proizvoda.

“Ljekovito bilje u Srbiji se plantažno najviše uzgaja u Vojvodini, gdje se nalazi četvrtina ukupnih zasijanih površina. Najveće plantaže su u selu Bavaništu, na jugu Banata gdje se uzgajaju kamilica, menta, bosiljak i matičnjak”, kaže Stevanetić.

Zasijane površine pod ljekovitim, aromatičnim i začinskim biljem u 2020. godini iznosile su 2.207 hektara ili jedan posto obradivih površina.

Eterična ulja

Slavica Stevanetić ističe da povećanje sirovinske baze i razvoj plantažnog uzgoja nameće potrebu za izgradnjom različitih pogona i objekata za preradu, sušenje, destilaciju eteričnih ulja i druge vrste finalizacije, što povećava potrebu za zapošljavanjem, a kroz izvoz finalnih proizvoda donosi puno veće financijske učinke. Postoji potencijal za deseterostruko povećanje proizvodnje eteričnih ulja.

PKS kaže da je ova vrsta proizvodnje isplativa. Troškovi proizvodne kamilice iznose oko 600 eura po hektaru, a neto dobit oko 900 eura. U proizvodnju anisa potrebno je uložiti oko 700 eura, a dobit je 1250 eura. Investicija u uzgoj bosiljka iznosi oko 850 eura, a dobit 1100 eura.